DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 40 <-- 40 --> PDF |
Zakon je dakle šumske posjede imovnih općina ne samo zaštitio i izuzeo od" agrarne reforme, nego je imovne općine učinio i subjektima agrarne reforme jamačno iz razloga: 1) što posjedi imovnih općina nisu feudalni posjedi ni posjedi dioničarskih društava, već su to čisto seljački posjedi, iz kojih vlasnici-seljaci podmiruju svoje potrebe na šumskim proizvodima a iz višaka prihoda pomažu opće korisne svrhe: giadnju cesta, puteva, mostova, škola, općina, crkava, kanalizacija, vodne zadruge itd. i 2) što se sa komunalnim šumama može voditi racionalno šumsko gospodarstvo samo na velikim površinama. Međutim Zakon o budžetskim dvanajstinama za god. 1935/36 donosi u svome § 76 odredbu da se od onih šumskih zemljišta, što su ih imovne općine kupile od privatnih velikih šumskih posjednika, mogu po § 24 stav. 9 zakona o likvidaciji agrarne reforme od 19 VI 1931 god. ekspropriirati površine do 25% tog šumskog zemljišta za potrebe obližnjih sela ili općina. Ova zakonska odredba odnosno amandman je u kontradikciji sa zakonom o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima. On je poguban ne samo po interese imovnih općina, koje imadu prikupljenih posjeda, nego je i protivan racionalnom uzgoju šuma, jer su komunalne šume na malim površinama osuđene na propast, što dokazuju primjeri mnogih malih zemljišnih zajednica. Imovne općine nisu kupovale nove šumske površine iz luksusa nego iz gole nužde i to iz viškova prihoda unovčenih prethvata starih šuma s time, da ih prikupljene šume pomognu u doba krize. Najglavniji je pak razlog kupovanju šuma kod gotovo svih imovnih općina pojava etatnog vakuuma, jer su te imovne općine kod segregacije dobile u glavnom stare sječive, kao i mlade sastojine, dok je srednjedobnih sastojina bilo vrlo malo. Stare sječive sastojine uslijed fizičkog propadanja morale su se uživati skraćenim porabnim dobom, pa tako pretstoji etatni vakuum kod šuma, dobivenih segregacijom, jer mlade sastojine još neće biti zrele za sječu. Daše uzmogne preživjeti taj vakuum kupovale su se od prihoda unovčenih prethvata nove šume, čijim prihodima će se u doba vakuuma podmirivati potrebe imovnih općina. Imovne općine su dakle same u vlastitom djelokrugu radile na sanaciji svoga gospodarstva prije nastupa toga etatnog vakuuma. Te prikupljene šume imovnih općina stajale su skupe novce, a po zakonu o likvidaciji agrarne reforme imale bi se dobiti bagatelne otštete u 4% državnim obveznicama, koje bi se imale amortizirati u roku od 30 godina. Navesti ću za primjer samo Brodsku imovnu općinu, kod koje bi se imalo oduzeti 15.441 jutro, dok bi gubitak za te površine — razlika između kupovnih cijena i otšteta po zakonu — iznosio oko 24,000.000 Din. Samo iz ovog jednog primjera se vidi, da taj amandman ne znači za imovne općine sanaciju u današnjim njihovim teškim finansijalnim prilikama nego samo njihovo upropašćivanje. Taj je amandman — kako je napred već navedeno — štetan i po opstanak šuma, jer se na komunalnim šumama na malim površinama ne može racijonalno gospodariti i one su osuđene na propast, što opet nije u skladu sa šumskom gospodarskom politikom države. Taj amandman nije ni na korist onih, koji su interesanti tih odvojenih šuma, jer oni mogu za jeftine novce dobiti iz šuma imovnih općina ogrevno i građevno drvo te pašu za svoje blago, a za te će odvojene šume morat i plaćati upravu i razne javne daće, koje će ih uvaliti u dugove, čemu su danas dobar primjer mnoge zemljišne zajednice, koje grcaju u dugovima a sastojina više nemaju.« Direktor ing. Metla š govori o imovnim općinama, o njihovom javnom karakteru, o nastojanju da se osiguraju za predvidivi vakuum. 520 |