DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 11/1935 str. 19     <-- 19 -->        PDF

n o v s k y," a iza njega Jiraček, Stojanov i Stefano v1* i
A d a m o v i ć obašli su čitave Rodope i nisu nigdje našli ni jedan jedini
egzemplar »omorike«.


Nalazište na Ozren-planini prvi navodi Ascherson 1 9 prema materijalu
navodno od omorike donesenom sa te planine od A. B r a u n a.
Materijal, za koji je isprva mislio da potječe od »omorike«, pripadao
je, kako je sam kasnije ispostavio, jednoj varieteti obične smreke, koja
je u iglicama pokazivala neku sličnost sa »omorikom«. Prof. Vesel i
iz Sarajeva, koji dobro pozna te šume na Ozrenu, nigdje ne navodi da
ondje dolazi »omorika«.


Nalazište na Borji planini, odnosno egzemplare, koji ondje rastu,
vidio je samo P f o b, a iza njega niko više, premda su neki citirali njegov
nalaz. Sve su to bila netačna obavještenja, jako nesigurno fundirana,
koja su kasnijim detaljnim istraživanjima stručnjaka morala otpasti.


Treći areal, što ga navodi Novak , južni areal u Crnoj Qori u
distriktu Drobnjaci, još je do dana današnjeg sporan.
Prvi to nalazište spominje P a n č i ć odmah u svom prvom djelu


o »omorici«. On tu veli, da je dobio obavijest od jednog svoga prijatelja
iz Crne Gore, da i ondje, i to u Drobnjacima oko Durmitorskih jezera,
raste ta omorika i da je narod dobro razlikuje od obične smreke
(omore).20 Taj navod nije ni P a n č i ć ni itko za njegovog doba istražio.
Neki kasnih botaničari (Ascherson, Kanitz), koji također navode
to nalazište, pozivaju se bez svake sumnje na Pančića.
F. Fia i a veli: »Isto tako nije se moglo pouzdano ustvrditi, da to
drvo raste uz jezera Durmitorova u Crnoj Gori.« W e 11 s t e i n misli
također, da je to nalazište još nedovoljno utvrđeno.
Botaničari, koji su kasnije tim krajevima prolazili (S z y z y 1 o v i ć,
Ascherson, Kanitz, Knapp, Pantocsck, Baldacci) nisu
nigdje ništa zabilježiti o kakvom nalazištu »omorike« niti spominju da
su iz tih krajeva dobili autentičnog materijala Picea omorike.


Time bi pitanje toga nalazišta, bar za ono doba, bilo likvidirano.


No godine 1909 prof. Lujo A dam o v i ć (Vegetv. d. Balkl.) ponovo
spominje nalazište u Drobnjacima. Na mjestu, gdje citira ostala
do tada utvrđena nalazišta Pančićeve omorike, veli da je »pronađena«
i u Drobnjacima. Tu doslovce veli ovo: »Nach freundlicher Mitteilung
des Herrn Kustos Reiser, wonach die Omorika in den Drobnjaci von
Herrn Curčić bis zu den Durmitorabhängen beobachtet wurde« (Prema
prijateljskom saopćenju gosp. kustosa Reisera, prema kojem je omoriku
u Rrobnjacima opažao g. Čurčić sve do padina Durmitora). Dalje veli,


17 J. Velenovsky : Flora Bulgarica 1891. Suipplementum I 1898, str. 335.


18 Stojanov & Stefano v: Flora de la Bulgarie 1924, str. 64.


19 Ascherso n P. u österr. bot. Zeitschrift 1888, str. 34.


20 Meni je upalo u oči, da narod onog kraja, osobito oni koji posluju u šumi,


razlikuje od obične smreke ili jele t. zv. »crnu smreku (omoru)« i »crnu jelu«. Tu
razliku nikako ne osnivaju na kakvoj botaničkoj razlici ili možda čak na razlici u
habitusu, nego samo na tamnijoj boji već oborenog drveta. Dubeće stablo ne pokazuje
nikakvu razliku, ona se opaža tek kad se drvo obori. Lako je moguće, da je ta razlika
navela Pančićevog prijatelja, da ustvrdi, da ondje raste neka naročita smreka, dakle
pošto je stvar bila aktuelna, da ondje raste »Picea omorika«.


499