DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 45     <-- 45 -->        PDF

sve godine, osiguraćemo ujedno i mnogim hiljadama radnika i porodicama dnevni
kruh, kako to lijepo pokazuje današnjica, u kojoj šumski radnik i vozar traži posla
i zarade i za vrlo niske cijene, jer iz doba dobrih zaslužbi ne ostade ni gotovine
ni inog osiguranja za kasnije eventualno crnje dane!


Zato šuma zahtijeva potrajno gospodarenje, .... će osigurati i potrajni prihod.
A evo u čemu se sastoji potrajno gospodarenje šume. Netko posjeduje na pr. 80
hektara šume i uzgaja, recimo, bukvu za ogrjevno drvo, za koje treba 80 godina
da raste, pa da bude sposobno za svoju svrhu. Potpunu potrajnost dotični vlasnik
osigurat će time, ako svake godine siječe samo po 1 hektar i taj hektar odmah pomladi!
Tada će u njegovoj šumi vazda biti posve mladih sastojina, starijih i posve starih
za sječu zrelih ili ukratko od 1. pa sve do 80. godina starih bukava, a svaka godina
na posve jednakoj površini.


Da povučemo još uporedbu šumskog gospodarstva s poljoprivrednim, koja se
oba na prvi pogled čine vrlo srodnima. Iz prednjeg međutim možemo da razaberemo
veliku razliku, a — mogli bismo reći — i izvjesne opreke. Između šume i zemljišta
postoji mnogo veća prirodna povezanost nego između poljskih kultura i poljskog
zemljišta, a još jače tu razliku daje duljina šumske proizvodnje. Velik je — kao što
vidjesmo — razmak vremena između sjetve i žetve u šumskom gospodarstvu, a
uza sve to najtjesnija povezanost (nestajanje stare šume i postajanja nove). Ta je
povezanost tolika, da se iz načina sječe može predvidjeti i uspjeh pošumljenja i
napredovanje mlade šume. Zato svaki zahvat u šumu treba dobro procijeniti ne samo
po sadašnjoj koristi, nego i po njenom učinku za bližu i dalju budućnost. Kad prilazimo
k sječi jedne šume, moramo si biti svjesni o tome, kako će izgledati njezina nasljednica,
moramo osjećati odgovornost prema našim sinovima i unucima, moramo iskreno nastojati
da odvratimo mogućnost prigovora od strane narednih pokoljenja: zbog vaše
nezasitnosti i sebičnosti mi moramo trpjeti! Privatno-gospodarski uvjet gospodarenja
sa šumom dolazi na zadnje mjesto, ali vodeći računa o prvom, o prirodnom uvjetu
razvoja i rasta šume osiguravamo najbolje ujedno i drugi (privatno-gospodarski) i
treći (socijalni) uvjet. Ing. O. Piškorić (Vrbosko).


NAŠ GOLI KRŠ I NJEGOVO POŠUMLJAVANJE.


Okosnica za pučka predavanja.
Pod kršem ili krasom razumevamo predele sa posebnim obeležjima,
koja su u tolikoj meri izrazita, da možemo govoriti o posebnoj kraškoj formaciji
ili fenomenu. U krš spadaju bez obzira na način kulture svi predeli, koji pokazuju
karakteristike krša, ali će nas posebno zanimati goli krš.
Ukupn a površin a gologa krša iznosi u našoj državi oko 1,323.000 ha.
Od toga 109.000 ha posve ogoleloga krša za sada ne dolazi u obzir kod pošumljavanja.
Prema tome ostaje površina od 1.14..0. ha, na kojoj ima nešto trave i obrštenoga
grmlja (šikare), od koje opet 720.000 ha služi za pašnjake, a za pošumljavanje dolazi
u obzir 494.000 ha.
Najveći deo površine pripada krednoj farmaciji. Iza nje dolazi po
prostoru trijas, koji u Dalmaciji zamenjuje eocen, zatim jura. Ove tri glavne
formacije nose obeležje krša, dok neogen, porfir i melafir zauzimaju samo mali deo
površine, ali su kao dobra ratarska zemljišta od velike važnosti za krške predele.
Podloga je krša prema tome kamen krečnjak (vapnenac), koji često sadrži i
magnezijeva karbonata, pa se onda zove dolomit. Krečnjaci trijasa i jure mnogo se
lakše raspadaju od krednoga vapna, pa su mnogo povoljniji za stvaranje plodnoga tla.
Pukotine i doline na kršu ispunjava glinena, železovita, zato crvenkasta
zemlj a crljenic a (terra rossa), koja je prilično plodna i predstavlja odlično
šumsko tlo, pa na njoj nalazimo krasne bukove, jelove i smrčeve šume sa stablima
od 40 i više m visine.


