DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 9-10/1935 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Visinski priraštaj daje i ovdje interesantnu sliku: Česmina 1.50 m. visine, 1.5 do 2.0 cm na panju; grmovi iz pojedinog panja zauzimaju širinu od 1.80 m. pa i više; Planika 1,20 m. visine, 2 cm. na panju, grmovi su također bujni i široki, 1.5—2 m. širine. Ostale vrste — zelenika, veliki vrijes, tršlja, mrča — imaju visinu do 0.90 m. Tu i tamo dolazi između elemenata makije divlji pelin, a u obilju dolazi o z i m i n a. Ako uzmemo u razmatranje ove podatke prema izvršenim opažanjima na otoku Mljetu, dolazimo do izvjesnih zaključaka, koji nam (nadamo se) neće biti na odmet s obzirom na šumsko gospodarstvo u Mediteranu uopće. Istina, nećemo dobiti podatke od apsolutne vrijednosti, ali ćemo dobiti prilog za upoznavanje odnosa između lazinanja i regeneracije mediteranske šume. Prije svega je sigurno, a to izlazi iz naših posmatranja, da će doći do regeneracije mediteranske šume, gdje su lazine na staništima, na kojima je makija, jer tu požar ne uništava sve elemente koji služe za regeneraciju, pošto žilje, iz kojega se javlja obično bujna biljna zajednica, daje osnovicu nove šume, ako nisu panjevi iskrčeni i ako nije voda odnijela zemlju sa strmina. Regeneracija je ugrožena onda, kad je lazina provedena na staništima, gdje su staništa borovih sastojina dala podlogu za poljoprivrednu kulturu, naročito na strminama i podalje od starijih borovih sastojina, gdje nije ni ručno ni prirodno pomlađivanje provedeno. U vezi toga interesuje nas pitanje lazina sa više gledišta: ne samo koji je odnos između buhača na lazinama i regeneracije šume i kako pojedine vrste drveća odgovaraju na procese, koji se odigravaju na danom staništu stvaranjem lazina, nego još i to, kolik prihod daje buhač odnosno zemljište, na kojemu je kultura buhača. Prije svega treba imati pred očima karakteristike vrsta, koje u najviše slučajeva čine makiju. Sve su to vrste, koje redovito ne postižu velike dimenzije. Prema tome je uzgajanje tih vrsta vezano za razmjerno kratak obrt. U vezi toga već zbog samog načina gospodarenja dolaz« zemljište veoma često pod direktan utjecaj atmosferskih činilaca. Istina, može se pri tome zaštititi zemljište u izvjesnoj mjeri tako, da se iskorišćuje makija u dva pa i u tri puta provodeći neke ruke prebiranje, a mogu se ostavljati i pričuvci do kraja ponovnoga obrta. Na taj način ne će moći da dođe, barem ne u prevelikoj mjeri, do suviše štetnog utjecaja specijalno suhih vjetrova, jake insolacije i plahih kiša — moča. Na lazinama međutim dolazi još intenzivnije ogoljavanje: sitni drveni materijal spalimo, između stijena ostaje na zemljištu, najčešće na crvenici, pepeo. Da strma zemljišta ne bi stradavala, jer je sa njih najlakše ispiranje gornjega plodnoga sloja, dobro je provesti terasiranje. Inače se kod lazinanja zemljište obradi sasvim primitivno, zasije se pšenica ili eventualno ječam i s njime buhač, tu i tamo po koji struk kupusa. Zbog pepela je zemljište plodno pa redovito daje srazmjerno dobar prinos. Te momente treba imati pred očima. Prema prikupljenim podacima daje jedan ha zemljišta bolje kvalitete od prilike ovaj prinos: prve godine: pšenice oko 6—8 mtc, druge godine: buhača 4.5\—5.5 mtc, treće godine: buhača .—8 mtc, četvrte godine: buhača 5,5—5 mtc, pete godine: buhača 3 mtc. 4J3 |