DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 36 <-- 36 --> PDF |
Prof. ing. A. KAUDERS (ZAGREB): BILJEŠKE IZ PODRUČJA INSPEKTORATA U SENJU (NOTES CONCERNANT LE TERRITOIRE DE L´INSPECTORAT DES FORETS A SEGNE) Nije baš jasno zašto se geografsko rasprostranjenje pitomog ke stena (Castanea vesca Gaertn) nije proteglo i u Hrvatskom Primorju, to više što je isti zapremio submontansku stepenicu u susjednoj Istri i to napose od Lovranske Drage do Lovrana odnosno cijelu Lovranštinu (1). U tom kraju stvorio je pitomi kesten čiste sastojine znatnih površina. U primorskom dijelu naše države (2) susrećemo još pitomi kesten na ostrvu Šolti, te u Boki Kotorskoj i to u kraju Stolivo, Prćanj, Hercegnovi i u Budvi, dok je njegovo rasprostranjenje u ostalom dijelu Jugoslavije zapremilo znatne razmjere, te ga nalazimo (3) dijelom u čistim sastojinama, a dijelom u mješovitim sastojinama. Već odavna su pravljeni u našem području pokusi, kako bi se ovo korisno drvo udomilo u našem kraju (t. j . u submontanskoj stepenici hrvatskog primorskog krša), te se ovi pokusi još i danas prave odnosno nastavljaju i to ne samo u submontanskoj stepenici, već i u krajevima nižih visina (Klada). Dobro je poznato, da izim klime mnogi drugi faktori, a osobito tlo bitno utječe na rasprostranjenje bilja, te kao što je utjecaj klime na to rasprostranjenje različan i vrlo kompliciran, tako je i utjecaj tla vrlo različan i vrlo kompliciran, te se konfiguraciji tla, odnosno orografskom sastavu nekog kraja i fizikalnom, a pogotovo kemijskom sastavu tla ima često pripisati pojava stanovitog biljnog društva. Znamo, da je u mnogom slučaju orografski sastav i razlogom, da se na sasvim klimatički različnoj okolini pojavljuju mjesta s posve osebujnom klimom t. j . pravi klimatski otoci, koji imaju i svoju osebujnu floru, od okoline različnu, a često su opet rasprostranjenju bilja dani vrlo različiti uvjeti i s obzirom na samu ekspoziciju tla. , ; Ali je svakako najvažniji utjecaj tla na rasprostranjenje bilja onaj kemijskog-i fizikalnog sastava tla. Poznata je činjenica, da su različne vrste tla od velikog utjecaja na vegetaciju odnosno na rasprostranjenje pojedinih bioloških elemenata. Na vapnenom tlu naći ćemo druge biline nego na granitu ili na serpentinu ili opet na kremenom pješčanom tlu, a najjače diferencije u nastupu pojedinog društva pokazuju tla, koja su sastavljena od čistih kami i to: od bazalta, dolomita, vapnenca, kremena, pješčenjaka, nadalje tla s puno soli i opet tla s mnogo nitrata. Sigurno je, da karakter tla mnogo utječe na floru dotičnog kraja., te se je mnogo raspravljalo pitanje, da li se utjecanje tla ima svoditi na njegov kemijski ili pak na njegov fizikalni karakter. Jedni nazrijevaju odlučni momenat u kemijskim, a drugi opet u fizikalnim prilikama tla. U ovom pitanju je najbolje ići srednjim putem. Jedanput će naime raspro 322 |
ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 37 <-- 37 --> PDF |