331




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 46     <-- 46 -->        PDF

Krš spada najvećim svojim delom u srednje i visoko gorje, koje
obično tvori lanc e u smeru severoistok-jugozapad, dakle uporedno sa obalom
Jadranskoga mora, ali ima i Visoravni.


Obronci su često strmi, pa i uspravni, što pogoduje stvaranju provalija ,
kanjon a i vodopada . Uporedni gorski lannci sastaju se ponegde i tvore među
sastavcima zatvoren e doline — plodna polja, od kojih je najveće Livanjsko
polje sa površinom od 40.000 ha. Vrtače ili krški levci su okrugle ili ovalne
levkaste udubine, osobito na visoravnima, sa promerom od nekoliko metara pa naviše.
I veće se takove vrtače zovu doline ili polja. To su često jedina za ratarstvo sposobna
mesta na golome kršu. Dubok e rupač e uspravnih zidova, koje katkada i usred
leta sadrže snega i leda, dalja su karakteristika krša. Sve ove pojave kao i mnog e
špilj e u vezi su sa lakim prodiranjem vode u dubinu, usled čega voda ne ruje
postranoga izlaza. U pogledu postanka vrtača i zatvorenih dolina mišljenja se geologa
danas još razilaze. Škrapam a nazivamo površine stena, u kojima su putem erozije
nastale brazde, a među njima ostali grebeni. Nalazimo ih osobito na strmim obroncima
dolina.


Razlikujemo krš masivnoga i slojevitoga karaktera. Masivni
je krš povoljniji za rasprostiranje žilja u zemlji među kamenjem i stenama, dakle za
rast bilina. Slojeviti je vrlo nepovoljan, ako slojevi teku više manje usporedno sa
površinom tla.


Krški su predeli na površini siromašni vodom, jer ova — kako je
već ranije navedeno — lako propada u dubinu. Posledica su toga mnoge r e k e ponornice
i neka vrlo jaka vrela reka. Ako voda ne može da prodre u
dubinu, stvaraju se privremena ili stalna jezer a i močvare . Šume deluju na
kršu vrlo povoljno na veću količinu vode na površini, ali i u ogromnim šumskim
područjima postoji katkada velika oskudica vode.


Krš moramo rastaviti u područje sa toplom´ (mediteranskom) i
hladnijom (kontinentalnom) klimom. U posljednji spada krš Dravske
banovine, viši predeli hrvatskoga krša, te bosanski i crnogorski krš.


U toplome je području zima blaga, sneg leži samo u visokim položajima.
Vrlo nepovoljno deluje bura , hladan, suh severnjak ili severoistočnjak ogromne
snage. Bura puše obično zimi, na mahove, i traje retko više od tri dana, isušuje
tlo, ako nije snegom pokrito i ometa rast šumskoga drveća. U proljeće i jeseni duva
j u g o v i n a (široko), topao, vlažan južnjak ili jugozapadnjak, koji naglo rastapa
sneg, po jačini zaostaje za burom i deluje povoljno na vegetaciju. Kratko proleće i
jesen možemo nazvati kišnim pe rij odama. Leto je jako vruće i suho, pa
prema tome vrlo nepovoljno za vegetaciju. Ovo se štetno delovanje još povećava
time, da su i noći vruće i da nema rose.


U hladnijem području vlada jaka, oštra zima sa mnogo snega. Bura
ovde zimi stvara još veće strahote. Proleće nastupa naglo delovanjem jugovine.
Leto je suho i vruće, ali su noći hladne, što uz rosu deluje blagotvorno na rast bilina.
Česte su oluje, a pojavi se i grad. Jesen je obično lepa i traje dosta dugo. Prema
tome su na ovome delu krša okolnosti za rast bilina povoljnije, nego u toplome
području.


Premda velik deo krša predstavlja golu pustoš, ipak mnogo prevlađuje pro duktivna
površina. Na prvome mestu stoje po površini šume, zatim
pašnjaci, pa livade, polja i bašće.


