DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 41     <-- 41 -->        PDF

Direktor ing. Jasi ć kaže, ako se već od imovnih općina što oduzimlje, da bi
im trebalo dati potpunu otštetu.


Ing. Premuži ć govori o pitanju viškova. Nisu to viškovi s kojima su imovne
općine raspolagale, već su to prethvati. To je sastavni dio temeljnoga kapitala.


Prof. dr, N e n a d i ć zahvaljuje predgovorniku na lijepom teorijskom izlaganju.
Problemi treba da se u prvom redu teorijski dobro razmotre, onda ih je lako zastupati
na svim mjestima.


Skupština na predlog predsjednika izabire uži odbor, u koji ulaze gg. ing.
Metlaš, Dr. Petrović, ing. Smilaj, ing. Premužić. Odbor je stilizirao slijedeću
rezoluciju po pitanju navedenih odredaba Zakona od 29 VII 1935, koju je skupština
jednoglasno prihvatila:


Rezolucija


»Jugoslovensko šumarsko udruženje na svojoj 59 redovnoj godišnjoj skupštini
u Splitu poslije iscrpne rasprave o § 75 tačka 9 i 10 i § 76 Zakona o budžetskim dvanajstinama
od 29 jula 1935 god. i uredbe o uređenju pitanja svojine privatnih lica u
ograničenim državnim šumama u Srbiji, Južnoj Srbiji i Crnoj Gori donelo je ovaj
zaključak:


da je riješenje i uređenje svojine najosnovnije pitanje u svakoj privredi, pa
dakle i u šumarskoj privredi u pogledu svojine šuma i šumskog zemljišta;


da zbog toga ovo pitanje treba što prije riješiti i urediti i to konačno, kako bi
se sa te strane nesmetano i neuznemirivano moglo preći na riješavanje drugih pitanja
i vrlo važnih problema šumske privrede;


da su odredbe Uredbe o uređenju pitanja svojine privatnih šuma u ograničenim
državnim šumama u Srbiji, Južnoj Srbiji i Crnoj Gori i odredbe § 75 tačka 9 i 10 i
S 76 Zakona o budžetskim dvanajstinama od 29 jula 1935 god., a naročito ove posljednje
odredbe štetne po šumu, šumsko zemljište, šumsku privredu pa zbog toga i
za narod i državu, jer pitanje svojine šuma vraćaju u celoj državi na njegovu polaznu
tačku, a omogućuju uništavanje šume;


zbog tog se moli Gospodin Ministar šuma i rudnika da ove zakonske odredbe
ne primjenjuje ili da bar njihovu primjenu ograniči samo na one pojedinačne slučajeve
gdje državna administracija po svojoj inicijativi nađe, da je to potrebno i gdje za to
učini predloge. Moli se Gospodin Ministar, da se zauzme da se ovakove zakonske
odredbe više ne donose.


»Zakonska odredba stava prvog § 76 Zakona o budžetskim dvanajstinama od
29 jula 1935. godine naročito je opasna za opstanak onih imovnih općina, koje su
prikupljivale nove šumske posjede. Ti šumski posjedi prikupljivani su uz odobrenje
nadzornih vlasti jedino u cilju, da Imovne općine organizmu zakonske obaveze prema
pravoužitnicima-seljacima za vrijeme, kada ne budu imale sastojina za sječu u svojim
ranijim šumama, a prikupljivani su od prihoda prije reda posječenih starih sastojina.
Kako se dakle zakonskom odredbom stava prvog § 76 Zakona o budžetskim dvanajstinama
od 29 VII 1935. nikako ne sanira sadanje i inače teško stanje tih imovnih
općina, nego se naprotiv njihovo gospodarenje poremećuje i upropašćuje, jer ta odredba
nije u skladu ni sa racijonalnim šumskim gospodarenjem, budući da se sa komunalnim
šumama može racijonalno gospodariti samo na velikim površinama, moli
se Gospodin Ministar šuma i rudnika za zaštitu u ovom predmetu na taj način, da
se ta odredba stava prvoga § 76 Zakona o budžetskim dvanajstinama od 29 jula 1935.
ne sprovodi u život.«


Prelazi se na daljnju tačku dnevnoga reda: »Rasprava o budžetu
Udruženja za 1936 g o d.«
Pretsjednik predlaže da se budžet ne čita, jer je već oštampan, nego da se
odmah pređe na raspravu.


