DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 9-10/1935 str. 11     <-- 11 -->        PDF

Akt Kraljevskog Namjesništva sadrži odredbe upućene kotarskim
poglavarstvima — općim upravnim vlastima prvog stepena — u cilju
kvalifikovanja učinjenog prekršaja u slučajevima »samovlasno g
upotrebljavanja šumskog zemljišta« za lazinanje:


1. Prije svega treba ustanoviti, da je zemljište, na kojem je provedeno
lazinanje, prema Zakonu o šumama zaista šumsko uzimajući pri
tom za osnovicu šumski katastar, gdje on postoji, a gdje ga nema — uzimajući
za podlogu mišljenje nadležnog šumarskog stručnjaka.
2. Klasifikovanje prekršaja treba obaviti prema tome: a) da li se
radi o vlastitoj šumi ili b) da li se radi o tuđem šumskom zemljištu. U
prvom slučaju mogu nastati tri alternative: Učinilac je tužen, da je samo
posjekao drveće i time učinio pripremu za lazinu eventualno je sječu
izvršio u doba godine, kad je to zabranjeno; ili je još iskrčio panjeve i
žilje i time doveo u opasnost šumsku proizvodnju uopće; ili je pored
toga još zapalio i travu i grmlje.
U drugom slučaju može da se radi o lazinanju ili na općinskom
šumskom zemljištu ili na slobodnom privatnom odnosno kmetskom šumskom
zemljištu.


Ako se radi o lazini na općinskom zemljištu, treba i tu imati pred
očima, da li je učinilac lazine tužen, što je samo posjekao drveće i time
učinio pripremu za lazine, eventualno obavio je sječu u doba godine, kad
je to zabranjeno; ili je iskrčio panjeve i žilje i time doveo u opasnost
šumsku proizvodnju uopće; ili je još zapalio i travu i grmlje — sve analogno
onome, što smo kazali za lazine u vlastitoj šumi.


Ako se radi o lazinanju na slobodnom privatnom ili kmetskom šumskom
zemljištu, treba imati pred očima, da li je vlasnik zemljišta dao
nalog za lazinanje ili je učinilac postupio samovlasno, pa prema tome
povesti postupak ili protiv jednoga ili protiv obojice.


U istome aktu nalazimo gledište Namjesništva — opće upravne
vlasti drugoga stepena — o lazinanju t. j . o upotrebljavanju šumskog
zemljišta za gojenje buhača. Ono ima u vidu obzire narodnoprivredne
i šumsko-priv redne i nastoji izdavanje
dozvola za lazinanje ograničiti, a u izvjesnim slučajevima
i sasvim obustaviti. Lazinanje se može
odobriti samo ondje, gdje će se ponovno pošumljavanje
provesti sa sigurnošću.


U pomenutom aktu Sreskog Načelstva u Dubrovniku iz 1921 godine
nalazimo analogno gledište, što se tiče izdavanja dozvole za lazinanje.
Tu se ujedno ističe, da je »stručnjački utvrđeno, kako je
pravljenje lazina najunosnija radnja težaku, ali u
sebi ima vazda i svagdje sve oznake haranja šume.
Radi toga imaju se dozvole izdavati na individualnu
molbu samo iznimno i u obzira vrijednim slučajevima
uza sve mjere opreznosti i osiguranja šume, u
kojoj hoće da se radi.«


»Poglavarstvo je po zakonu dužno, da od onoga,
komu izda dozvolu za radnju, zahtijeva i da mu naredi
novo pošumljavanje.«


»Ne može se imati ništa protiv toga, da vlasnik
uzgoji vrst stabala i šume, koja mu se sviđa, ali je
praksa pokazala, da vlasnici od toga ništa ne rade,


427