DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 20 <-- 20 --> PDF |
Postupanje sa nacionalnim parkovima ureduje se načelno po odredbama specijalnoga zakona. Za štete u njima mogu biti predviđene i strože kazne od onih po zakonu o šumama, mogu biti i otštete uvećane od tržne vrednosti na specijalnu ili afekcionu vrednost. Podvođenje istih pod udar zakona o šumama je posve fakultativno. Ali vlast, zatražena za ovo, mora postupiti i izvršiti proglašenje zaštitnom šumom po zakonu o šumama, sa ograničenjima u gospodarenju, koja nalazi za svrsishodna. Ovim postupkom može dakle i nacionalni park potpasti pod nadležnost zakona o šumama. Svaki nacionalni park, koji ima a priori vegetacionu formu šume, ima također zakonsku presumpciju za sebe, da je »šuma« u smislu zakona o šumama. Protivno se mora dokazati zakonskim proglašenjem. Ako pak tome stoji nasuprot proglašenje za zaštitnu šumu u smislu § 26 zakona o šum., ostaje ona pod kompetencijom zakona o šumama usprkos tome, da je proglašena prirodnim spomenikom na osnovu čega bi bila zapravo podvrgnuta specijalnom zakonu. Sličan specijalan slučaj, relevantan za zakonski pojam šume, su pašnjaci predviđeni u § 91 al. 1 i 2 z. o š. To su one šume, koje su prilikom segregacije izlučene u ime pašnjačke prinadležnosti. One su ovim zakonom de jure proglašene pašnjacima, de facto su ali ostale šume. One pokazuju tipičan vegetacioni oblik šume te i po tome potpadaju pod zakonski pojam šume. Paša u njima se ima i po tekstu zakona urediti po šumskom gospodarenju u njima. Pitanje drvećem obraslih pašnjaka spada u raspravu o šumskom zemljištu, u koliko ne pokazuje vegetacionu formu šume. U tome slučaju pak to nisu više pašnjaci, već rede obrasle šume i paša u njima je šumska paša. Na osnovu svega do sada iznetoga mislimo, da smo jasno prikazali, da gore izneta definicija šume zadovoljava za pravni pojam šume po jugoslovenskom zakonu o šumama, te da logički najjednostavnije dovodi do formiranja toga osnovnog zakonskog pojma. Zakonski pojam šume ostao nam je dakle bez kriterija ekonomskog cilja.4 Ekonomski cilj ne može biti glavni i prvi kriterij za zakonski pojam šume, iz prostog razloga, jer ima u Jugoslaviji premnogo šuma, koje taj cilj uopštc nemaju. To su u prvom redu sve prašume, dakle šume, »kat exochen«. Za njih ekonomski cilj uopšte ne postoji, jer još nisu ni postale objektom gospodarenja (E n d r e s, Forstpolitik, Berlin 1922, pag. 4). Dalje jedan velik deo zaštitnih šuma također nema ekonomskog cilja s razloga, jer po prirodi svog staništa i svojoj specijalnoj svrsi ne mogu biti gospodarskim objektom. I za pojam »apsolutnog šumskog zemljišta« — dakle opet za vrlo prostrane šumske površine — ekonomski je cilj izlišan kriterij. Još i više, ne izlišan nego i nedozvoljen, jer bi se unošenjem ove oznake u pojam apsolutnog šumskog tla ovaj onesposobio za sve one važne šumsko-političkc svrhe, radi kojih je stvoren i unet u zakon. Zakonodavac, koji je sigurno bio orijentisan o statistici i tih šuma u našoj državi, svakako nije mogao predvideti ove činjenice. 4 Sa izvodima prof. Ugrenović a (Zakon i propisi, Zagreb, 1930, pag. 22, Osnovica, Ljubljana 1923, pag. 19), koji za pravno-zakonski pojam šume stavlja kao kriterij na prvo mesto ekonomski cilj« i po ovome traži »trajnu« produkciju šumskih proizvoda kao relevantnu osobinu za taj pojam, ne možemo se u načelu složiti. 306 |