DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1935 str. 9 <-- 9 --> PDF |
vlažnosti, a izbjegavaju suva staništa, naročito ona gdje pored općenite suve klime dol azi i hladna zima. Imajući pred očima naša primorska staništa, primjerice upravo otok Mljet, na kojemu smo našli vrijes u velikoj količini, nije teško da se dođe do zaključka, kako su ta staništa okarakterisana s jedne strane jakim utjecajem mora, a s druge siromaštvom hraniva u zemljištu. Ni jednu ni drugu činjenicu ne treba pobliže obrazlagati, jer je to jasno iz ranijih naših izlaganja. Podrobnije posmatranje stanišnih odnosa, gdje je vrijes naročito razvijen, upućuje nas, da se lako dâ zaključiti, te su uprav o izvjesni odnosi u mikroklimi toga staništa — izloženost utjecaju mora — važan činilac za dolazak i razvitak ove vrste. Gdje toga utjecaja nema, nema ni vrijesa ili je vrlo slab. Stocke r je ovako obilježio odnos, koji postoji između Ericoida na jednoj strani i staništa — oceanske klime sa siromašnim zemljištem — na drugoj: Imajući pred očima zemljišta, na kojima dolaze Ericoidi, a to su prije svega vrištinska zemljišta i tresetišta, ističe, da su i jedna i druga vanredno siromašna na hranivim solima. Razumljivo je, da su sa takvih staništa već a prior i isključene sve one biljne vrste, kojima ne odgovara to siromaštvo. Međutim treba imati u vidu drugog činioca, koji će siromaštvo zemljišta, barem u izvjesnoj mjeri, ublažiti, a to je ocean sk a klima , jer staništa, na kojima se javljaju glavni činioci te klime, daju mogućnosti za produženje vegetacionoga perioda, a onda i mogućnosti da se osigura i primanje potrebnih hraniva u većoj mjeri. Na taj način zimzelena biljna vrsta, koja jako transpirira, može da da najprikladniji biljni tip na ovakvom staništu, jer može zbog produženog vegetacionog perioda izvući veću količinu hraniva i sa toga siromašnog staništa. Međutim zimzelenost, zbog zimskih vremenskih nepogoda, koje su uostalom česte i na našim primorskim staništima, traži da lišće u Ericoida bude izgrađeno anemomorfno, koje će u danoj prilici imati i kseromorfno djelovanje. Ta neželjena osobina za staništa sa povećanom vlažnošću izravnava se sa silnim obiljem lišća, a prema tome i sa velikom površinom za transpiriranje. Na taj način i pored visoke zračne vlažnosti, koja je atribut oceanske klime, a koja je, kako je poznato, na putu transpiraciji, postignu Ericoidi onu visinu transpiracije, koja je potrebna za primanje hranivih soli. Prema tome su Ericoidi biljne vrste, koje su meso- odnosno higromorfne (28). U svakom je slučaju zemljište, na kome dolaze od prirode Ericoidi, toliko siromašno, da im je tempo prirašćivanja spor (vidi slike 33, 34 i 35). Pomenute karakteristike, koje su dovele Ericoide do naročitog izražaja na siromašnim zemljištima, smetaju im da uzmu vidnijeg učešća u stvaranju biljnih zajednica na drugim staništima. Spori priraštaj, koji zadrže Ericoidi i na plodnijem zemljištu, makar to bilo i na staništima, koja stoje pod utjecajem oceanske klime, očituje se u tome, da ih druge vrste, koje tamo dolaze, brzo prerastu i potisnu. A to je sa uzgojnog gledišta i u mediteranskoj šumi od važnosti. Padi jake transpiracije, koja odgovara velikoj zračnoj vlazi, ne dolaze Ericoidi na staništima, gdje nema te vlage — u suvoj klimi je transpiracija toliko jaka, da je Ericoidi ne mogu izdržati. 361 |