stranjenju stanovitih bilina valjati tražiti razlog u kemijskom sastavu tla, a drugi put u fizikalnom karakteru tla, treći pak put regulirati će to rasprostranjenje bez sumnje oba ova faktora u isto doba, a može biti i u jednakoj mjeri. Mi ćemo s obzirom na pomanjkanje pitomog kestena u našem kraju spomenuti u glavnom uzroke kemijskog utjecaja, jer mnogi drže, da je samo kemijski sastav našeg tla kriv, da se pitomi kesten kod nas ne javlja; no možemo već sada spomenuti, da ne držimo, da je baš jedino kemijski sastav tla kriv, da ga u našem kraju ne susrećemo. Neophodno potrebni elementi za opstanak svake zelene biline jesu uz C, H, O i N još i elementi kalij, kalcij, magnezij, sumpor, fosfor i željezo. Dakako da mnoge biline od ovih elemenata trebaju tako neznatne količine, da ćemo ih naći gotovo u svakom tlu. Ali valja imati na umu, da ima i takovih bilina, koje barem za normalni svoj razvoj trebaju od jednog ili od drugoga mineralnog elementa više nego ga baš u svakomu tlu ima. Tako ima bilina, koje iziskuju dosta znatnih količina kalija, druge onet traže više natrija, treće opet veću količinu nitrata. Sasvim je naravno, da sve te biline, koje su na stanovite kemijske sastojine tla prilagođene, neće drugdje tako dobro uspijevati kao ondje, gdje dotičnih sastojina u tlu u izobilju nalaze. Pasprostranjenje će dakle njihovo ovisiti o kemijskom sastavu tla. Znamo da u stanovitom tlu može biti toliko od nekog kemijskog spoja, da će množina njegova na mnoge biline upravo otrovno djelovati i po tome isključiti njihovo rasprostranjenje na tom tlu. Naći će se bilina, koje će ne samo snositi takovo obilje stanovitog kemijskog spoja, nego će im ovo obilje upravo prijati. One će po tome jedine biti podobne da zaposjednu dotično tlo, koje će prema tomu imati sasvim svoju osebujnu vegetaciju. To primjerice vrijedi za vapno. Tlo, koje sadrži vrlo mnogo vapna, imat će svoju floru sastavljenu od bilja, kojemu takav višak vapna ne škodi, kojemu dapače prija i koje će po tome uvijek na takovom tlu preoteti mah nad drugim bilinama, koje se na toliku sadržinu vapna nisu prilagodile. Od svih kemijskih sastojina tla najjače utječu na rasprostranjenje bilja dvije, naime vapno kao karbonat, odnosno sulfat, te klornatrij. Obje te mineralne supstancije vežu uza se sasvim specifične flore. Međutim treba imati na umu, da ima dosta bilina, koje se osobito rado — često dapače isključivo — drže stanovitih vrsti tla, recimo na pr. vapna, gline i t. d. Dakako da tome ne mora uvijek biti uzrok to, što takova tla sadrže u većoj množini stanovite kemijske sastojine. Kalcij je neophodno potrebno hranivo za sve zelene biline i za one, koje rastu na vapnenom tlu i za one koje vole kremeno i glineno tlo. Što pak neke biline nalazimo gotovo uvijek na vapnenom tlu, imat će svoj uzrok u tom, što te biline baš na vapnenom tlu unutar svoga areala nalaze najpovoljnije prilike vlage, topline i t. d., dakle druge, a ne samo kemijske uvjete za svoj opstanak. Tako je i s glinenim tlom. Glina nije ni za koju bilinu apsolutno potrebna hrana, ona je dapače, kako umjetne kulture pokazuju, sasvim indiferentna, a ipak mi vidimo, da se mnoge biline u prirodi osobito rado drže gline, pouzdano zato jer na njoj nalaze najpovoljnije ostale životne prilike, ponajviše topline i vlage. Prije smo spomenuli, da na rasprostranjenje bilja od svih kemijskih sastojina najviše utječe vapno. Poznato je nadalje, da spojevi humusa 323 |
ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 38 <-- 38 --> PDF |
s vapnom, i ako znaju imati veliki postotak vapna, nijesu škodljivi bili nama, kojima baš ne prija vapno nego dapače bježe od vapnena tla (4). Po T r e i t z-u (4) mnoge su biline osjetljivije za vapno, ako ono nastupa u rastopini u formi Ca ..., i to napose u suhim područjima, dok u vlažnom području ne pokazuju toliko osjetljivosti na spomenuti kemijski spoj. Nadalje su poznati slučajevi, da u određenom klimatskom području stanovite biljne vrste dolaze samo na vapnenastom tlu, kao na pr. bukva u području zapadnih Alpi, dok naprotiv u južno-francuskim Alpama do lazi ona isključivo na silikatnom tlu. U vlažnoj klimi traži bukva relativno toplo i suho vapneno tlo, a u južnijim suhim krajevima opet relativno vlažnije silikatno tlo (5). B ü s g e n u raspravi »Kieselpflanzen auf Kalkböden« (6) kaže, da je nemoguće nedvoumno dokazati, da li ima bilina, koje u svakom slu čaju i u svim prilikama dolaze samo na vapnenom tlu ili opet od takova tla bježe. Tako dolazimo do zaključka, da rasprostranjenje bilina s obzirom na utjecanje tla ovisi ne samo o kemijskom nego i o fizikalnom njegovu karakteru — i to u glavnom o toplini, vlazi i rahlosti tla. Glede utjecaja tla na rasprostranjenje odnosno glede uspjeha uzgoja pitomog kestena postoji u glavnom mišljenje, da pitomi kesten bježi od vapnena tla odnosno da mu je uspjeh samo omogućen na tlu, koje ima malen postotak vapna. Bürge r (7) spominje, da pitomi kesten bolje uspijeva na tlu, koje,je siromašnije u pogledu vapna. Silv a Tarouc a (8) kaže, da je kultura pitomog kestena moguća samo na tlu, koje nema vapna. B ti h 1 e r (9) navodi, da je za uspjeh kestena potrebno svježe duboko i rahlo tlo. Isto tako traži i H e m p e 1 (10) za potpuni i dobar razvoj pitomog kestena svježe, duboko i rahlo tlo, blagu klimu kao i od mrazova zaštićen položaj. Prema istom autoru ne stavlja kesten prevelikih zahtjeva na hranivost tla, a najbolje mu prija glineno tlo sa znatnom sadržinom kalija. S obzirom na to što korijenje pitomog kestena prima hranu iz dubljih naslaga, uspjeh njegov nije toliko vezan na sastav gornjih naslaga tla, te prema tome mogu gornje naslage biti i siromašnije na hranilima. Na vapnenom plitkom tlu kao i na vlažnim staništima kesten ne uspijeva. B ü s g e n u svojoj već prije spomenutoj raspravi spominje, da pitomi kesten još uspijeva na tlu, koje sadrži 2´6% vapna. Kod veće sadržine vapna uspijeva samo onda, ako tlo ima veću sadržinu kalija. H a r a 1 a m b (16) spominje, da je u francuskim Alpama pitomi kesten kalcifugna bilina i da dolazi u glavnom na granitu. Po D emontz e y-u (13) dolazi pitomi kesten koji put i na vapnenom tlu (Pireneji), ali ipak u glavnom traži tlo rastresenih silikatnih stijena. No u koliko dolazi na vapnenom tlu, to ovo tlo mora biti rahlo. Qaye r (14) navodi, da pitomi kesten ne podnosi vlažno tlo i da najbolje uspijeva na svježem tlu. Ali u koliko ga nalazimo na manje vlažnom tlu, to ovo tlo mora biti duboko, kako bi se korijenje moglo lako širiti u dubljinu. Po istom mu autoru najbolje prija ono tlo, koje je nastalo rastvorbom granita, bazalta, porfira i šarenih pješčanjaka. Vapnenotlo kesten izbjegava još iz razloga, što su vapnena tla obično plitka. Po Böhmerlu (15) odnosno Conteoanu i Ballotu izbjegava pitomi kesten vapnena tla i ne pokazuje uspjeh na tlu, koje ima višeod 3% vapna. Isti autor navodi po E n g 1 e r u, čiju ćemo raspravu ka 324 |
ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 39 <-- 39 --> PDF |
snije spomenuti, da pitomi kesten uspijeva i na rastrošenim tlima, koja pokazuju i znatnu množinu vapna (9—20%). Od znatnog su interesa pokusi, koje je proveo Fliehe i Qrandeau na vapnenom kao i na silikatnom tlu. Ovim je pokusima ustanovljeno, da pitomi kesten pokazuje vanredan uspjeh na vapnom siromašnom tlu (t. j . silikatnom tlu), dok je na tlu, koje je bogato vapnom, pokazao vrlo slab uspjeh. Po istom autoru ne voli pitomi kesten tla južne i zapadne ekspozicije. Južne su ekspozicije izložene velikom isušenju tla, a zapadne opet oborinama. Maye r (16) u svome djelu »Fremdländische Wald- und Parkbäume für Europa« spominje, da pitomi kesten traži svježe, duboko, rahlo i silikatno tlo. Picciol i (17) navodi za pitomi kesten u području Toskane ovo: 1. Pitomi kesten nije nipošto kalcifugna bilina, te je kestenu stanovita množina vapna i potrebna. 2. Kod većeg sadržaja vapna razvija se pitomi kesten u kržljave individue i to napose ako množina vapna iznosi više od 1*8%. 3. Pitomi kesten podnosi u tlu i veću količinu vapna, ako u tom tlu ima kalija. D i m i t z, koji referira ovo od spomenutog P i c c i o 1 i a (Centralblatt 1902) spominje Englerove konstatacije i to da pitomi kesten u nekim krajevima Švicarske uspijeva i na vapnom bogatom tlu. Za dokaz tome donosi analizu onih tala, na kojima pitomi kesten uspijeva (vidi priloženu tabelu). Silikatna Fosfatna Vapno Kalij glina kiselina Rastrošeno tlo neokoma 80 % 9-90 ?/, 0-11 o/0 0-25 % (Vierwald, jezero) Fliš Fliš (Vierwald, jezero) 60 /. 21-16 % 0-07 % 003 % Gneis (Uri) 96 /, ´ 0-70 % 0-14 o/. 0-15 /„ Glina 92 /, 2-72 o/0 0-08 »/„ 0-09 % Vapnenci jure 83 % 8-45 »/o 009 % 0-08 /. E n g 1 e r primjećuje, da su fliš i jurski vapnenci bogati vapnom, a gneis i neokom da imaju znatan postotak kalija. Visoka sadržina vapna u tlu ne djeluje prema tome po E n g 1 e r u štetno u ovim krajevima na uzgoj pitomog kestena. A sada da razmotrimo kemijski sastav tla u našem području i da s obzirom na taj sastav stvorimo zaključak, da li je moguće provesti uzgoj kestena u našem području. Poznate su nam slijedeće analize: 1. Kemijski sastav gline iz okoline Triblja (Vinodol) po prof. Tucanu: Si O2AU Os Fe2Ca CoH2 O .. 54´95%; 28´35% 8´20% 773% 325 |
ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 40 <-- 40 --> PDF |
