DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 8/1935 str. 62 <-- 62 --> PDF |
Ing. MIHAJLU FINKE-u IN MEMORIAM. Smrt ing. Mihajla Finke-a bolno je odjeknula u svim krugovima, a napose medu njegovim drugovima, jer je pokojnik bio drug i gospodin u pravom smislu riječi. Ing. Finke bio je spreman stručnjak i vrstan upravnik. Svaki i najneznatniji predmet u praksi posrnatrao je sa stručnog stajališta i rješavao ga po principima šumarske nauke. Vrlo je dobro poznavao sve zakone, propise i uredbe i odlično ih primjenjivao u praksi. Mnoge teške i na oko zamršne probleme raščlanjivao je spretno u jasne njihove dijelove i dovodio ih brzo konačnom rješavanju. Poradi toga i sâm sam često puta kod njega tražio stručne savjete za rješavanje pojedinih predmeta. Službu je smatrao svetinjom i u toj službi nije poznavao nikoga i nije pravio nikome nikakovih ustupaka braneći do krajnosti interese službe i službodavca. Kad je počeo uredovati, ne bi se moglo vjerovati, da je to taj isti čovjek, a kad je svršio uredovanje i spravio svoju bilježnicu u džep, bio je opet stari Mihajlo Finke. Kod svega toga bio je uvijek iskren i otvoren. Što je imao za kazati, kazao je uvijek sve i svakome i kod toga je onda i ostajao i ništa tome nije poslije dodavao niti što mijenjao. Bio je u službi i u privatnom saobraćaju čovjek od riječi i vanredno točan. Što je obrekao, to se nije poricalo. Ne samo da je bio šumar u pravom smislu riječi, nego je bio i čovjek, kojega su resile mnoge lijepe vrline. Finke je bio čovjek ne samo fizički širokih grudiju, nego je u tim grudima i stanovao širok duh. Bio je pravi drug i volio je prijatelje i društvo, u kojemu je popio mnogo čašica i ispušio mnogo »virdinka« i cigara. Mnogo prije njega je u Kosinju službovao jedan državni šumar, koji je tamo umro i bio pokopan. Kad je Finke došao za šefa Kr. šum. uprave u Kosinju, on je grob svoga pretšasnika, premda toga čovjeka nije nikada vidio niti ga poznavao, svake godine o svom trošku uređivao. Iza više godina sjete se djeca tog pokojnika i dođu u Kosinj, da obadu očev grob. Nemalo se začudiše, kad vidješe, da je grob lijepo uređen i ograđen. Pitali su, tko je to napravio, pa kad su doznali, otišli su u šum. upravu, da se zahvale Ing. Finkeu. Finke je odgovorio, da za to ne treba nikakove hvale i da će on to činiti, dok god bude u Kosinju, jer da mu je pokojnik bio — drug. Toliko je plemenita bila duša u Mihajla Finkea. Za svoga života Finke je mnogoga bijednika utješio, mnogu sirotu nahranio, mnogoga bosa obuo i komadom odijela nadario. Finke se nije ženio i ostao je neženja do svoje smrti, ali je u svom životu jednu ženu mnogo volio i njezino ime često spominjao, a ta žena bila je — njegova majka. Bilo je to poodavna, još prije svjetskoga rata, ne mogu se sjetiti točno dana i godine, ali je bilo jednog prekrasnog ljetnoga jutra. Ja sam se vozio kolima u zoru prema Jasenku. Nedaleko od mede kr. šumske uprave ogulinske i jasenačke, a prema Jasenku uza cestu sa lijeve strane na jednom zaravanku bile su posađene mlade lipe, kao spomenstabla i ograđene