531




ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 42     <-- 42 -->        PDF

Skupština to prima i jednoglasno prihvaća budžet onako, kako ga je sastavio
Upravni odbor.
Kao daljnja točka dnevnoga reda bio bi referat g. ins. Z a 1 u š k o g »O problemima
šumarstva na otoku Hvaru«.


Pretsjednik predlaže, da se referat održi u Jelsi, a sada da se prede na daljnji
predmet t. j. na raspravu o »Posmrtnoj pomoći Jugoslovenskog šumarskog
udruženja«.


Skupština prima. Tajnik čita član po član pravilnik o Posmrtnoj pomoći, koji je
oštampan uz godišnji izvještaj (vidi tamo!).
Razvija se debata, u kojoj napose sudjeluje Dr. Zubović , Dr. Baien , Dr.
Neidhardt i ing. B e s t a 1.
Nakon rasprave se prima pravilnik za posmrtnu pomoć bez izmjena s time, da
se taj Pravilnik podnese nadležnim vlastima na odobrenje.


Prelazi se na tačku dnevnoga reda: »Stigli predloži«.


a) Pitanje apsolvenata Sarajevske šum. škole.


Riječ dobiva gosp. Nedeljko Lazić.


»Na drugoj redovnoj godišnjoj skupštini Podružnice Jugoslovenskog šumarskog
udruženja u Banjaluci izabran sam kao delegat za ovogodišnju skupštinu Udruženja.
U dužnost mi je stavljeno da u ime apsolvenata bivše dvogodišnje šumarske škole u
Sarajevu molim Jugoslovensko šumarsko udruženje, da se izvoli zauzeti puteni nadležnih
vlasti da se reguliše pitanje položaja apsolvenata šumarske škole u Sarajevu.
Tim apsolventima nanesena je nepravda, koja ih osjetljivo i ponajteže materijalno
tišti s razloga, što nas ima u službi, a sa istim kvalifikacijama, u grupama činovnika,
činovničkih pripravnika, zvaničnika pa čak i služitelja.


Da bi se ovome pitanju mogla pokloniti pažnja čast mi je izložiti istorijat bivše
šumarske škole u Sarajevu.


Bivša austrijska uprava osnovala je god. 1889 Tehničku srednju školu u Sarajevu,
koja je obuhvatala tri odelenja, građevno, šumarsko i rudarsko, ali do otvorenja
rudarskog odelenja nije došlo.


Prema ustrojnom statutu bila je šumskom odelenju (nastava je bila trogodišnja)
svrha, da spremi tehničko pomoćno osoblje za šumarstvo i šumsko poslovanje u krajevima
Bosne i Hercegovine.


Škola je tokom vremena preustrojena i nastava produžena na četiri godišta.
Godine 1907 ukinuto je šumarsko odelenje srednje Tehničke škole u Sarajevu a osnovana
je Šumarsk a škol a u Sarajevu. Prema ustrojnom statutu te uvjetima za
primanje u ovu školu pored ostalih bitnih uslova tražilo se je da đaci imaju četir i
razred a gimnazij e ili koje druge njoj ravne škole. Nastava u ovoj školi trajala
je do rata jednu i po godine a posle rata dvije godine. U svemu je škola dala pet generacija
te se od apsolvenata te škole danas nalazi u službi oko 40 ljudi, za koje se
moli Udruženje da poradi da im se priznaju njihova prava.


Napredovanje ovih apsolvenata u službi kretalo se je prema postojećim zakonima.


Zakonom o činovnicima iz godine 1923 regulisan je položaj pojedincima prema
zvanju, koje su imali na dan stavljanja Zakona o činovnicima na snagu. Na taj način
su apsolventi jedne te iste škole bili razvrstani od činovnika pa do zvaničnika. Pojedinci
su se žalili državnom savetu tražeći drugu kategoriju ali su sve žalbe odbijene
po traženjima za drugu kategoriju i priznavata im je III kategorija.


Da bi se ovo ispravilo u godini 1926. na mnogobrojne predstavke stručni šumarski
savjet pri Ministarstvu šuma doneo je rešenje broj 32786/26 god. da se apsolventima
bivše dvogod. šumarske škole u Sarajevu prizna II kategorija i to je rešenje
saobraženo prema postojećem zakonu o činovnicima iz 1923 g. te su pojedinci postavljeni
u II kategoriju.


522