DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 33 <-- 33 --> PDF |
Ostaje nam na razmatranje samo još pašnjak par exellence, tj. »Suvat« ili čisti »alpski pašnjak«, neobrasao šumom i iznad prirodne granice šumske vegetacije (§§ 89, 90 z. o š.). Pašnjak, kao zasebna vrst zemaljske kulture, načelno ne spada pod kompetenciju zakona o šumama. Suvati su već po zakonskom tekstu »neobrasli šumom« i pored toga iznad prirodne granice šumske vegetacije. Oni zapravo zbog ove druge osobine, navedene u zakonu, uopšte ni ne mogu biti obrasli šumom. S toga i proizlazi, da faktički suvati ne mogu biti šume ni šumsko zemljište. Površina njihova doduše ima vrlo često slične osobine, kao što ih ima apsolutno šumsko tlo, samo u takvoj nadmorskoj visini, u kojoj šumsko drveće ne može više uspevati, pa se stoga i ne može nazvati apsolutnim šumskim. Pored toga mu osobine i nisu u svakom slučaju tako nepovoljne i slabe. § 36 z. o š. naglašava, da je zemljište suvata samo privremeno podčinjeno zakonu o šumama tj. do donošenja naročitog zakona. Gde postoje takvi naročiti zakoni o alpskim pašama (Dravska banovina), važe dakle ovi specijalni zakoni. Pošto nose ti alpski zakoni za »alpe« iste stroge odredbe o održavanju, kao što ih ima zakon o šumama za šume, to znači, da se ni alpe nesmeju pretvarati u drugu vrst kulture bez dozvole vlasti. Potrebna je na granici tih podvojenih područja nadležnosti razumna saradnja dotičnih stručnjaka vlasti. Ode specijalnih zakona nema, za ove pašnjake važe privremeno odredbe zakona o šumama, naravno samo one o šumskoj paši po §§ 30-37 (II deo z. o š.)i a ne i odredbe o postupanju sa šumama i šumskim zemljištima, naročito ne odredbe o pošumljenju, jer se fizički ne daju izvesti. Pored toga još i zabrana proširenja suvata na štetu šume (§ 89), te uvođenje »Knjige suvata« u svrhu evidencije (§ 90) konkretni su propisi zakona, koji važe za suvate. Olavni razlog propisa zakonodavčevog, da se suvati privremeno podčine zakonu o šumama, svakako je taj, da se može granica suvata vrlo lako proširiti na štetu šume na dole. Pored toga može biti još i taj razlog, da su ovim visokim predelima nad šumama šumarski stručnjaci najbliži. Na kraju je od važnosti napomenuti još i činjenicu, da je većina suvata u južnim i istočnim predelima naše zemlje u rukama državne šumske uprave. Ali kako smo istaknuli već gore, zakon o šumama je za »suvate« samo privremene i supsidijarne nadležnosti. Ad 2. Krš, goleti, živi p e s a k (b u j i č n a područja). Ova područja, premda su u glavnom zemljišta apsolutno šumskog značaja, treba ipak izdvojiti iz pojma šumskog zemljišta. Pro primo stoga, jer ih je zakon sam izdvojio i podvrgao posebnom postupku za pošumljenje (§§ 92—105), pro secundo, jer se ovde ipak ne radi o skroz apsolutnom šumskom tlu, već redovito o zemljištu, koje je izmešano sa pašnjačkim tlom, a mestimice čak i sa poljoprivrednom zemljom (doline). Razlog ovome je činjenica, da naša država raspolaže s tipičnim, neobično prostranim površinama t. zv. »Krašem«, koji predstavlja naročito pustu geološku formaciju uz vrlo nepovoljne pojave klime (bura, kraška žega), te se u milijonima hektara prostire od Sušaka i Kočevskih brda, preko Like, Dalmacije i Hercegovine \u stalno širem pojasu u Sandak i Crnu Ooru. 319 |