DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 20 <-- 20 --> PDF |
da je bilo doneseno odatle grančica omorike i da to drvo dolazi ondje u velikoj množini (Dieser Baum soll dort in grosser Menge vorkommen). I Nova k također navodi taj areal. Navodi, da je južni distrikt »omorike« ograničen u Crnoj Gori u Drobnjacima i tu da dosiže svoje najjužnije stanište sa 43° sjeverne širine. Nadalje veli: »Pančič već opaža da Picea omorika raste i u Crnoj Gori, ali je ovo osamljeno i sasvim na jug potisnuto stanište palo u zaborav, dok je nije Čurčić u značajnoj množini pronašao u okolici Drobnjaka« (sie in bedeutender Menge in der Gegend von Drobnjaci aufgefunden hatte). Iz toga se može zaključiti, da je do sada jedini bio gosp. Vejsil Čurčić, koji je našao dot. opazio Pančićevu omoriku u Drobnjacima i na koga se pozivaju direktno ili indirektno sva daljnja tvrđenja. Prije nego što sam se sam zaputio u rejone Drobnjačkih šuma, obratio sam se radi informacija na gosp. Čurčića i on mi je u tom pogledu prijateljski izišao u susret i dao mi je za prvu ruku dovoljne opise mjesta, na kojima je on vidio »omoriku«. Prije nego što sam počeo sastavljati ovu radnju, zamolio sam ga da mi još detaljno opiše način i lokalitet svoga nalaza, da sve to mogu usporediti sa onim, što sam sâm na terenu našao. Šume, u kojima je on stvarno samo vidio »omoriku«, nalaze se sjeverozapadno od Šavnika u Crnoj Gori, iznad sela Komarnice. Protežu se u dubokoj i uskoj tektonskoj dolini, koju ograničavaju Boljske grede sa istoka i Studena planina i Berkovo brdo sa zapada, u južnom dijelu durmitorskog masiva (vidi skicu, slika 3). On je tu prije rata prolazio i vidio na stranama (padinama) mlade Pančićeve omorike, tako on veli, istog onakog karakterističnog rasta, kao one što ih je prije toga vidio na Stocu i Štuli kod Višegrada. Te mlade »omorike« bile su visoke 2—3 m, dakle stare oko 10 godina.21 Osim toga saopćuje mi gosp. Čurčić, da ih nije iz blizine pregledao, »da se doduše nije penjao do njih,« jer da mu to nije bilo moguće. U onim šumama, kako on tvrdi, bilo je u to vrijeme nekoliko stotina »omorika« i misli da su pošto ih ja nisam nigdje našao, sigurno posječena po čobanima. To bi bilo u glavnim crtama ono, što mi je gosp. Čurčić javio o svom nalazu. Poslije rata nije više bio u tim krajevima. »Omoriku« su dakle navodno u Drobnjacima našli u dva odjelita rejona. P a n č i ć i iza njega F i a 1 a navode kao područje prirodnog rasprostranjenja jezera oko Durmitora a Adamovi ć i Nova k citiraju Čurčića i njegov nalaz u dolini Komarnice. Kompleks durmitorskih odnosno drobnjačkih šuma mogao bi se geografski, a zatim i ekološki podjeliti na tri rejona. Ova se podjela ne bi mogla provesti sasvim striktno bez sličnosti i prelaza jednog rejona u drugi, ali za našu svrhu, tj. da si što jasnije predočimo situaciju navedenih nalazišta, može dobro poslužiti. U prvi rejon bi spadale šume na strmim stranama u kanjonima rijeka Pive i Tare i njezine pritoke Sušice sjeverozapadno od centralnog masiva Durmitora, u drugi šume od varošice Žabljaka na zapad do durmitorskih greda, a u treći šume 21 To nisu nikako mogle biti Pančićeve omorike već i radi toga, što one u mladosti ne pokazuju u rastu neku naročitu razliku od obične smreke. Tipični piramidalni habitus poprimaju tek mnogo starija stabla (vidi Wettstei n i na drugim mjestima). 50.0 |