DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 63 <-- 63 --> PDF |
Pančićeva omorika raste na kamenitim, strmim i hladnim, sjevernim, sjeveroistočnim i sjeverozapadnim klancima, odnosno strmim padinama. Na Tovarnici i Ljutici dolazi ona na južnim padinama okrenutim k Drini. Njezina nalazišta kreću se u visinskim položajima od (800—)900—1400 m. Na Velikom Stocu dolazi ona i do 1600 m. Pridolazi na vapnenastoj podlozi. Od meteoroloških podataka koji bi mogli da bar donekle ilustriraju klimatske prilike onih krajeva upotrebio je autor podatke stanice u Srebrenici. Ta meteorološka stanica visoko je 400 m nad morem. Srednja godišnja temperatura iznosi ondje 9,5° C, srednji apsolutni minimum —17,9° C, apsolutni minimum —22,6° C, srednji apsolutni maksimum 35,6° C, apsolutni maksimum 38,8° C. Najtopliji mjesec jest august sa srednjom temperaturom od 18,9° C. Oborine iznose godišnje prosječno 955 m. Pančićeva omorika odlikuje se kao jasno okarakterisan tip, bez značajnih promjena u habitusu i inače u morfološkim osobinama. Tek u umjetnoj, vrtlarskoj kulturi poznato je iz literature više njenih forma. Cijepljenjem Panč. omorike na Picea orientalis dobivena stabalca ličila su već u mladosti na Panč. omoriku. Cijepljenjem na običnu smreku (smrču) dobivene su krošnjaste biljke nešto širih iglica. Po F. H o 11 u iznosi procenat klijavosti svježeg sjemena Panč. omorike 71%. U prvoj mladosti traži Panč. omorika potpunu zaštitu natstojnog drveća, slično kao jela. Po Ilvessal u pripada ona medu drveće hladne kontinentalne klime, zbog čega u atlanskom dijelu Evrope više manje lošije uspijeva. Autor ovdje navodi podatke iz literature o uspijevanju umjetno gojene Panč. omorike u Škotskoj, Londonu, Kopenhagenu, Švedskoj, Finskoj, Rigi, u cijeloj Srednjoj Evropi, a dapače i u Tiflisu. Pančićeva omorika ne stradava od kasnih mrazova, a ni od snjegoloma. Potpuno je otporna protiv studeni. Vlažne položaje i tresetišta izgleda da ne podnaša. Točnih fitosocioloških snimaka iz šuma Pančićeve omorike uopće još nema. Autor je ovdje donio podatke o dosad poznatim epifitima, parazitima i ostalim njenim pratilicama. Ti se podaci odnose na Javor Planinu, Smrčevo Točilo, Veliki Stolac, Radomišlje - Planinu, Zaovine i Rastište (Crvena Stijena). Već su prva istraživanja o sistematskom smještaju Panč. omorike našla da njene najbliže srodnice živu tek na dalekom istoku. Prof. E. v. Purkyn e držao je najprije Panč. omoriku za Picea ajanensis Fisch., koja raste u području rijeke Amura, u Mon goliji, u Sjev. Japanu i Sahalinu. Panči ć i Boll e držali su da joj je najsrodnija Picea orientalis Lk. A. Brau n držao je da joj je najbliža Picea falcata (Raf.), koja raste na sjeverozapadnoj obali Sjev. Amerike. U novijim dendrološkim djelima svrstana je Panč. omorika u grupu smreka koje imaju manje ili više plosnate iglice slične onima od jele. U tu grupu spadaju i Picea spinulosa Qriffith (ist. Himalaja), P. falcata Raf., P. ajanensis Fisch., P. hon doënsis Mayr i dr. Potonje navedene 4 vrste razlikuju se od Panč. omorike time što su njihovi posljednji izbojci goli. Po klasifikaciji B. Stefanova , koja se bazira na razlikama u češerima, spa daju u sekciju »Omorika«: Picea omorika Panč., P. spinulosa Griff, i P. Breweriana Wats. (Sjev. Kalifornija). Picea ajansis Fisch, spada po toj klasifikaciji zajedno sa P. sitkaensis, P. Rngelmanni i P. Pungens u sekciju »Casicta«. Panč. omorika pretstavlja posve osamljenu vrstu. Mnoge fosilne forme smreke nađene u Evropi, koje su morfološki vrlo srodne Pančićevoj omoriki, svjedoče o tome da su u tercijeru, odnosno u starijem kvartetu bile u Evropi obilno zastupane vrste iz grupe Omorika. Današnji areal Panč. omorike pretstavlja zapravo njezin zadnji ostatak. Na okrajcima Istočnih Alpa, pa uz obale Jadrana, u Karpatima i po balkanskim planinama uščuvali su se od bogate tercijarne flore tek neke vrste. Od tih relikata dolaze kod nas Pinus Heldreichii Christ, Pinus Heldreichii var. leucodermis Markgraf, 54:; |