DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 40     <-- 40 -->        PDF

Zakon je dakle šumske posjede imovnih općina ne samo zaštitio i izuzeo od"
agrarne reforme, nego je imovne općine učinio i subjektima agrarne reforme jamačno
iz razloga:


1) što posjedi imovnih općina nisu feudalni posjedi ni posjedi dioničarskih društava,
već su to čisto seljački posjedi, iz kojih vlasnici-seljaci podmiruju svoje potrebe
na šumskim proizvodima a iz višaka prihoda pomažu opće korisne svrhe:
giadnju cesta, puteva, mostova, škola, općina, crkava, kanalizacija, vodne zadruge itd. i


2) što se sa komunalnim šumama može voditi racionalno šumsko gospodarstvo
samo na velikim površinama.


Međutim Zakon o budžetskim dvanajstinama za god. 1935/36 donosi u svome
§ 76 odredbu da se od onih šumskih zemljišta, što su ih imovne općine kupile od privatnih
velikih šumskih posjednika, mogu po § 24 stav. 9 zakona o likvidaciji agrarne
reforme od 19 VI 1931 god. ekspropriirati površine do 25% tog šumskog zemljišta za
potrebe obližnjih sela ili općina.


Ova zakonska odredba odnosno amandman je u kontradikciji sa zakonom o
likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima. On je poguban ne samo po interese
imovnih općina, koje imadu prikupljenih posjeda, nego je i protivan racionalnom
uzgoju šuma, jer su komunalne šume na malim površinama osuđene na propast, što
dokazuju primjeri mnogih malih zemljišnih zajednica.


Imovne općine nisu kupovale nove šumske površine iz luksusa nego iz gole
nužde i to iz viškova prihoda unovčenih prethvata starih šuma s time, da ih prikupljene
šume pomognu u doba krize. Najglavniji je pak razlog kupovanju šuma kod
gotovo svih imovnih općina pojava etatnog vakuuma, jer su te imovne općine kod
segregacije dobile u glavnom stare sječive, kao i mlade sastojine, dok je srednjedobnih
sastojina bilo vrlo malo. Stare sječive sastojine uslijed fizičkog propadanja
morale su se uživati skraćenim porabnim dobom, pa tako pretstoji etatni vakuum kod
šuma, dobivenih segregacijom, jer mlade sastojine još neće biti zrele za sječu. Daše
uzmogne preživjeti taj vakuum kupovale su se od prihoda unovčenih prethvata
nove šume, čijim prihodima će se u doba vakuuma podmirivati potrebe imovnih
općina. Imovne općine su dakle same u vlastitom djelokrugu radile na sanaciji svoga
gospodarstva prije nastupa toga etatnog vakuuma.


Te prikupljene šume imovnih općina stajale su skupe novce, a po zakonu o
likvidaciji agrarne reforme imale bi se dobiti bagatelne otštete u 4% državnim obveznicama,
koje bi se imale amortizirati u roku od 30 godina.


Navesti ću za primjer samo Brodsku imovnu općinu, kod koje bi se imalo
oduzeti 15.441 jutro, dok bi gubitak za te površine — razlika između kupovnih cijena
i otšteta po zakonu — iznosio oko 24,000.000 Din.


Samo iz ovog jednog primjera se vidi, da taj amandman ne znači za imovne
općine sanaciju u današnjim njihovim teškim finansijalnim prilikama nego samo njihovo
upropašćivanje.


Taj je amandman — kako je napred već navedeno — štetan i po opstanak
šuma, jer se na komunalnim šumama na malim površinama ne može racijonalno
gospodariti i one su osuđene na propast, što opet nije u skladu sa šumskom gospodarskom
politikom države.


Taj amandman nije ni na korist onih, koji su interesanti tih odvojenih šuma,
jer oni mogu za jeftine novce dobiti iz šuma imovnih općina ogrevno i građevno drvo
te pašu za svoje blago, a za te će odvojene šume morat i plaćati upravu i razne
javne daće, koje će ih uvaliti u dugove, čemu su danas dobar primjer mnoge zemljišne
zajednice, koje grcaju u dugovima a sastojina više nemaju.«


Direktor ing. Metla š govori o imovnim općinama, o njihovom javnom karakteru,
o nastojanju da se osiguraju za predvidivi vakuum.


520