2. Kemijski sastav tla u Vinodolskom predjelu uz potok »Dubravčina « po bivšem zem. agrikulturnom zavodu u Križevcima: P2 05 0"12% N .... 0" 7C, C . 0 . . . 619´, K2 0 . . . . 0´40< Humus 4*12^ 3. Kemijski sastav crljenice >Senjska Draga« po uračanin u (18): Si 02 .. . 1*85%: Fe2 Os HL O* + P2 05 . . 22*85% AU Os 10 57´ Fe2 Os 12*05 < Co o 061% Mg o 0*15% 0 . 0*05% . Na2 O . . . 0´23% P2 05 .. . 0"10% S .. . . . . 0*14% Ova nam analiza pokazuje, da crljenica u Senjskoj dragi ima na padno malen postotak vapna. 4. Rastrošeno tlo eruptivnog kamena Senjske drage, tlo pokrito mješovitom sastojinom listopadne šume, a u glavnom Ouercus Scssiliflora. Kemijski sastav po Gračaninu: Si 02 0´65% Fe2 0= AU O., + P2 Os . . 15*10% AU 02 8´67% Fe2 .. .´34% Co 0 0´9.% Mg 0 0´67% 0 0´07% .2 . 0´19% Na2.2, .. 0´09´ Si 03 0*18% Radi uporedbe potrebno je, da navedemo kemijski sastav tala u području Učke, u kojem području nailazimo na znatne površine pitomog kestena. 5. Kemijski sastav crljenice (Volosko) po F a ehu : Si O2 41*97% AU Os 26´82% Fe2 Os 10*95% Mg 0 .1% Co 0 1*57% Na2 0 0´2.% 0´92% .2 0 6. Kemijski sastav crljenice (Lovrana) po S e 1 c h u: ijski sa* 4470%´ Si 0* AU Os 2.´.7% Fe2 Os 11*56% Mg O trag Ca 0 . . . . trag Na2 0 + K2 O 3´15i 326 |
ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Ako stojimo na stanovištu, da u našem kraju radi prevelike množine vapna u tlu nije moguće uzgojiti kesten, onda moramo već sada naglasiti, da u predjelu navedenom pod 1 i 2 nije moguće pitomi kesten uzgojiti. ; ´ Pokusi su pokazali, da je zaista tako, te u samom Vinodolu nemamo pitomog kestena, a svaki pokušaj uzgojiti pitomi kesten u crikvenickom rasadniku (analiza pod 1.) dao je negativan rezultat t. j . biljke su nikle, ali su već nakon prve godine pokazale bolestan izgled, blijedo-zeleni list, minimalan prirast i nakon 2—3 godine uginule su. Pitomi kesten uzgojen na tlu pod 4, (t. j . rastreseni diabazporfirit), branjevina Senjska Draga I, predjel »Kesten«, daje nam normalan izgled. Ovaj je kesten sađen god. 1904. Pokusi sa uzgojem kestena provedeni su spomenute godine i u ostalim predjelima branjevine Senjska Draga I, ali svi primjerci imaju danas grmolik oblik i nijesu se razvili u stablašice. Neuspjeh ove sadnje imamo tražiti ne samo u tome što je tlo plitko već i radi toga što je taj predjel izložen štetnom utjecaju bure i znatnoj insolaciji. U godini 1924. provedeni su u Senjskoj dragi pokusi cijepljenjem pitomog kestena na hrast. Ovi pokusi nijesu uspjeli, a razlog neuspjehu nije nam poznat. Zadnjih godina zasađen je pitomi kesten u zaselku »Klada« (nadmor. visina 30 met.), u Velikim Brisnicama (nadmor, visina 500 met.) i u Karlobagu (nadmor. visina 30 met.). U Kladi saden je kesten u crljenici i to u privatnim vrtovima uz smokvu, trešnju i mendulu. S obzirom na prejaku insolaciju svi primjerci pokazuju bolestan izgled, isto tako i u Karlobagu. U Velikim Brisnicama saden je kesten u crljenici, ali je predjel, u kojem je provedena sadnja, i zaštićen od bure i nije izložen insolaciji, a i tlo je dosta duboko, te za sada izgleda da će ovaj pokus uspjeti. Daljnje pokuse treba vršiti na ekspozicijama zaštićenim od bure, koje imaju duboko svježe tlo i koje nije izloženo prejakoj insolaciji. Po F ü r s t u (19) provada se uzgoj pitomog kestena rijetko kada sjetvom, već obično sadnjom sadnica, koje se odgajaju u rasadnjacima i to na dubokom svježem od mraza zaštićenom tlu. Tlo u rasadniku treba prije sjetve dobro podubriti i duboko izrigolati. Za đubrenje preporuča se umjetno gnojivo kalija i to gnojivo, koje se sastoji iz jednakih