DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 8/1935 str. 12 <-- 12 --> PDF |
lule. U Italiji izrađuju najčešće samo poluproizvode, dok se definitivna izrada proizvoda vrši u najvećoj mjeri u Francuskoj i Engleskoj. Interesantno je napomenuti, da se u Italiji izrađuje oko 25,000.000 polufabrikata i oko 7 milijuna gotovih fabrikata. Drži se, da najbolji materijal za lule daju staništa Španije, Korzike i Južne Francuske, dok — navodno — naša dalmatinska staništa rijetko kada daju dobar materijal. Razumljivo je, da bi ovome pitanju trebalo obratiti pažnju i sa gledišta uzgoja i sa gledišta upotrebe. Treba napomenuti, da drvo vrijesa nalazi u novije vrijeme primjenu i u ksilografiji kao naknada za skupo drvo šimširovo, koje se teško održava. U makiji na Mljetu dolazi također roga č (30). Prema Hehnu bila bi domovina rogačeva Kanaan. Arapsko mu je ime Charub, od kojega potječe i talijansko ime Carubo i Španjolsko Algaroba. U Maloj Aziji, Siriji i drugim susjednim pokrajinama naročito štuju ovo drvo i muslimani i kršćani. Danas je rogač raširen na mnogim staništima u Mediteranu. I on je vazda zelena vrsta, dosegne i 8—10 m visine. Mathie navodi, da na mediteranskoj afričkoj obali može rogač doseći u opsegu 3 m, prema tome može da postigne dimenzije, koje (barem što se tiče promjera) odgovaraju dobro razvijenim strukovima u visokoj šumi. Inače je poznato, da rogač može doseći vrlo visoku starost, a izgleda da može prijeći i koje stoljeće. Jake grane, više manje horizontalno smještene, čine gustu krunu, koja može dobro zaštićivati zemljišta. Optimum u razvitku i fruktifikaciji čini se da dostigne oko 30. godine. Cvate u junu. Plod mu je mahuna duga 10—20 cm, teška 25—40 grama; u mahuni ima 10—15 sjemenki. Mahuna je dobra za jelo. Dok se razviju plodovi, treba gotovo godina dana, pa je vrlo često u doba cvatnje stabalje zakićeno i zrelim plodovima. Izgleda da je rogač donesen u naše krajeve istom u novije doba, ali je zahvatio mnogo maha u makiji čineći ponekad čiste skupine, a ponekad se tu i tamo miješa među ostale elemente makije. U južnijim dijelovima Dalmacije dolazi rogač od davnine, tako da se danas ondje razvija posve spontano. Nalazimo ga i u divljem stanju kao i druge elemente makije, a nalazimo ga i kultivirana kao vrstu, koja je sastavni dio mediteranskih voćnjaka. U velikoj mjeri dolazi rogač na otocima Visu, Šipanu, Koločepu, Lopudu, tu i tamo na Mljetu, a onda na kopnenoj strani u okolini Rijeke Dubrovačke, Stona, pa na Pelješcu. Što idemo više prema jugu, uslovi su mu za život povoljniji. Na najjužnijim svojim staništima kod nas zna doseći i visinu od 10—12 m; čini skupine, koje imaju karakteristike mediteranske šume. Na sjevernijim staništima daleko je slabiji, dosegne jedva 4—5 m visine kao i izvjesne druge vrste u makiji. Na staništima, gdje rogač postigne jače dimenzije i gdje se javlja u obliku šume, ima donju sastojinu od raznovrsnih elemenata makije. A d a m o v i ć označava takav tip šume — šuma rogača, Ceratonia siliqua (3). Južna staništa naša u Primorju, južnije od Dubrovnika, specijalno njihovi topli položaji u blizini mora, odgovaraju rogaču najbolje. 364 |