DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 23     <-- 23 -->        PDF

II. Šumsko zemljište.
Kod opredeljivanja zemljišta nailazimo prvo na pitanje, koje je
zemljište šumsko i u kojem stoji odnosu prema pojmu šume?


Zemljište kao takvo čvrst je supstrat šumskoj sastojini. Šumsko je
zemljište uvek obuhvaćeno pojmom šume, ali ne i obrnuto. Pojmovi
šumskog zemljišta i šume su prema tome u osnovi različiti, te se po
inašem mišljenju do sada nisu dovoljno precizno razlikovali u našim
raspravama.


Zemljište bez šumske sastojine po pravilu nije šumsko, ni šuma,
ne u smislu svakidašnjeg govora niti u smislu zakona (D i c k e 1, Forstzivilrecht,
pag. 1018). Prema tome ne postoji praesumptio legis za šumsko
zemljište tako, kao što postoji za zakonski pojam šume. Zemljište
dakle na prvi pogled nije šumsko, već se mora kao takvo tek utvrditi.
Za ovo služi administrativni postupak za ustanovljenje stvarnoga stanja.
Zakon ne brka pojam šumskog zemljišta i pojam šume, već ih upotrebljava
sa svom opreznošću prema različitom sadržaju (§§ 6, 8, 11,
13 itd.). Pojam »šumsko zemljište« služi zakonu u svrhe razlikovanja
od drugih vrsta zemljišta. Naš zakon o katastru i upisi u gruntovnici
(zemljišnjoj knjizi) dele zemljišta u sedam raznih vrsta ljudske upotrebe,
među kojima se nabraja na šestom mestu »šumsko zemljište«. Internacionalni
institut za poljoprivredu u Rimu klasifikuje zemljišta prvo samo u
produktivna i neproduktivna. Produktivno pak deli dalje na 5 vrsta kulture,
među kojima dolazi na petom mestu »šumsko zemljište«. Iz ovoga
se vidi, da šumsko zemljište po svojoj prirodi ulazi s obzirom na svoje
kulturne sposobnosti u najslabije vrste zemljišta.


Srazmerno lako dade se prepoznati šumsko zemljište, kad se nalazi
na njemu sastojina. U tom slučaju ono je deo šume. A kako se opredeljuje
šuma u smislu zakona, izneli smo gore pod I.


Nas ali ovde interesuje pojam šumskog zemljišta u smislu Zakona


o šumama, tj. onda kad je bez šumske sastojine i time kao pojam donekle
protivan zakonskom pojmu šume.
Zemljišta, koja se imaju smatrati u smislu zakona kao šumska, jesu
ova:
1.) Zemljišta, koja su na dan 1. jula 1930. godine tj. danom stupanja
na snagu novog Zakona o šumama, bila pod šumom, dakle »šuma« u
smislu zakona, bez obzira na ekonomski cilj. Ona se imaju po zakonskoj
ustanovi § 6. održati kao šumska i za slučaj da bi nakon toga izgubila
sastojinu, te se svela na golo šumsko zemljište.


Pošto se gospodarsko iskorišćenje šume sastoji u glavnom u tome,
da se sastojina skine sa šumskog zemljišta, dolazi bar u većini slučajeva
neminovno do toga, da šume, koje su postojale 1. jula 1930. god., s vremena
na vreme izgube sastojinu, te postaju mestimice golo šumsko tlo.
Takve površine u glavnom daju nova sečišta i krčevine, pa i novi vetroi
snegolomi, paljevine i po drugim kalamitetima uništene sastojine kao
i opustošene šume.


Sva su ova zemljišta »šumska zemljišta« u zakonskom smislu, jer
su bila 1. jula 1930. godine pod šumom, koja je nakon toga posečena ili
na koji drugi način izgubila svoju sastojinu. Bivša sastojina dokazaće
se panjevima ,žilama i si.; kad je zemljište iskrčeno, svedocima, po obliku
susedne šume i si.


309