Bosansk i kr š pokrivaju veliki i vredni šumski kompleksi visoke šume.
Glavna je vrst bukva, zatim jela, smrča i hrast, beli i crni bor. Prevlađuju mešavine
jele i smrče, jele i bukve, bukve i hrasta, ali bukva i hrast tvore također i ogromne
čiste sastojine. Šume su obično prebirne, a mestimice i prašume. Niske šume zauzimaju
manju polovinu površine, a velikim su delom brštenjem stoke pretvrene u


332




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 47     <-- 47 -->        PDF

šikare. Zastupani su u prvom redu hrast, bukva i leska. Šume su ovoga područja sa
malim izuzecima državne.


... š Dravske banovine skoro je polovicom pod šumom. Veću polovicu
šuma zapremaju listače, u prvom redu bukva, dok od četinjača prevlađuju jela i
smrča. Preko 80% površine zaprema visoka šuma. Državnih šuma ima vrlo malo,
a veća je polovina površine u rukama maloposednika.


Dalmatinsk i kr š je najvećim delom obrastao šikarom hrasta, crnoga
jasena, crnoga graba i grabića. Spomenuti treba zimzelene hrastove i mediteransko
grmlje (makije). Državnih šuma ima vrlo malo.


Hrvatsk i kr š ima visokih šuma samo u planinama, dok primorski krš
pokrivaju samo mestimice šikare. Visoke šume sačinjavaju bukva, jela i smrča, dok
hrast danas tvori samo pojedine male sastojine.


Hercegovački krš ne poseduje mnogo šuma, ali ima ipak pojedinih
velikih kompleksa vrednih visokih državnih šuma.
U Crno j Gor i samo su severne i istočne planine obrasle visokom šumom
jele, smrče, bora i bukve, dok je ostala površina samo mestimice pokrivena šikarom.


Velike površine služe na kršu kao pašnjaci , što je zajedno sa šumskom
pašom vrlo važno za sigomašno stanovništvo, koje je zbog odnosa nepovoljnih za
ratarstvo upućeno na stočarstvo. Kako su ove ogromne površine nastale pustošenjem
šuma, a najveći njihov deo vodi postepeno golome kršu, treba da se mnoge takove
čestice postepeno opet privedu šumskom gospodarstvu.


Mogu se razlikovati četiri´ kategorije pašnjaka na kršu:


1. Površina je obrasla dobrom travom, papradi i šikarom, a gole stene proviruju
samo mestimice.
2. Jedna trećina do polovina gole površine pokrivena je travom i pojedinim
obrštenim džbunovima.
3. Na golom kršu rastu trava i zeljaste biline samo na zadnjim ostacima
zemlje u pukotinama među kamenjem i stenama (krajnja je granica goli, sterilni,
mrtvi krš).
Ove tri kategorije pašnjaka, koje ujedno prikazuju i postepeno pretvaranje
krškoga tla u goli krš, leže pod pojasom šuma, a iznad ovoga pojasa nalaze se:


4. Alpski pašnjaci, na kojima samo preko leta pase stoka.
Dok prve tri kategorije pašnjaka treba zbog opasnosti ogoljenja velikim delom
postepeno opet privoditi šumskom tlu, mora se alpskim pašnjacima posvetiti osobita
pažnja, kako bi mogli što bolje poslužiti svojoj svrsi.


Šumska je flora na kršu vrlo bogata, jer je uz srednjeevropsku zastupana
i mediteranska.


U visokim položajima (.00.—1600 m) nalazimo smrču, bukvu, jelu,
klekovinu, tisu, gorski javor i mleč, divlju oskorušu, mukinju, brdski brest, lipu i
jasen, a kao specijalitete mimiku (^Pinus leucodermis), naš najvredniji bor u srezovima
Konjičkom, Trebinjskom i u Zetskoj banovini, te Pančićevu omoriku (Picea
omorica Panč.) u srezu Višegradskom.


U nižim položajima (300—1000 m) rastu: beli i crni bor, hrastovi,
pitomi kesten, orah, breza, crna topola, jasika, bela i crna joha, beli i crni grab,
grabić, klen, maklen, crni jasen, poljski brest, leska, međetka, glog, crni trn, fudika,
šibikovina, pasdren, dren, svibovina, rujevina, kalina, smreka i mnoge druge.


U nižim položajima toploga područja: česmina, hrast prnac,


maćedonski i plutasti hrast, košćela, smrdljika, lovor, mirta, crna drača, šipak i


mnogo drugo većim delom zimzeleno grmlje, a od četinjača alepski bor, pinija i


južne smreke.