jelovom ogradom. Visok krupan gospodin, u športskom odijelu, sa puškom preko plećiju sa svojim snažnim rukama držao je tu ogradu i odbijao guste dimove iz lule, a do njega stajao je lugar. Sve je blistalo u jutarnjem sjaju i rosi i mirisalo po smoli i Cetini i sunce je svojim prvim svijetlom divno obasjalo ta dva čovjeka kraj ograde. Kad sam se približio, pogledam bolje — bio je to šef Kr. šum. uprave jasenačke Mihajlo Finke. Veselo, radosno i drugarski smo se pozdravili i za novice upitali. Bili smo međaši. On je išao u konsignaciju, a i ja po istom poslu. Nikada neću zaboraviti toga drugarskog susreta u tom lijepom jutru, koje je bilo puno ljepote, puno zdravlja i puno naše snage i mladosti. Došao je svjetski rat. Ing. Finke kao rezervni oficir bio je mobilizovan. Kad je odlazio, privremeno je predao upravu jasenačku šefu šum. uprave ogulinske Ing. Gösswein-u, jednako mom drugu i prijatelju. Gösswein i ja bili smo kao »pučkoustaški obveznici« oprošteni na neizvjesno vrijeme od vojne dužnosti i ostali smo na 41é |
ŠUMARSKI LIST 8/1935 str. 63 <-- 63 --> PDF |
svojim službenim mjestima. Finke je predao Qössweinu ne samo šum. upravu, nego mu je predao i ključeve od svoga stana, ostavio mu je sve što je bilo i kako je bilo unutra, pokućtvo, posuđe, puške, pse, podrum i kuharicu i na odlasku nam rekao: »Pazite mi na stvari, što je za potrošiti potrošite, eto mene za 2—3 mjeseca natrag!« Ali se prevario u računu, jer je ostao kroz četiri godine rata do zadnjega dana pod oružjem. Qösswein i ja odlazili smo često u Jasenak u lov i nekako do poslije Nove godine 1915. popili smo Finke-u sve vino i onda smo mu na frontu javili, da smo mu podrum ispraznili. Teče život i prolaze godine ili kako to lijepo reče Ivan Gundulić: »Ah´ ni´e život ljudski drugo, Neg´ smućeno jedno more, Neg´ plav jedna, ku udugo Biju vali, kako gore; I sred ovieh netom tmina Coek se rodi, mrijet počima.« Bilo je u oktobru godine 1932. Mihajlo Finke kao viši šum. savjetnik i zamjenik direktora Direkcije šuma boravio je u Ogulinu. Kad je dovršio svoj službeni posao, reče mi: »Imaš li kakova posla na Mošunjama, pa da priredimo jedan lov!« Kažem mu, da imam. Javimo to odmah šefu uprave u Jasenak g. Ing. Manojloviću. Pozovemo industrijalca i lovca g. V., da se lovu pridruži. On dođe sa svojim autom, a drugoga ćemo dobiti u Jasenku. Spremismo uprtnjače pa ranom zorom krenusmo u Jasenak, a odatle sa društvom prema Maloj Javornici i tamo u onim lijepim kosama napravismo dva tri pogona poslavši nekoliko lugara, da prođu kroz drage i pritiskuju srne na lovce, kako se divljač ne bi odviše uznemirivala. Branko je lov odlično vodio i svi smo željeli, da g. natsavjetnik Finke ubije srnjaka, ali se puška sa njegove dočke nikako nije čula. Poslije nam je Finke kazivao, kako je došlo više ženskih komada na njega, ali srnjaka nije vidio. Posjedasmo u automobile, pođosmo 5—6 km naprijed, napravismo pogon pa opet dalje, tako oko 2 sata po podne stigosmo na Stalak jednako bez rezultata. Ondje ćemo napraviti zadnji pogon. Na prvoj dočci u strani imao sam ostati