DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 60     <-- 60 -->        PDF

obiaća pažnju ušlo vrtna od kojih zavisi hranivost zemljišta. Humu s je predmet
osobite pažnje.


S obzirom na odnos prema sastavu zemljišta nisu biljne vrste ni izdaleka
podjednake, pa su jedne prema fizičkim i hemijskim svojstvima zemljišta i n diferentne
a druge su u najvećoj zavisnosti od njih. Izmjene u
odnosima zemljišta izazivaj« vrlo često izmjene u flori. Ističe da je šumsko raslinstvo
u planinskom pojasu, uz male izuzetke, najindiferentnije prema zemljištu.


Među daljnjim ekološkim činiocima obraća pisac pažnju zemljišnom pokrovu i
organizmima u zemljištu. Ističe utjecaj snijega kao zemljišnog pokrova na formiranje
krune i uopće na stvaranje zakržljalih, patuljastih forma (kleka i tome slično).


Pisac osobito ističe organizme u zemljištu i njihov rad (Lumbric
i d a e). Na 1 ha nade se do 400.000 individua te vrste koji prerađuju zemljište i
begate ga organskim materijama. Osim Lumbricid a važne su i razne bakterije
od kojih jedne pomažu razlaganje organskih materija a druge asimilaciju slobodnog
nitrogena iz zraka (B. radicicola).


Računajući sa svojstvima staništa treba da imamo pred očima u raslinstvu
morfološko diferenciranje i ekološku ko n verge . ci ju. Imajući
pred očima ekološku raznoobraznost dolazi pisac do zaključka, da se cjelokupna suhozemna
flora može svrstati u dva tipa — higrofitni i kserofitni. Pri tome
ističe, da se tipični kserofiti i tipični hidrofiti mogu naći samo u tropskom pojasu, prvi
kao predstavnici pustinjski, a drugi kao predstavnici vječno vlažnih oblasti. U Bugarskoj
čine biljne vrste, s obzirom na ekološke prilike, nešto srednjega.


Imajući pred očima prilike u Bugarskoj svrstava pisac vegetacione tipove u ove
tri grupe:


1. termićna
2. mezotermična
3. mikrotermična grupa.
U daljnjim izlaganjima u ovome dijelu nalazimo karakteristike biljni h za jednica,
vrste komenzalizma, pa detaljnije karakteristike staništa oslanjajući
se na radove Warminga, P. J. van Bedena, T. W. Woodgaeda, Ramanna,
Ci. Kraiusa.


Polazeći sa gledišta, da je stanište produkt edafskih i klimatski
h utjecaja , treba u razmatranju raslinskih tipova obraćati pažnju i jednima
i drugima. U vezi toga posmatra pisac elemente za klasifikaciju biljnih zajednica, raščlanjuje
najsavršeniju biljnu zajednicu — šumu — na etaže, analizira pojavu biljnih
vrsta na sječinama, prati dinamiku biljnih formacija u biljnim zajednicama, daje karakteristike
sukcesije i klimaksa. Pri tome ima u vidu, pored ostalih, radove A. K.
Čaja n der a, prema kojima se ekološke karakteristike šume daju
odrediti mnogo tačnije po travnom pokrovu nego po vrstama,
koje čine šumu.


Razvijanje biljnih zajednica podvrženo je mnogim utjecajima. U velikom broju
mladih biljki koje se javljaju kao samonik, dolazi s vremenom do opsežnih izmjena,
kojima su, pored ostaloga, važni razlozi antropogeni i biogeni.


S obzirom na r a š i r e . j e biljnih vrsta, prema Clementsu, ističe pisac
dva momenta 1. migraciju , sposobnost da se sjeme može udaljiti od matičnog
struka i 2. e c e s i s, sposobnost da se biljna vrsta zadrži na novom mjestu.


Prirodni razlozi diktiraju, da dolazi do izmjene bioloških tipova —
samo zemljište koje je izvrženo izmjenama, dovodi do toga, a u toj izmjeni predstavlja
cl i ma . gotovo uvijek šuma.


Plasticite t vrst a — sposobnost da se izmijene pod utjecajem vanjskih
uslova, predstavlja važan momenat. U vezi toga imamo kozmopolit e i ende


540