Nema sumnje, da je krško područje negda bilo najvećim delom obraslo šumama
i da je tek nerazumno gospodarenje i pustošenje tih šuma stvorilo


333




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 48     <-- 48 -->        PDF

današnji goli krš. Nezaštićenoga tla, lišenog šume i stelje, pomalo je nestalo, jer
ga je voda odnosila, a bura isušivala i odvejavala. Na drugim su se mestima bedni
ostaci lepih šuma neprestanim brštenjem po stoci pretvorile u današnje šikare ,
u kojima je obršteno, kržljavo grmlje već davno izgubilo moć teranja jakih izdanaka
i mladica.


Samo p oš u ml j a v a n j e m krša može se postići stvaranje i poboljšavanje
tla, dovoljna za rast biljaka količina vlage na površini i dovoljna za najnužnije
potrebe siromašnoga stanovništva — količina drveta. Ovu tešku i skupocenu meru,
koja može doneti u dogledno vreme velikih prihoda, a od općenite je koristi, pa
ne spada samo u područje šumarstva, nego i narodnoga gospodarstva, može provesti
općenito uzevši samo država , dok je na manjim površinama mogu vršiti također
općine, ustanove i privatna lica, ali samo pod stalnim nadzorom, te uz pomoć i
prema uputama državnih vlasti.


Pod pošumljavanjem krša ne razumevamo samo setvu i sadnju, nego i druge
mere, koje su potrebne da se na golom kršu ili kršu, na kome raste samo šikara,
podigne šuma. Ovamo spada sastavljanje katastra i osnove za pošumljavanje, zabrana
paše, ograđivanje i resurekcijona seča. Ove mere možemo nazvati pripremni m
radovima.


Sastavljanje katastra i osnove za pošumljavanje neophodno
je potrebno, da saznamo, koje će površine doći u obzir pri radu, kojim redom i koje
će se mere preduzeti.


Kako pošumljavanje iziskuje ogromne radove, a prema tome i ogromne troškove,
može se dakako vršiti samo postepeno u dugom nizu godina, ali sistematski, dakle
po nekoj osnovi. Ovaj je postepeni postupak potreban i iz narodnogospodarskih razloga,
da bi stanovnicima ostalo na raspolaganje uvek dovoljno paše za ishranu stoke,
koja — kako je već ranije navedeno — predstavlja najvažniji faktor za uzdržavanje
siromašnoga naroda na kršu.


Najpre dolaze u obzir najbolja i najlošija mesta, da se na prvima s malim
troškovima (zabrana paše, pošumljavanje čistina) zapreci pogoršanje tla, a na drugima
stvaranje sterilnoga mrtvoga krša.


Dobro je da se zabran a paš e provede godinu dana pre pošumljavanja,
da bi se zaštitom trave i ostale vegetacije stanište poboljšalo za izvršenje same
kulture.


Zabranjena se ploha može označiti znakovima ili ograditi.
Korisno je, da se radi na većim površinama, jer duljina međe opada srazmerno sa
veličinom površine i jer je rad i nadzor jeftiniji. Najbolji su znakovi 1.5—1.8 m
visoke i pri dnu 3.2—1.5 m široke rpe kamenja U razmacima od 20—50 m. Veliko kamenje
treba uzidati pri dnu. Inače treba kamenje dobro slagati, da bi ovi znaci bili
trajni. Ploče sa natpisom »Zabranjena paša« na stupovima ili stablima manje se mogu
preporučiti. Znakovi se mogu postaviti samo na plohama, koje se stalno čuvaju i
gde stoka mnogo ne zalazi.


Najbolja je, ali i najskuplja ograd a od kamenj a (suhozidica) 1.2 m
visoka, te pri dnu 0.7 m, a .. vrhu 0.4 m debela. I ovde treba najveće kamenje
upotrebiti pri dnu i kamenje dobro slagati. Najtrajniji su zidovi od pločastog kamenja.
Posao se obično izdaje na učenicu (akord).


Ako se mogu nabaviti dosta jeftino potrebni stupovi, može se preporučiti i
ograda od bodljikave žice.


Š ikar a je usled stalnoga brštenja po stoci izgubila moć teranja jakih izdanaka
i mladica. Radi toga se na takovim plohama provodi prvoga proleća iza zagajenja
(u toplome području zimi) t. zv. resurekcijona seča t. j. stabalca se odrežu
iznad panja. Ova se mera vrši redom bez obzira na vrst listača, a posledica su jake
mladice i izdanci već prve godine. Ovaj će nagli porast dakako narednih godina


334




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 49     <-- 49 -->        PDF

popustiti, ali je velika vrednost ove mere van svake sumnje. Seča se vrši sekirom
ili kosirom, a na vrlo kamenitim položajima, gde navedeno oruđe postaje brzo nesposobno,
posebnim vrlo jakim makazama, koje imaju i do 1 m duge jake drvene
ručke. Posao se obično vrši zbog potrebe stalnoga nadzora na nadnicu.