ja, pod Planom Finke, industrijalac V. na vrhu, Branko s druge strane kose, da tamo zatvori prelaz, a lugari će potjerati prema nama. Kad smo došli na prvu dočku, Finke kaže: ja ću ovdje ostati Izgledalo mi je, da mu je toga dana bilo dosta hodanja. Onda produži i reče nadlugaru T.: postavite g. direktora pod Planu, on je naš gost i treba da bude na najboljem mjestu! Tako je i provedeno. Nije potrajalo dugo vremena, srnjak je doskakao k meni i ja sam ga srušio iz Schoenauerice. Kad je prvi lugar došao k meni, rekoh mu, neka nosi srnjaka g. natsavjetniku. Kad sam poslije svršena pogona došao k Finke-u, on ustade sa panja, pruži mi jelovu grančicu i čestita mi. Ponudim mu đivljačinu. Ne htjede primiti. Ponudim mu rogove. Nije ni to htio. Kad smo se pred veče vraćali sa Mošunja prema Jasenku, gdje nas je Branko obilno pogostio, lijepo jesensko veče padalo je na one tihe i mirne planine. Sunce zalazilo i zadnjim sjajem prošaralo prelijepe žute i crvenkaste boje na sastojini. Široki crveni listovi trunili se sa visokih javora i padali prema zemlji sve sjetnije i neveselije, kako se sunce iza vrhova više gubilo. Finke je kraj mene sjedio i bez riječi promatrao obrise kosâ, čije je gospodarstvo dugo godina kao šef uprave vodio. Izgledao mi je nekako umoransjetan, kao da je u svojoj duši predosjećao, da mu je to posljednji lov u Kapeli Dragi Miško! Mnogo smo šuma prohodili i mnogo pjesama vodili. Čas je došao, da se dijelimo pod ovijem suncem. Mnogo sam Te puta u društvu pozdravio, a sad Ti šaljem posljednji pozdrav sa svijetlih kapelskih visova, gdje si svoj vijek kao šumar i kao muž proveo, i polažem mirisnu jelovu grančicu na Tvoj svježi grob u ravnoj Vojvodini Ing. Z. Turkali. 415 |
ŠUMARSKI LIST 8/1935 str. 64 <-- 64 --> PDF |
PROMJENE U SLUŽBI. Premješteni su: Bekti ć Mustafa , pom. tehnič. manipulant 9 grupe od šum. uprave iz Banjaluke k šumskoj upravi u Tuzlu; K o p r i ć inž. Andrija, viši savjetnik 4 grupe 2 stepena od kr. banske uprave šum. odsjeka iz Banjaluke k kr. banskoj upravi šum. odsjeku u Zagreb; Za s ta vniko v ić inž. Slavko, viši savjetnik 4 grupe 2 stepena od Direkcije šuma iz Čačka kr. banskoj upravi u Novi Sad; Petrović inž. Petar, šum. savjetnik od šum. odsjeka kr. banske uprave iz Zagreba k Direkciji šuma u Zagreb; P š o r n inž . Josip , viši šum. pristav 7 grupe od sreskog naoelstva iz Djakova k šum. odsjeku kr. banske uprave u Banjaluku; Bok o S. Marko , viši šum. povjerenik . grupe od šum. uprave iz Gornjeg Milanovca za sreskog šum. referenta kod sres. načelstva u Skoplju; Hajliček inž. Hubert, viši savjetnik Dir. šuma 4 grupe 2 stepena od kr. banske uprave iz Sarajeva k Direkciji šuma u Sarajevo; Na j hol d B o zidar , viši savjetnik Dir. šuma 4 grupe 2 stepena od Direkcije šuma petrovaradinske imov. općine iz Srem. Mitrovice k Direkciji šuma Križevačke imov. općine u Bjelovar; Mihaliček inž. Nikola, viši šum. pristav 7 grupe od Direkcije šuma iz Sarajeva k kr. banskoj upravi u Sarajevo; MiloševićA n to, tehnič. inspektor 5 grupe od šum. uprave iz Teslica za šefa šum. uprave u