DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 18     <-- 18 -->        PDF

čiju, da je »šuma« u smislu zakona, te da se na nju odnose propisi toga


zakona. Protivno se mora dokazati.


Ova pravna osobina pojma šume već ima za posledicu, tvrdo kao


dokaz, da je ekonomski cilj, kao kriterij za zakonski pojam šume, tek


sekundarne i posredne važnosti.


Engleski park, sa prirodnim divljim drvećem imaće stoga u većini
slučajeva presumpciju za sebe, da je šuma u smislu zakona o šumama,
i tek inim dokaznim sredstvima moraće se utvrditi, da nije šuma, već
park. Francuski park a priori ne spada pod zakonski pojam šume, jer
nema obično njen tipični vegetacioni oblik. Potsečeno drveće, umešano
baštinsko cveće, negovane staze za šetnju itd. na prvi pogled dokazuju,
da se ne radi o šumi, već o zemljištu, koje služi drugim ciljevima, na pr.
higijenskim, estetskim itd.


Prelazeći na potanje razmatranje gore iznete definicije moćićemo
pobliže objasniti, kako ona u celosti odgovara zakonskom pojmu i potrebama
zakona.


Prvi kriterij iznete definicije je »oveće zemljište«. Prema tome ne
ulaze u ovaj pojam šume pojedinačna, solitarna stabla, niti manje grupe
drveća. Stoga nisu šume žive ograde, drvoredi, stabla uz obalu potoka
i reka, po željezničkim nasipima, usamljeni hladnjaci po poljima i pašnjacima,
ni manje zajednice istih. Kolika je ova minimalna površina, koja
se još može supsumovati pod pojam šume, ne da se izraziti u određenoj
cifri, jer nema fiksiranoga merila za isto. Veličina je prema prilikama
raznih krajeva i okolnostima položaja različita. Stvar je zdravog ljudskog
razuma, da po pronađenom stvarnom stanju u prirodi prosudi, da
li je izvesna grupa drveća već gaj odnosno lug i time »šuma« ili to još
nije. Svakako je u prvom redu i za ovo merodavna opet spoljna uočljiva
forma.


Drugi kriterij zakonskog pojma šume je obraslost drvećem. Prazno
zemljište prema tome nije šuma u smislu zakona. D i c k 1 kaže: zemljište
bez šumske sastojine po pravilu nije šuma ni u zakonskom smislu (Forstzivilrecht,
pag. 1018).


Isto tako za pojam šume nije dovoljna obraslost samo izvesnim
pojedinačnim stablima. Obrast mora imati izvestan intenzitet, i to takav,
da daje u svojoj celini vegetacioni oblik šume. Prema tome i sečište sa
pojedinačnim semenjacima nije šuma u zakonskom smislu, već samo
šumsko zemljište, o kome ćemo ali govoriti kasnije. Intenzitet pošumljenosti
(Bestockungsgrad) se također ne da brojčano utvrditi. Stvar je
stručnjaka da to na licu mesta prema stvarnom stanju prosudi. Granica
između jako proredene šume i na pr. drvećem obraslog pašnjaka u prirodi
nije uvek određena.


Starost drveća ima na pojam šume također svoj stanoviti uticaj.
Sitno bilje, jedva izniklo, tako dugo nije šuma u zakonskom smislu, dok
ne pokazuje vegetacioni oblik šume. Čim ali to mlado bilje zadobije oblik
šume, i ako mlade šume, ono je ipso facto došlo pod zakonski pojam
šume i time pod udar zakona o šumama, te na taj način postalo »šuma«
de jure. Stoga se ona i nesme više samovlasno pretvoriti u drugu vrst
kulture. Po prirodi stvari će veštački zasađena kultura dati odmah oblik
mlade šume, a iz semena ili korenja iznikla obično tek onda, kad se pojedine
grupe šumskoga bilja spoje po većoj površini. Ova posljednja


304