DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 7 <-- 7 --> PDF |
za to možda u tome što bi lovor bio danas mnogo rasprostranjen na Mljetu, jer on tu dolazi na malo staništa i u maloj količini, već je razlog u potrebi da skrenemo pažnju na izvjesne osobine njegove, koje su od važnosti sa ekonomskog gledišta u šumskom gospodarstvu našega Mediterana. Prije svega treba napomenuti, da su L a u r a c e a e, kojima pripada i naš lovor, zimzeleno drveće i grmlje, koje dolazi poglavito u tropskoj i subtropskoj zoni. Po njima je nazvano i naročito područje, Laure t u m, koje obuhvata pojas zimzelene šume. Lovor je dakle sa svojim najbližim srodnicima dao karakteristiku čitavom užem mediteranskom području, u kome dolaze zimzelene šume. Ima zato i razloga. Karakterističnim lišćem, obiljem žućkastih cvijetova, pa tamnim sjemenkama s jedne, a svojom upotrebom, naročito u ljekarstvu od davnina, s druge strane lovor se mnogo ističe među biljnim vrstama, s kojima dolazi. Uzgred ćemo dodati, da se lovor mnogo spominje u mitologiji i legendi, upravo da i nema takmaca u tome medu biljnim vrstama. Lovor je drvo jake simbolike. U starih je Rimljana lovorov vijenac kitio čelo junaka, pjesnika i umjetnika. Taj su običaj kasnije prenijeli i u druge dijelove svijeta, pa se je, u određenoj formi, zadržao i do danas. Vlada mišljenje, da se je lovor raširio iz male Azije. Kako je međutim lovor danas zauzeo mnoga staništa na obalama Jadrana uopće, pa nekoja i kod nas, iako ne čini prostranih sastojina, možemo ga smatrati domaćom ili barem sasvim udomaćenom vrstom. Na Mljetu smo našli lovor u Valakiji, u blizini Knežepolja i u Tatinici, ali svuda u malim količinama. U Valakiji, na ekspoziciji N i NE, dolazi sa vrstama, koje smo ranije napomenuli — sa česminom, zelenikom, planikom, velikim vrijesom — gdje mu pojedini strukovi dosižu i preko 30 cm. na panju, a preko 10 m visine u starosti od oko 40—45 godina. Slike 30., 31. i 32. daju nam izvjestan pogled u razvitak lovora u Valakiji. Povrh Knežepolja na sjevernoj ekspoziciji dolazi lovor u makiji, koju čine zelenika, trišlja, česmina, vrijes, planika, lemprika, mrča i veprinac, a među njima i tetivika. Svuda, gdje mu je vrh slobodan, lovor je, uporedivši ga sa ostalim vrstama, vrlo dobro razvijen. Na ovim staništima našli smo ga da je dosegao visinu od oko 4 metra u dobi od 10 do 12 godina. I u Valakiji i povrh Knežepolja zaštićeno je stanište lovora sa sjeverne strane konfiguracijom terena. U Tatinici lovor dolazi u uvalama na sjevernoj ekspoziciji. Baš s obzirom na to treba ovdje istaći izvjesne osobine staništa, koje su vjerojatno općenito karakteristične za lovor. I ovo je stanište, i ako na sjevernoj ekspoziciji, zaštićeno od hladnog vjetra NE kvadranta, jer na toj strani dolazi otočić Kobrava, koji pruža zaštitu lovorovom staništu. I ovdje dolazi lovor u makiji, koja se sastoji od više elemenata, od mrče, tršlje, zelenike, česmine, planike, lemprike. Među njima dolazi i vrijes, a onda i tetivika i kupina. Interesantno je, da je ovdje lovor pretekao česminu visinskim priraštajem. Najjači su strukovi sa prečnikom od oko 15 cm. sa visinom od preko 6 metara u dobi oko 25 god. 293 |