Crn i je bo r svakako najvažnija vrst drveća pri pošumljavanju krša, osobito
u toplom području, jer stavlja male zahteve na vlagu tla, a otporan je proti vrućini,
studeni i vetru pa uspeva i tamo, gde svaka draga vrsta drveća ne pokazuje uspeha
Kako otpadanjem iglica pruža brzo dosta stelje, stvara, poboljšava i štiti znatno tlo
i priprema ga za odgoj drugih vrsti drveća. Izložen je opasnostima od zareznika,
požara, snega i bure, pa se preporučuje primesa drugih vrsti drveća, u prvom
redu listača, što je poželjno i sa narodnogospodarskog gledišta, jer stanovnici krša
ne trebaju samo drva, nego i lišća za ishranu stoke. Uzgajanje m e š o v i t i h
sastoj i na može se i općenito istaknuti kao važna smernica pri pošumljavanju
krša. Za pošumljavanje primorskoga krša dolazi u prvom redu u obzir a 1 e p s k i
bor, a zatim pinija, Pinus maritima = Pinus Pinastri, Pinus Paroliniana. Bel i s e
bo r može uz crni dobro upotrebiti u umerenom području krša, u toplom području
ne odoleva dovoljno vrućini i suši. S mrč a i ari š dolaze u obzir samo za bolja
staništa visokih položaja. Ari š mora imati mogućnost da mu žile prodiru duboko
u tlo, inače kržlja. Jela , koja na kršu tvori lepih sastojina, nije podesna za pošumljavanje
krša, nego tek eventualno kao druga vrst drveća pod već odgojenom
zaštitnom sastojinom. Borova c (Pinus Strobus) može se mestirnice upotrebiti na
pr. u smesi sa belim borom. M u n i k a (Pinus leucodermis) uspeva također dobro
u visokim položajima, ali u ranoj mladosti raste vrlo sporo (5—6 godišnje sadnice).


Od Mstača se u nižim položajima i u toplom području mogu upotrebiti hra stov
i (Ouercus pubescens, pedunculata, sessiliflora), a od zimzelenih česmin a
(Ouercus ...). Vrlo dobro uspeva na kršu crn i jase n (Orrais europaea), koji
doduše ne daje dobro tehničko drvo, ali izvrsno lišće za prehranu stoke. U iste
svrhe služe crno grab i grabić (kukrika, Carpinus duinensis). Od brestova
služi poljski za niže, a brdski za više položaje. Od javorov a maljavi javor (Acer
obtusatum), klen i maklen (Acer monspessulanum), a u višim položajima brdski javor
i mleč. Kao primešane vrsti mogu se upotrebiti lipe , pa i breza . U nižim položajima
uspevaju mestirnice bagrem i pa jasen, kanadska |i crna topola,
orah i pitomi kesten, a u toplom području k o š ć e 1 a, dud i rase
1 j k a. Bukv a kao ni jela ne dolazi u obzir pri pošumljavanju krša. I r u j evin
u treba štititi i širiti, gde se već od prirode nalazi.


Od navedenih vrsti dolaze u obzir u prvome rdu crn i odnosno a 1 e p s k i
bor, beli bor, hrastovi, jasenovi — osobito crni jasen, crni grab
i grabić, brestovi i javorovi. Izbor je vrsti dakle malen, a i tu se mora
još oprezno postupati. Pokus e sa drugim vrstama drveća treba činiti samo na
malim plohama, da se ne prouzrokuju veliki, u većini slučajeva uzaludni troškovi.


