DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1935 str. 8 <-- 8 --> PDF |
5—8 mm. To je var. 1 a n c e o 1 a t a Ait. Kod druge je duljina 3—5 cm, a širina 3—8 mm. To je var. r o s m a r i n i f o 1 i a Mili. U širokoliste zelenike — Ph. latifolia — javlja se lišće u vrlo mnogo oblika. Međutim i ovdje možemo utvrditi dvije glavne skupine: U prvu dolaze zelenike, kojima je lišće suličasto ili eliptično, izduženo na jednoj i na drugoj strani, sa najvećom širinom u sredini, duljina lišća prelazi 2% puta širinu; lišće može biti i nazubljeno. U drugu skupinu dolaze zelenike, kojima je lišće eliptično ili jajoliko izduženo, na podnožju zaokruženo ili srcoliko usječeno, a koje je najšire prema donjoj trećini plojke, dužina mu je kao 2% puta širina ili još i manja; može biti i nazubljeno. Čini sedajeuskolistazelenika — Ph. angustifclia-uvijek grmolika, rijetko kada prelazi 2, najviše 3 metra; zelenik a sa širokim lišćem — Ph. latifolia — zna dostići jače visine, i do 8 metara, a u opsegu 1—1*5 metra. S obzirom na stanišne činioce izgleda, da P h. latifoli a pokazuje više otpornosti protiv mrazova nego Ph. angustifolia. Zbog toga, čini se, P h. latifoli a i prodire dalje prema nepodesnijim stanišnim činiocima, i sjevernije i u veće nadmorske visine, nego ova druga. Međutim, općenito uzevši, zelenike su vrste, koje najbujnije uspijevaju u Lauretumu i dolazak izvan ove zone povlači za sobom izvjesnu njihovu degradaciju. Napomenuli smo, da je zelenika, općenito uzevši, veoma skromna u pogledu zahtjeva na zemljište. Međutim izgleda da ona sa uzanim lišćem podnosi manje krečna zemljišta. Inače podnosi i dosta sjenke, što je za mediteranska staništa od važnosti. Drvo je u zelenike tvrdo, homogeno, fine guste žice, teško. Po M a t h i e-u je specifična težina zelenikinog drveta 0´74—.05. Drvo je bijelo odnosno malko žućkasto, kod starijih je strukova srčevina nešto smeđasta. Drvo zelenike je slično onome uljike, samo je mnogo tvrđe i krhko, pa ga se i ne može upotrebljavati za tokarske radove. Drvo daje odličan ogrijev i ugalj. Lišće nalazi primjenu u ljekarstvu. V r i j e s dolazi u mediteranskom području sa više vrsta. Svakako je vrije s velik i sa šumsko-gospodarskog gledišta najvažniji: dosižući visinu od preko 3 metra, dolazeći u čistim skupinama jednako kao i u smjesi sa drugim mediteranskim vrstama (u makiji) zaslužuje, da mu obratimo pažnju u šumskom gospodarstvu Mediterana. Uzgred da spomenemo, na Kanarskim ostrvima zna vrijes doseći i visinu od 20 metara (7). U Valakiji smo ga našli od preko 5—6 m, prelazeći tako kao sastavni dio makije na prvom bonitetu u mediteransku šumu. S obzirom na to što vrijes dolazi kod nas dosta obilno, navešćemo nekoliko pobližih osobina E r i c o i d a, što nam neće biti na odmet za upoznavanje naših vrsta u mediteranskoj šumi kao i za ocjenjivanje prilika na mediteranskim staništima (7). Prije svega nije teško konstatovati činjenicu da Ericoidi, prema, ispitivanjima Monforta i Stockera — i pored toga što su kseromorfni — nisu kserofiti, barem ne u onom smislu kao veliki broj drugih naših mediteranskih vrsta. Ericoidi su kseromorfni mezofiti, u koliko možda nisu i higrofiti — oni trebaju obilje zračne 360 |