Moroviću, direkcije šuma Vinkovci; Z a r i ć inž. P e t r o n i j e, šum. savjetnik 6 grupe i šef šum. uprave iz Šipova, k šum. upravi u Teslić; Jovanovi ć inž. Ti h om i r, šum. viši pristav 7 grupe od šum. uprave iz Kosov. Mitrovice k Direkciji šuma u Čačak; Milosevi c An to, tehnič. inspektor 5 grupe i šef šum. uprave iz Morovića Dir. šuma Vinkovci k šum. upravi u Šipovo. OGLASI Traži se za veći šumski posjed u Slavoniji jedan u svakom pogledu pouzdan, marljiv i energičan ŠUMARSKI PRISTAV sa fakultetskom stručnom spremom i event. praksom, lovac. Nastup službe 1. septembra 1935. Opširne ponude sa priloženim curriculum vitae i prepisima svjedodžbi slati na Publicitas d. d., Zagreb, Ilica 9 pod šifrom »Silva 1935". 416 |
ŠUMARSKI LIST 8/1935 str. 65 <-- 65 --> PDF |
INDUSTRIJA ORUŽJA BOROVNIK I VRBANIĆ ZAGREB« Jurisiceva 9 kod Glavne pošte Telefon 59-99 Preporuča svoj cij. gg. lovcima svoje prvorazredne puške, pištolje i sav lovački pribor. PREUZIMAMO sve u puškarski zanat zasijecajuće popravke oružja te izvršujemo ste najsavjesnije. — Izradjujemo lovačke puške po specijalnim narudžbama. — Prodajemo najsolidniju lovačku municiju. — Dajemo savjete i informacije u pogledu lovačkog oružja. Preuzimamo prepariranje raznih životinja Šumska industrija Filipa Deutscha Sinovi Vrhovčeva ulica 1 ZAGREB Telefon broj 30-47 Parna pilana u Turopolju. Export najfinije hrastovine. Na skladištu ima velike količine potpuno suve hrastove gradje svih dlmenzjia, Utemeljeno godine 1860. Utemeljeno godine 1860. Uprava gospodarstva 1 šumarstva : KRNDIJA NAŠICE, SLAVONIJA« gospodarska i šumarska industrija d. d. Proizvodi i eksportira svekolike u Zagrebu gospodarske i šumske proizvode 41? |
ŠUMARSKI LIST 8/1935 str. 66 <-- 66 --> PDF |
M————— 18411 Športsko odijelo: sako i pump hlače engleskog kroja. Ovo odijelo, osobito praktično za šetnju, utakmice, šport i turistiku, izrađeno je od vunaste tkanine, grube niti, te se preporuča za štrapac. Imade ga u raznim športskim dezenima. Jeftinoću naših odijela zahvaljujemo napretku domaće industrije, koju u prvom redu zaposlujemo. Naročito pogodovna cijena Din 390.— 18410 — Dvoredno 18412 Jednoredno sako odijelo veoma pri odijelo u večernjem kro stala izgleda. Izra đeno od finije vuju, to jest odijelo za naste tkanine, u štrapac; tamniji dezeni fazoni krojeno uz su birani za večer, za tijelo. Naročito po kina, kazališta, posjete, desna ie ova fazona za vitke osobe, male zabave itd. Dvije jer im daje punokvalitete od vunaste tka ću. Odijelo rađe nine ili od poluvunenog no je sa vrlo do brim priborom, a kamgarna, u raznim imade ga u raznim svjetlim ili tamnijim bobojama. U kratko: jama. Pazite na elegantni veoma lijepo odi kroj kaputa. Kompletno jelo jeftine vrste Din 390.— odijelo stoji Din 450.— Velegradska odijela od velegradske kuće Kästner i Ohler Zagreb odio muške mode II. kat. Bezobvezno razgledavanje novih modela za jesen. Sve udobnosti. Mušterije izvan Zagreba neka naruče odijela po svojim ličnim mjerama. Odijela razašiljemo uz garanciju. Ako ne odgovaraju, vraćamo novac. IIWIM »e— |