Samo će zagajivanje površina na kršu biti tek u izuzetno povoljnim slučajevima
u vezi sa resurekcijonom sećom dovoljno, da se popravi zakržljala sastojina. Obično
je potrebna sadnja, a izuzetno setva, ali treba imati na umu, da je svaka mera oko
pošumljavanja krša izlišna, ako se na dotičnim površinama ne može provesti zabrana
paše. Prema tome je ,u s p e š n o čuvanje zagajenih ploha od paše isto
tako važna zadaća kao i stručno i savesno provadanje ostalih mera. Kako je stočarstvo
glavni faktor prehrane siromašnoga stanovništva na kršu, zabrana je paše
narodnogospodarsko pitanje važnoga značaja i prema tome treba u prvom redu
ustanoviti, hoće li okolnom stanovništvu po izlučenju zagajenih površina ostati još
dovoljno pašnjaka za ishranu stoke i hoće li se ova zabrana moći kroz potrebni broj
godina uspešno provesti (čuvati). ,;.-r;


335




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 50     <-- 50 -->        PDF

Setv a se upotrebljava samo za neke vrsti, obično sa velikim semenom (hrast,


pitomi kesten, orah, košćela, rašeljka, pinjol, te alepski bor) i na osobito povoljnim


staništima, jer su klice obično preslabe, da odole suši, vrućini i buri.


Obično se provodi m e s t i m i č n a setva, ali se mesta kopaju tako duboko
i široko kao i rupe za sadnju, a isto se tako i zaštićuju kamenjem. Najpovoljnija je
razmak odi—1.5 m. Za tačkastu setvu hrasta (najvažnija vrst, kod koje.
se provodi i setva) načini se ćuskijom 30—40 cm duboka rupa, koja se klimanjem
ćuskije proširi i dobrom zemljom napuni. Ode ima mnogo miševa, treba odustati od
setve ili bar od jesenje setve (iseckana smreka položena na ruke štiti od miševa).
Pri proletnjoj setvi sačuva se (stratificira) seme u plitkim rupama (zakopanim sanducima)
izmešano na redove sa peskom. Treba uvažiti, da orah, košćela, rašeljka i
pinjol zasejani u proleće klijaju tek druge godine, dok uz jesensku sadnju klijaju
već u proleće (pinjol samo delomice), pa se do drugoga proleća sačuvaju u pesku.
Nije dobro, ako je stratifikovano seme već pustilo korenčić, jer će klica uginuti, ako.
se ovaj prelomi (osim kod hrasta i pitomog kestena). Žirovi se polažu po 2—3 komada
i pokriju 2—3 cm visoko zemljom.


Za pošumljavanje krša sposobne su samo zdrave, jake biljk e sa dosta širokom
(a ne vitkom i visokom) krošnjom, sa dobro razvijenim vršnim pupom, te
dosta dubokim i dobro razvijenim žilama.


Obično se preporučuju veći stalni rasadnici, a samo izuzetno u visokim,
udaljenim položajima privremeni (u dolinama i vrtačama). Doline su općenito
mesta za rasadnike na kršu, a treba uz sposobnost tla dakako svratiti pažnju na
mogućnost polevanja i lakoga nadzora, te na zaštićenost od bure. Kako u dolinama
obično manjka voda, dolaze često u obzir i obronci, pa se onda rasadnici načine na
terase. Za hladnu vodu iz izvora treba u rasadniku načiniti cementirane rezervoare.
Ako ne postoji mogućnost polevanja rasadnika, razrabli se tlo na gredicama češće
(prašenje). Staze se medu gredicama načine plitke zbog isušivanja tla. Najbolja je
ograda od kamena. Kakvoći semena treba posvetiti osobitu pažnju. Zasejane se gredice
pokriju smrekom, a po mogućnosti i staze medu gredicama. Smreka štiti tlo od isušivanja,
a seme od miševa. Kada se klice razviju, ukloni se iseckano granje, a može
se radi zaštite biljaka od sunca zabadati među redove biljaka novo granje, da biljke
štiti od sunca ili veće granje položiti na letve 30 cm iznad gredice. Nešto trave i
korova na gredicama štiti također biljke u doba najveće vrućine. Prema H o 11 u
mogu se zajedno sa semenom posejati u izvesnim rezmacima i po dva zrna konoplje.
Kada konoplja bude 30—40 cm visoka, otfeinu joj se noktima vrhovi i ona će preko
celoga leta štititi biljke od sunca i žege, a neće im mnogo smetati u razvoju, jer
konoplja ima duboku žilu srčanicu. Od bure štite najbolje rešetke, na koje se položi
teško kamenje. Žilica se proklijaloga žira odreže na 1—2 cm duljine, da se mesto
duge srčanice razvije nekoliko jakih žila.


Ako će biljke dulje od dve godine ostati u rasadniku, treba ih obično jednogodišnje
presaditi. Iza presađivanja moraju biljke još bar dve godine ostati u rasadniku..


