DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 47 <-- 47 --> PDF |
šikare. Zastupani su u prvom redu hrast, bukva i leska. Šume su ovoga područja sa malim izuzecima državne. ... š Dravske banovine skoro je polovicom pod šumom. Veću polovicu šuma zapremaju listače, u prvom redu bukva, dok od četinjača prevlađuju jela i smrča. Preko 80% površine zaprema visoka šuma. Državnih šuma ima vrlo malo, a veća je polovina površine u rukama maloposednika. Dalmatinsk i kr š je najvećim delom obrastao šikarom hrasta, crnoga jasena, crnoga graba i grabića. Spomenuti treba zimzelene hrastove i mediteransko grmlje (makije). Državnih šuma ima vrlo malo. Hrvatsk i kr š ima visokih šuma samo u planinama, dok primorski krš pokrivaju samo mestimice šikare. Visoke šume sačinjavaju bukva, jela i smrča, dok hrast danas tvori samo pojedine male sastojine. Hercegovački krš ne poseduje mnogo šuma, ali ima ipak pojedinih velikih kompleksa vrednih visokih državnih šuma. U Crno j Gor i samo su severne i istočne planine obrasle visokom šumom jele, smrče, bora i bukve, dok je ostala površina samo mestimice pokrivena šikarom. Velike površine služe na kršu kao pašnjaci , što je zajedno sa šumskom pašom vrlo važno za sigomašno stanovništvo, koje je zbog odnosa nepovoljnih za ratarstvo upućeno na stočarstvo. Kako su ove ogromne površine nastale pustošenjem šuma, a najveći njihov deo vodi postepeno golome kršu, treba da se mnoge takove čestice postepeno opet privedu šumskom gospodarstvu. Mogu se razlikovati četiri´ kategorije pašnjaka na kršu: 1. Površina je obrasla dobrom travom, papradi i šikarom, a gole stene proviruju samo mestimice. 2. Jedna trećina do polovina gole površine pokrivena je travom i pojedinim obrštenim džbunovima. 3. Na golom kršu rastu trava i zeljaste biline samo na zadnjim ostacima zemlje u pukotinama među kamenjem i stenama (krajnja je granica goli, sterilni, mrtvi krš). Ove tri kategorije pašnjaka, koje ujedno prikazuju i postepeno pretvaranje krškoga tla u goli krš, leže pod pojasom šuma, a iznad ovoga pojasa nalaze se: 4. Alpski pašnjaci, na kojima samo preko leta pase stoka. Dok prve tri kategorije pašnjaka treba zbog opasnosti ogoljenja velikim delom postepeno opet privoditi šumskom tlu, mora se alpskim pašnjacima posvetiti osobita pažnja, kako bi mogli što bolje poslužiti svojoj svrsi. Šumska je flora na kršu vrlo bogata, jer je uz srednjeevropsku zastupana i mediteranska. U visokim položajima (.00.—1600 m) nalazimo smrču, bukvu, jelu, klekovinu, tisu, gorski javor i mleč, divlju oskorušu, mukinju, brdski brest, lipu i jasen, a kao specijalitete mimiku (^Pinus leucodermis), naš najvredniji bor u srezovima Konjičkom, Trebinjskom i u Zetskoj banovini, te Pančićevu omoriku (Picea omorica Panč.) u srezu Višegradskom. U nižim položajima (300—1000 m) rastu: beli i crni bor, hrastovi, pitomi kesten, orah, breza, crna topola, jasika, bela i crna joha, beli i crni grab, grabić, klen, maklen, crni jasen, poljski brest, leska, međetka, glog, crni trn, fudika, šibikovina, pasdren, dren, svibovina, rujevina, kalina, smreka i mnoge druge. U nižim položajima toploga područja: česmina, hrast prnac, maćedonski i plutasti hrast, košćela, smrdljika, lovor, mirta, crna drača, šipak i mnogo drugo većim delom zimzeleno grmlje, a od četinjača alepski bor, pinija i južne smreke. Nema sumnje, da je krško područje negda bilo najvećim delom obraslo šumama i da je tek nerazumno gospodarenje i pustošenje tih šuma stvorilo 333 |