DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 7/1935 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Pored toga imamo i izvesne definicije, koje su ali u glavnom pre


uzete iz francuske i nemačke stručne literature.1


Pojam šume, koji je već po svojoj prirodi složen, postaje još komplikovaniji
time, što kao tehnički termin pojedinih nauka (na pr. prirodnih,
ekonomskih, šumarskih i pravnih) dobija izvesne specifičke i modifikovane
oznake, koje pojam u nijansama bar različito obeležavaju.


Za zakonski, dakle pravni pojam »šume«, od važnosti je istaći činjenicu,
da ne upotrebljavaju svi zakoni reč »šuma« u potpuno istom
smislu, već raznoliko po svrsi, kojoj služe. Tako Građanski zakon donekle
drukče nego Krivični zakonik, a Zakon o porezima i katastru u drugom
smislu, nego Zakon o šumama.


Ove stvarne činjenice biće svakako razlog, da pojam šume po novom
Zakonu o šumama u nas još nije sasvim i bezprekorno obrađen.
Daleko od pretenzije, da se ovim našim razlaganjima daje poslednja reč


o tome važnom pitanju, ipak mislimo taj složeni pojam analizom svesti
na jednu jednostavniju bazu, te uz to ukazati na izvesne nedostatke, koji
su do sada, po našem mišljenju, netačno izneti o njemu u našoj stručnoj
književnosti, kako ne bi nastala u tome izvesna pomutnja, koja bi mogla
naškoditi ispravnoj aplikaciji samoga zakona.
Da bi postepeno ušli u komplikovan sadržaj pojma šume u smislu
novog Jugoslovenskog zakona o šumama, uzećemo najbolje za polaznu
tačku razmatranje o samoj reci »šuma« sa njenim običnim sadržajem, kao
što ga ima u svakidašnjem govoru.


»Šuma« kao reč opšte poznata upotrebljavana je u svakodnevnom
životu. Sadržaj te reci je obična, lako shvatljiva pretstava. Neće se naći
olako lice, kome ova reč u govoru i pismu i sa uobičajenom sadržinom
ne bi bila znana. Ipak već i za sadržaj? ovoga filološkoga pojma nije
lagano pronaći pregnantan oblik, koji bi mogao zadovoljiti nauku.


Prirodne nauke obeležavaju svoj pojam šume najbliže ovome pojmu
dnevnog ljudskog saobraćaja, naime kao prirodni fenomen i oblik zemaljske
vegetacije (biljna geografija, biljna biologija). Ova definicija služi
diferencijaciji šumskog oblika vegetacije prema drugim oblicima, kao što
su na pr. stepi, savane, tundre, trstike itd.2


Nauka o nacionalnoj ekonomiji i šumarska nauka operiše sa pojmom
šume kao privrednim produkcionim sredstvom, i to u redu prvobitne
produkcije (Urproduktion). U skrajnjoj formi prikazuje to na pr. ona
po Ma đ a r e v i ć u izneta definicija, po kojoj je šuma »preduzeće, u
kome iskorišćujemo privredne sile zemljišta u svrhu uzgoja drva, (Holzzucht)
«. (Naše šume, Zagreb, 1932. »Pojam šume«).


1


Prof. Đ. N e n a d i ć, u knjizi »Računanje vrednosti šuma« iznosi definiciju,
po kojoj je šuma u smislu te nauke: »Tlo obraslo šumskim drvećem«. Ovoj definiciji
nedostaje važan kriterij »veće površine tla«, koji isključuje iz pojma šume pojedinačna
stabla, živice, aleje i slično. Šumarski pojam »šume« obradio je također prof. A.
Petrači ć u delu »Uzgajanje šuma«, ali ne u obliku pregnantne definicije, već u
formi opširnijeg opisa.


2 Definiciju prof. G. Morosova, kojom se služi prof. Ugrenović u knjizi
»Zakoni i propisi« (Zagreb 1930. pag. 19.) možemo ostaviti po strani, jer je daleko
preširoka i obuhvata uopšte sve prirodne biljne zajednice na površini zemlje, a ne
samo zajednicu šumskog drveća, koja nas ovde specijalno zanima.


300