DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 22 <-- 22 --> PDF |
u dolinama potoka Komarnice i Grabovice. U posljednja dva rejona na laze se u literaturi navedena nalazišta »omorike«. Karakteristika pojedinih rejona bila bi ova: Prvi rejon u tektonskim uvalama rijeka Pive i Tare i Sušice u svojim donjim dijelovima zahvaća predjele sa blažom klimom župa, u kojima rastu: kljen, makljen (Acer monspessulanum — Mratinje na Pivi itd.), medvjeda lijeska (Corvlus Colurna — Vranovina iznad Tare), Rhus cotinus, Fraxinus ornus i voćke (Hum). Srednji dijelovi su u prelaznoj predalpinskoj zoni, dok najgornji pokazuju već sasvim alpski karakter (rubovi uz Malu Crnu Goru, Nedajno i Skakala). Te se šume povlače desno i lijevo uz obale navedenih rijeka, zahvaćaju rijetko kad u širinu više od 2 km. Najinteresantniji njihov dio nalazi se uz ponornicu Sušicu od Skakala do njenog utoka u Taru. Tu se nalazi velik i ljep kompleks mješovite preborne šume tipa prašume. Smreka, jela i bukva čine tu glavni dio smjese. Crni bor naročito lijepog rasta dolazi na strmim od kiše ispranim i mršavim stranama i u višim zonama. Nailazimo i na grupimično ili pojedince pomiješane gorske javore, jasene, lipe i na mjestima gdje ne može doprijeti ljudska noga josi po koju zaostalu tisu. Podstojno dolaze više kao grmlje Rhamnusi, neke Lonicere, Corvlus i Ribesvrste. U dolini Tare i Pive ne nalazimo uvijek visoku šumu, niti ona tu ima naročitu mogućnost da se formira. Većinom su to borovi, bukve i javori na nepristupačnim stijenama, a na nekim osobito k jugu okrenutim stranama nalazimo samo grmoliku formaciju Cornus, Corvlus i sličnih vrsta. Te su šume komunalne (vlasništvo seoskih općina). Šume u Sušici nalaze se u visini između 800 do cea 1400 m nad m. Ograničene su zidovima durmitorskih greda na jugu, Suvim Klekom i Malom Crnogorom na istoku, a zapadno padinama, koje započinju kod sela Nedajna. Tlo je vapnenacka podloga sa nanosom Sušice i kršja sa strmih obronaka, mjestimice pokriveno debelim slojem humusa. Ekspozicije su istočne ili zapadne. Izrazito sjevernih ili južnih ekspozicija ima veoma malo. Pojedina mjesta staništem i ekspozicijom odgovarala bi zahtjevima »omorike«. Šuma se tu eksploatiše po poduzeću »Varda« i vozi šumskom željeznicom, koja je provedena uz Sušicu do Nedajnskog (periodičnog) jezera, do Tare, a dalje plovi vodom do Ustiprače ili dalje splavovima niz Drinu. Sijeku se četinari, naročito crni bor i smreka. Druge vrste nisu sposobne za splavarenje. Drugi rejon, u koji spadaju šume oko Žabljaka, nalazi se na tzv. Jezerskoj ravni. Savin kuk ograničava ga na jugu (šume protežu se i dalje, ali za naše svrhe nije to važno), Meded i Crvena Greda na zapadu, a na sjever dopire do kanjona Tare. Te šume sastoje se u glavnom od četinara smreke, jele i bora sa tu i tamo ubačenom bukvom ili drugim lišćarima u malom broju. Te su šume također preborne, vlasništvo seoskih zajednica. Oko Žabljaka su dobrim dijelom iskrčene, a u višim zonama radi vjetra i snijega gube se u kržljavoj bukvi i klekovini (Pinus mughus). Najljepši dio tih šuma nalazi se oko Crnog jezera i pod Crvenom gredom. Treći rejon je sasvim izoliran i dosta udaljen od predašnjih, po smještaju i sastavu dosta sličan onome u Sušici. Tu su dominantni četinari, a lišćari dolaze u većoj okličini nego oko Žabljaka. Šume su mješovite, preborne, smjesa smreke, jele, bukve i crnog bora sa grupimično i pojedince primiješanim gorskim javorima, brezama, lipama, jasenima 502 |