DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1935 str. 7 <-- 7 --> PDF |
A d a m o v i ć tvrdi, da joj stoka neće lišća. Međutim prema našim opažanjima ta tvrdnja ne odgovara pravom stanju stvari, jer zelenikine mlade, sočne izbojkc ne štedi koza. Dolazeći uz naše čitavo Primorje, prodirući na mnogo mjesta daleko u kontinent, ona je doista jedna od najraširenijih vrsta u našim makijama. Naročito je mnogo rasprostranjena južnije od Šibenika, i na otocima i na kopnenoj strani. Od elemenata makije i zelenika je jedna, koja se približuje sa svojim staništima vrlo mnogo zoni mješovitih lišćara. U makiji mnogo dolazi sa česminom i planikom. Primjerci u Vaiakiji na Mljetu pokazuju, da se može dobro razviti i činiti prelaz k mediteranskoj šumi, a i poprimiti sve osobine, što ih ima šuma toga tipa. Mnogo je puta sastavni dio makije tipa A r b u t i o n. Često dolazi u zajednici sa divljom maslinom i tršljom. Na vjetrovitim staništima reagira krunom na utjecaj vjetra u velikoj mjeri. Razumljivo je, da joj dimenzije nisu pozamašne, kad je na pogazu. Tako ulazi i u tip Cistetü m — približujući se mediteranskoj stepi. (7) Vrlo je često nalazimo u tipu Quercetum cocciferae sa tršljom, sominom, pukinjom i planikom. Primjer za to imamo u Sablunari, što izilazi i iz naših ranijih izlaganja. Upada u oči, da zelenika dolazi sa veoma raznolikim lišćem i s obzirom na njegovu formu i s obzirom na njegove dimenzije. Principijelno uzevši — zelenikino se lišće ne razlikuje mnogo od lišća trišljike i to treba imati pred očima. Međutim dok je kod zelenike lišće smješteno nasuprotno, kod trišljike je izmjenično. Inače u formi lišća zelenike ima doista vidnih razlika, pa je upravo taj polimorfizam lišća razlogom, da je sistematizacija ove vrste otežana. Tako nalazimo kadikad da joj je lišće eliptično i usko, izduženo, širina mu ne prelazi na najširem mjestu 1 cm, ali ga ima i daleko šireg, a ponekad i vrlo kratkog, pa i srcoliko urezanog na podnožju plojke. U vezi toga držimo, da neće biti suvišno, ako ovdje iznesemo nekoliko bližih navoda o sistematizaciji zelenike, kako bi se ti navodi mogli iskoristiti i za njezino detaljnije proučavanje na našim staništima (27). Linn é u rodu P h i 11 y r e a napominje tri vrste i to: Ph. latifolia, Ph. media i Ph. angustifolia. Timbal TLagraye i Caruel ujedinjuju sve tri vrste u jedno — Ph. variabilis Timb. odnosno Ph. vulgaris Caruel. P 1 i c h e, a onda i F i o r i razlikuju dvije vrste — Ph. angustifolia i Ph. latifolia pribrajajući ovoj posljednoj i vrstu Ph. media L. zbog slabe postojanosti u raznim osobinama. Uzevši za podlogu oblik, veličinu i nazubljenost lišća, a na osnovu svojih istraživanja u francuskom i španjolskom Mediteranu — svrstao je Sennen zelenike kojih je našao 75 što vrsta, što podvrsta a što varieteta, u pet skupina : Angustifoliae, Subangustifoliae, M edianifoliae, Longifoliae, Cordifoliae. Prva skupina i dio druge odgovaraju ranijoj P h. angustifoli a L., dio druge skupine, treća i dio četvrte skupine onoj P h. medi a L., a dio četvrte i peta onoj Ph. latifolia. U uskoliste zelenike — Ph. angustifolia — oblik je lišća stalan u velikoj mjeri: Lišće joj je izduženo, na jednom i drugom kraju plojke zašiljeno, nije nazubljeno. Imajući pred očima duljinu i širinu, javlja se lišće u dvije glavne forme. Kod prve je duljina 2—3 cm, a širina 359 |