DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 20     <-- 20 -->        PDF

Postupanje sa nacionalnim parkovima ureduje se načelno po odredbama
specijalnoga zakona. Za štete u njima mogu biti predviđene i strože
kazne od onih po zakonu o šumama, mogu biti i otštete uvećane od
tržne vrednosti na specijalnu ili afekcionu vrednost. Podvođenje istih
pod udar zakona o šumama je posve fakultativno. Ali vlast, zatražena za
ovo, mora postupiti i izvršiti proglašenje zaštitnom šumom po zakonu o
šumama, sa ograničenjima u gospodarenju, koja nalazi za svrsishodna.
Ovim postupkom može dakle i nacionalni park potpasti pod nadležnost
zakona o šumama. Svaki nacionalni park, koji ima a priori vegetacionu
formu šume, ima također zakonsku presumpciju za sebe, da je »šuma«
u smislu zakona o šumama. Protivno se mora dokazati zakonskim proglašenjem.
Ako pak tome stoji nasuprot proglašenje za zaštitnu šumu
u smislu § 26 zakona o šum., ostaje ona pod kompetencijom zakona o
šumama usprkos tome, da je proglašena prirodnim spomenikom na
osnovu čega bi bila zapravo podvrgnuta specijalnom zakonu.


Sličan specijalan slučaj, relevantan za zakonski pojam šume, su
pašnjaci predviđeni u § 91 al. 1 i 2 z. o š. To su one šume, koje su prilikom
segregacije izlučene u ime pašnjačke prinadležnosti. One su ovim
zakonom de jure proglašene pašnjacima, de facto su ali ostale šume.
One pokazuju tipičan vegetacioni oblik šume te i po tome potpadaju pod
zakonski pojam šume. Paša u njima se ima i po tekstu zakona urediti po
šumskom gospodarenju u njima.


Pitanje drvećem obraslih pašnjaka spada u raspravu o šumskom
zemljištu, u koliko ne pokazuje vegetacionu formu šume. U tome slučaju
pak to nisu više pašnjaci, već rede obrasle šume i paša u njima je
šumska paša.


Na osnovu svega do sada iznetoga mislimo, da smo jasno prikazali,
da gore izneta definicija šume zadovoljava za pravni pojam šume po
jugoslovenskom zakonu o šumama, te da logički najjednostavnije dovodi
do formiranja toga osnovnog zakonskog pojma. Zakonski pojam šume
ostao nam je dakle bez kriterija ekonomskog cilja.4


Ekonomski cilj ne može biti glavni i prvi kriterij za zakonski pojam
šume, iz prostog razloga, jer ima u Jugoslaviji premnogo šuma, koje taj
cilj uopštc nemaju. To su u prvom redu sve prašume, dakle šume, »kat
exochen«. Za njih ekonomski cilj uopšte ne postoji, jer još nisu ni postale
objektom gospodarenja (E n d r e s, Forstpolitik, Berlin 1922, pag. 4).
Dalje jedan velik deo zaštitnih šuma također nema ekonomskog cilja s
razloga, jer po prirodi svog staništa i svojoj specijalnoj svrsi ne mogu
biti gospodarskim objektom. I za pojam »apsolutnog šumskog zemljišta«


— dakle opet za vrlo prostrane šumske površine — ekonomski je cilj
izlišan kriterij. Još i više, ne izlišan nego i nedozvoljen, jer bi se unošenjem
ove oznake u pojam apsolutnog šumskog tla ovaj onesposobio
za sve one važne šumsko-političkc svrhe, radi kojih je stvoren i unet
u zakon.
Zakonodavac, koji je sigurno bio orijentisan o statistici i tih šuma
u našoj državi, svakako nije mogao predvideti ove činjenice.


4


Sa izvodima prof. Ugrenović a (Zakon i propisi, Zagreb, 1930, pag. 22,
Osnovica, Ljubljana 1923, pag. 19), koji za pravno-zakonski pojam šume stavlja kao
kriterij na prvo mesto ekonomski cilj« i po ovome traži »trajnu« produkciju šumskih
proizvoda kao relevantnu osobinu za taj pojam, ne možemo se u načelu složiti.


306