dijelova kalijeva superfosfata, Thomasove drozge i humusa. Upotrijebljena literatura: (1) Hire : Floristička izučavanja u istočnim krajevima Istre II. (2) A d a m o v i ć: Die Pflanzenwelt der Adrialänder. Verlag Fischer 1929. (3) Ko San in: Pitomi kesten u nas. Pola stoljeća šumarstva, Zagreb 1926. (4) Rubner : Die Pflanzengeographischen Grundlagen des Waldbaues. Neudamm 1925. (5) Senn : Alpenflora (Flora der Westalpen). Heidelberg 1906. (6) Bu s gen : Kieselpflanzen auf Kalkböden. Englers Botanische Jahr^ bucher, Band 50. (7) Burger : Holzarten auf verschiedenen Bodenarten (Mitt. der Schweiz. C. A. f. d. forstliche Versuchwesen, XVI, Heft 1, Zürich 1930). 327 |
ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 42 <-- 42 --> PDF |
(8) Silv a Tarouca : Unsere Freiland-Laubgehölze. Verlag Holder, Wien. (9) Buhl e r: Waldbau, II. Band. <10) H e m p e 1: Die Bäume und Sträucher des Waldes, Heft II. (11) Hegi : Illustrierte Flora von Mittel-Europa, Wien, Verlag Fischer. (12) Haralamb : Le Reboisement dans les Alpes françaises, Grenoble 1931. (13) Demontzey-Seckendorf: Studien über die Wiederbewaldung der Gebirge, Wien 1880. (14) Ga y er: Waldbau, 1898, III. Auflage. (15) Böhmerle : Die Edelkastanie in Niederösterreich, C. B. F. G. F. 1906. (16) Mayr : Fremdländische Wald- und Parkbäume für Europa. (17) P i c c i o 1 i: Monografia dal Castagno, suoi caratteri..., Firenza 1902. (18) G r a č a n i n: Pedološka istraživanja Senja i bliže okolice, Glasnik za šumske pokuse, Zagreb 1931. {19) Fürst : Die Pflanzenzucht im Walde, Berlin 1907. Résumé. L´auteur explique pourquoi le châtaignier ne peut pas prospérer dans le Littoral adr´iatique croate. SAOPĆENJA ŠUMA KAO PRIRODNI I GOSPODARSKI OBJEKAT.* Odgovoriti na pitanje, što je šuma, nije tako lako, kako se u prvi mah čini. Drugačije promatra šumu botanik, drugačije izletnik, a treće vidi u šumi šumar ili vlasnik šume. Mi ćemo razmatrati šumu s gledišta vlasnika šume, odnosno s gledišta šumarske nauke, t. j . kao jedan gospodarski objekt, koji ima da služi proizvodnji dobara, a u prvom redu drva. Šuma kao gospodarska objekat počiva na tri stupa: 1) na šumi kao prirodnoj zajednici ili na biološkom uvjetu, 2) na privatno-gospodarskom, 3) socijalnom uvjetu. 1. Biološk i uvjet . S biološke strane promatramo šumu, kada se pitamo, koji sve životni uslovi dolaze do izražaja u njenom rastu i razvoju, jer je šuma zajednica živih bića bilinskoga, a djelomice i životinjskog carstva. Iako čovjek, pomišljajući na šumu, vidi u njoj samo visoka drveta ili onaj mladik, koji će se vremenom razviti do jakih stabala, a iz kojih će izvaditi drvo za građu, drvo za ogrjev, koru, sjemenje i dr., to ipak nije sve. Šuma je, kako već rekosmo, zajednica živih jedinica bilinskog carstva. Pod visokim stablima nalaze se niža i grmlje ili se opet ispod stabala nalaze razne trave. Uzmemo . u šaku vlažnog listinca ili gornji sloj zemlje ii zagledamo li je dobro (pa i s povećalom ili mikroskopom), vidjet ćemo1 da se u tome krije šarolik život u razvoju najnižih bilina: raznih gljiva, résina ili algi i bakterija. * Predavanje održano na zagrebačkoj Radio-stanici dne 5. XII. 1934. 328 |