Dvogodišnje se biljke upotrebljavaju (za pošumljavanje krša) od crnoga i
beloga bora, od ariša i brzo rastućih listača; od smrče i borovca te od lagano
rastućih listača upotrebljavaju se tro- do četiri godišnje biljke, od munike pet- do
šestgodišnje. Mestimice se mogu za sadnju upotrebiti, na zaštićenim mestima i boljim
tlima, također i visoke sadnice (hrast, brest) od 2.—3 m visine, ako se ne može zabraniti
paša. Ako će se upotrebljavati kusaste sadnice, prerezu se jače, starije biljke
iznad tla istom iza sadnje.


Biljke treba u rasadniku vaditi oprezno, a žile listača prikratiti samo koliko
je neophodno potrebno i to tek na mestu sadnje. Tu će se također eventualnim obrezivanjem
krošnje uspostaviti ravnoteža između krošnje i žila ili prikraćenjem učiniti
biljka otpornija proti vetru.


336




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 51     <-- 51 -->        PDF

Transport se biljka na kršu vrši u sepetima ili vrećama, a medu žile
se položi mokra mahovina ili slama. Ako konji sa biljkama prolaze pokraj vode,
treba sep>ete ili vreće dobro nakvasiti.


Vrcme izvađanja sadnje na kršu vrlo je važno. Ode nema mnogo
le.žećega snega, a bura besni, sadi se rano u proleće, da posao bude dovršen pre
glavne proletnje kišne perijode. Inače se može saditi i u jeseni, pa će sadnice biti
jače u doba vrućine i izbeći ćemo pogibelji, da ne možemo u pravo vrerne dovršiti
proletnju sadnju što je osobito štetno po razvoj biljaka. Kada se pupovi počimaju
otvarati, svakako mora da je sadnja već dovršena.


Upotrebljava se pažljivo izvedena sadnj a u rup e (širina i dubina obično
20—40 cm, za visoke listače do 80 cm). Razmak će sadnica biti poprečno 1.5 m (za
visoke listače 5´—10 m), a poredaj: nepravilan, jer treba saditi samo na prikladnim
mestima. Rupe se načine obično krampom i ćuskijom, a kod velikih rupa upotrebljava
se također lopata za izgrtanje zemlje i teški čekić za razbijanje stena. Alat se jako
troši, pa ga treba često popravljati (osobito krampe i ćuskije), jer se tupim alatom
polako radi. Rupa mora žilama pružati mogućnost, da prodru kroz pukotine medu
stenama duboko u tlo, inače se rupa kamenjem zatrpa i traži povoljnije mesto. Ode
nema dovoljno zemlje za ispunjavanje rupa, kopa se ova na povoljnim mestima u
samoj kulturi ili u neposrednoj blizini. Osobito je povoljno naplavljeno tlo dolina.
Ne valja kopati preduboko, nego uzimati humusom izmešanu zemlju gornjih slojeva.
Zemlja se donese u košaricama na mesto sadnje. Prema navedenom sadnja je na kršu
osobito teška i skupa i ne mogu se za nju upotrebiti podaci o troškovima´ obične šumske
sadnje. Pri sadnji treba izlučiti kržljave i boležljive biljke, te biljke sa oštećenim
žilama i bez dobro razvijenih vršnih pupova. Biljke se najpovoljnije nose u limenim
kablovima, u kojima ima muljevite vode. Na obroncima smer kopanja rupa i sadnja
biljaka vodi nizbrdo. Radnici pri sadnji sa uspehom upotrebljavaju male, ali jake
Hollov e mo t i čiče , ćele iz železa sa rascepljenom držalicom, u kojoj se može
obesiti biljka, da radnik ima slobodne ruke pri sadnji. Ako je rupa dovoljno duboka
i ima busena, može se na dno rupe položiti izvrnuti komad busena. Biljke se usade
nešto dublje, nego su u rasadniku stajale (ali ne do četina), a i površina će zasađene
rupe biti nešto niža od okolice. Žile treba postaviti u prirodan položaj. Ne valja duge
žile savijati ili kod četinjača odrezivati. Zemlju treba oko biljke nogama dobro
ugaziti. Radi zaštite od žege opkole se biljke što većim kamenjem. Ne valja kamenje
naslagati u neposrednoj blizini biljke, jer se ono usije. Na sunčanu stranu dakako
dolazi najveće kamenje. Prema Holl u se i površina rupe oko biljke obloži sitnijim
plosnatim kamenjem, a prema Šlander u se kod sadnje dvogodišnjih crnih borova
ćuskijom probije najmanje 40 cm duboko mesto za žilu srčanicu, a u polovici dubine
rupe još se nač.ini sloj plosnatih kamenica (rešetka), da se prekine kapilarnost.
Visoke sadnice sade dva radnika, od kojih jedan drži sadnicu. Ovakove se sadnice
vežu uz kolce i po mogućnosti opkole trujem ili smrekovim granjem, da ih konji
i goveda ne brste. Na prikladnim se mestima mogu upotrebiti 20—30 crn duge mladice
crne ili kanadske topole kao reznice, koje se režu malo pre sadnje i ostave do sadnje
u vodi.


