DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 8 <-- 8 --> PDF |
Govoreći o lovoru na našim staništima i Adamovi ć ga drži domaćom vrstom, koja dolazi na obalama Jadrana u većim ili manjim skupinama, naročito medu vrstama hrasta. On ga nije našao u makiji kao vrstu, koja bi bila njezin trajan sastavni dio, već je mišljenja, ako se lovor možda i nade tu i tamo u makiji, da je to više slučajno i da potječe iL sjemena susjednih lovorovih šuma. Prema njegovim navodima lovor naročito često dolazi već u zoni mješovitih lišćara, gdje nema drugih osjetljivih zimzelenih vrsta, kao što su mrča, somina i rogač (20). Naša opažanja pokazuju, da stvar stoji u izvjesnoj mjeri drukčije — odnosno da je lovor ovdje na zaštićenom staništu, gdje dolazi i mrča, pored toga što dolazi i u Valakiji na staništu, koje je blizu onome mješovitih lišćara s obzirom na klimatske odnose. U našem mediteranskom području znatnija su druga staništa lovora, i na otocima i na obali: Otoci Rab i Pag, pa oni u blizini Zadra, zatim Hvar, Brač i drugi imaju i prostranije lovorove skupine, dok na kopnenom dijelu Primorja nalazi lovor svoja prostrana staništa naročito između Trogira i Splita u Kaštelima, na poluotoku Pelješcu, pa u okolini Dubrovnika i Hercegnovoga. Među najinteresantnije sastojine lovora u Mediteranu izgleda da pripadaju one u blizini Opatije i Volovskoga u Istri (21). Tu dolazi lovor od česti u čistoj sastojini — oko 50 jutara — a od česti u smjesi sa drugim vrstama. Do nadmorske visine od 100 met. čini sastojine, u većoj nadmorskoj visini dolazi samo u skupinama. Sa hrastom i pitomim kestenom čini ovdje mješovite sastojine, u kome slučaju hrast i kesten čine dominantni dio. Mišljenje Adamovićevo, da je lovor skroman, da je gotovo bez zahtjeva, da uspijeva na svakom zemljištu, pa i u predjelima sa oporijom klimom, ne bismo mogli dijeliti u cjelosti. Naša opažanja upućuju nas na izvjesne druge zaključke: imajući pred očima lovorova staništa na Mljetu, vidimo, da on tu dolazi u plodnim uvalama, gdje je zemljište duboko odnosno gdje su strmine pitomije. Ta su plodnija zemljišta redovito bez somine, bez pukinje i bez smrijeka, dakle bez vrsta, koje se vrlo često javljaju kao sastavni elementi makije. Imajući pred očima staništa Mljeta, izgleda, da je tome razlog, što su se somina, pukinja i smrijek sklonile na slabija zemljišta, ona III. boniteta, gdje nemaju jače konkurencije. Lovor je dosta osjetljiv od niskih temperatura. Ovo se podudara i sa tvrdnjom, koju iznosi P u b b i a. Govoreći o pomenutim lovorovim sastojinama u Istri — kaže on, da lovor tu dolazi na zaštićenom, svježem, gotovo vlažnom zemljištu (21). Već i temperature od —3° C smetaju lovoru mnogo. Poslije niskih temperatura lišće mu je kao da ga je požar zahvatio. Od niskih temperatura stradava ne samo lišće nego i izbojci, pa su štete zbog toga na lovoru ponekad veoma znatne. Tako je i zimi 1928/1929. godine mnogo stradao lovor gotovo na svim našim staništima, koja nisu bila dovoljno zaštićena (22). Na glatkoj kori lovora česte su i štete zbog prejake insolacije — upale kore — i kad nije lovor u sklopu, redovito se oštećivanje te vrste ne da izbjeći. 294 |