DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 9 <-- 9 --> PDF |
R u b b i a ističe, da su naročito opasni za lovor snijeg i inje, pa onda p o s o 1 i c a, koja za vrijeme jakih vjetrova dolazi s mora i za kratak čas uništi lišće potpunoma. Medu velike i opasne štetočine treba brojiti ovce, koje vrlo rado zahvataju lovorovo lišće izbjegavajući inače aromatično lišće drugih mediteranskih vrsta. Raznovrsne ptice, specijalne vrste drozdova, koje zimuju u našem Mediteranu, mnogo napadaju lovorove sjemenke. Dolazeći na Mljetu u uvalama na debelom zemljištu, na staništima, koja imaju ekspoziciju NE odnosno NW, a koja su zaštićena od direktnog utjecaja hladnih struja iz NE kvadranta, lorovo stanište pokazuje redovito jači stepen vlažnosti. U vezi te konstatacije dalje rezonujući dolazimo na misao, da je možda ranije lovor bio raširen u daleko većoj mjeri, dok su obrast i sklop bili u velikom dijelu mediteranskih biljnih zajednica potpuniji, drugim riječima, dok je u sastojinama bilo više vlažnosti i dok je lovor imao više zaštite. Današnja njego va staništa na Mljetu zasvjedočavaju, da mu je vlažnost u zemljištu daleko potrebnija nego mnogim drugim vrstama u Mediteranu. U vezi navedenoga lovor ne traži samo topla subtropska staništa nego pored toga i jači stepen vlažnosti, pa je razumljivo da stvara i podnosi jaku zasjenu, a s time ujedno doprinosi daleko jačoj svježini u sastojim nego mnoge druge mediteranske vrste. U tom je pogledu lovor vrlo blizu česmini. Da je lovor u velikom stepenu vrsta sjenke, dade se zaključiti i iz ovih opažanja: Posmatrajući prirodni podmladak iz sjemena kao i onaj iz izdanaka, lako se možemo osvjedočiti, da oni ne ginu niti u najdebljem hladu, štoviše, u punoj sjenci pokazuju daleko brži i intenzivniji razvitak nego na svjetlosti. Vidjećemo, da treba sa ovom karakteristikom lovora dovesti u sklad i metodu gospodarenja u lovorovim sastojinama. U vezi toga razumljivo je, zašto se lovor brzo gubi, kad u mediteranskoj biljnoj zajednici dođe do degradacije, kad se osjeti nestajanje sjenke i vlažnosti. Tome u prilog idu i navodi R ü b e 1 o v i, da se lovor ne može održati na onim staništima Mediterana, koja imaju suha i žarka ljeta. Staništa, na kojima dolazi do izražaja oceanska klima, zadovoljavaju lovor i on tu može da uspijeva dobro (7). I ako lovor dolazi u raznim krajevima Mediterana, na raznovrsnim geološkim formacijama, razumljivo je, da je najviše ugrožen na vapnencima, oni lako propuštaju vodu, pa se na njima najbrže osjeća suša. Lovor je našao ponekad posljednje utočište na silikatnim zemljištima, na kojima se održava i na goloj stijeni. Primjere zato navode talijanski autori sa svojih staništa (23). Sigurno je, da bujno uspijevanje lovora i njegov prirodni dolazak na izvjesnom staništu pokazuju, da je to stanište dobro, odnosno da se je u izvjesnoj mjeri popravilo, ako je bilo slabo. Na njemu je došlo do povoljnijih stanišnih činilaca, klimatskih i pedoloških, za uspjevanje šumske vegetacije. Lovor je prema tome siguran indikator progresivne sukcesije kao i česmina. U dobrom obrastu i sklopu izraste lovor ravan kao svijeća dajući sliku plemenitog drveta u punoj mjeri. 295 |