Usled nepovoljnih odnošaja mnoge će sadnice uginuti. Prema tome se već
definitivni uspeh od 50% zasađenih biljaka može smatrati dobrim. Listač e opće nito
pokazuju slabiji upeli od četinjača. Potrebna su opetovana
popunjavanj a izvedenih kultura. Ova se vrše obično pre novoga pošumljavanja.
Trava i korov nisu na kršu nepoželjni, dok ne ometaju rast zasađenih biljaka. Dobar
nadzor kultivisanih površina neophodno je potreban, jer— kako je već bilo ranije
navedeno — na nekim mestima možemo i zabranom paše bez sadnje postići neki
uspeh, ali sadnjom bez zabrane paše nikakav. Kulture crnog bora često trpe od


337




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 52     <-- 52 -->        PDF

požara, mladice od borovog savijača, sitne biljke od grbica. Dakako da se javljaju


i drugi štetočine. Nepovoljan uticaj žege, suše i bure već je ranije objašnjen.


Prednja kratka razlaganja sadrže — kako je već u naslovu navedeno — samo


okosnicu za predavanja iz ovoga područja. Pri tom sam se u glavnom držao poredaja


i izlaganja ovog gradiva u knjizi: F. H o 11, Die Karstaufforstung, Sarajevo 1901.


Ovo sam učinio s dva razloga: 1.) što je ovaj odlični naš stručnjak na tom području


obradio to gradivo (kao dugogodišnji nastavnik) serijozno stručno, strogo sistematski,


odlično s nastavničke strane i na temelju duge i opsežne prakse, te mnogih specijalnih


radova i opita; 0.) što je ova odlična knjižica već davno rasprodana, pa prema tome


našoj današnjoj šumarskoj generaciji teško pristupačna.


Članak će po mome mišljenju dobro poslužiti ne samo kao okosnica za razna
predavanja, nego i kao podsetnik našim mladim šumarima i tehn. pomoćnom osoblju
pri radu oko pošumljavanja krša, a dobro će doći i studentima šumarstva, te onima,
koji polažu praktični ispit, jer sadrži najvećim delom podatke iz prakse, a za pra´ksu.


Dragutin Veseli.


IZ UDRUŽENJA


....... ..... .............. ......... ........ HA .....
............... ......... ............


Ha ... 3 .... ....... ..... .............. ......... ........ ...... je
.. ......... .. .......1, .. ce ....... ......... ..... .... ........... ........
...... .......... ..... ............ Ha ..... ....... ..... ....... je
......., ......... .. ........ ...... . ..... .. .... ..... ....... ............
........ ...... ........, ........ ......, .. ........ . .......... .... .. .......,
..... .... .. .... .......... ...., .......... .... . ...... .. ...........
...., ..... .. ......... ......., ...... . ...... .. ......... ........ ............
.. y ....... .. ....... ........ ....... ..... ..... . .... ....... je
........ ... ........ ....... .. ........ .. ...... .... ... .... ..... .....
.. ........ ....... .. ......... ............ .... ... .... ..... ........
...... ........ ........... je ........... ... ..... ..... ......... ...........
. ...... ........ .. ...... ...... ocjehaje .... . ......... ..............
.... ......


.... ........ ...... ,.............. ......... ........ .............
.. . ....... .............. ......... ........ .. .........


........


........ ........ .............. ......... ........, .... je ....... y ........
... 2. .... 1935. .......


........: ........... ... ...«. .... . ..... ; ..............: ... ... .....
........; ......: ... ...... .......; .........: ..... .....;
.........: .... ....., .... ........., .... ......., .... .......,
.... ......., .... . a . . h, .... ....., ..... ......, ....
........ . — ........ ........... . ........ ....... .. ......... ............
.... . ....... .. ... .... ..... M . . . . . h.


......... .. ..: .... ........, .... ........, .... ......,
... . . . . a . . h.


338