DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1935 str. 58     <-- 58 -->        PDF

Autor baca ponajprije nekoliko općih pogleda na drveni ugalj. Dafiniše ga kao


kruti ostatak koji se dobije, kad se drvo izloži dejstvu topline bez prisutnosti ili uz


ograničenu prisutnost topline. Pri tome procesu drvo promeni sasvim svoja fizikalna


i kemijska svojstva i nakon što je izgubilo jedan deo svojih kemijskih sastojaka,


raspada se pri kraju procesa u svoje elementarne česti: ugljik, kisik i vodik. Taj


ugljik, koji nije sasvim čisti ugljik nego sadrži još izvesni mali procenat kisika,


vodika, pepela i higroskopske vode, pojavljuje se kao drveni ugalj.


Takovi procesi i promené zbivaju se kod suve destilacije i kod ugljenisanja


drveta. Pošto suva destilacija spada u oblast kemijske tehnologije, autor je u svojoj


knjizi prikazao samo ugljenisanje drveta u žežnicama.


Kod proizvodnje drvenoga uglja tim načinom pisac ima u vidu tri naročita


pojma: ugljenisanje ili sam kemijsko-fizikalni proces, kojim se drvo pretvara u


drveni ugalj, zatim pougljavanje to jest sav tehnički rad, koji je potreban da se


proces ugljenisanja uzmogne izvršiti u žežnicama i najzad pojam ugljarenja, pod kojim


se razumeva celokupni rad počevši od izrađivanja ugljarskog drveta do iznošenja


gotovog produkta na tržište.


Prema tim pojmovima autor je u svojoj knjizi rasporedio i razredio materiju


oko proizvodnje drvenoga uglja i time dao jasnu i preglednu sliku te grane iskorišća


vanja šuma.


U nekoliko općenitih ali karakterističnih poteza on je ponajprije ukazao na
važnost proizvodnje drvenoga uglja uopće, a napose kod nas. On podcrtava da imamo
velikih količina drva koja se ne mogu unovčiti kao ogrovno drvo, a imamo i otpadaka
i leževine koji inače trunu po šumi. Isto tako imamo sitnog prorednog materijala.
Sve to drvo dade se ispaliti u drveni ugalj. Kako smo uz to susedi Italije, koja zbog
svoje slabe šumovitosti traži i troši naš drveni ugalj, mi smo u mogućnosti da ga
proizvodimo i izvozimo u tu a i u druge zemlje. Kod nas stoga postoji proizvodnja
drvenoga uglja još iz davnina i ona se u toku vremena tako razgranala i razvila, da
čini jaku granu iskorišćavanja naših šuma, mnogo jaču nego u mnogim drugim
zemljama.


Iz svih navedenih razloga autor je opširno razradio proizvodnju drvenog uglja.
U svojoj knjizi posvetio je on tome poglavlju 42 stranice.


Upozorenje na važnost proizvodnje drvenoga uglja kod nas daće bez sumnje
potstreka mnogim šumarskim stručnjacima, koji se time nisu još bavili, da tu granu
iskorišćavanja prouče i da ispituju, bi li se ona mogla primeniti i tamo, gde do sada
nije bila primenjivana.


Ugljarenje, dakle sav rad od početka do kraja proizvodnje drvenog uglja, autor
je opisao onako kako se taj posao vrši u praksi, ali ga je i teoretski objasnio gde
god je to bilo potrebno. Da prikazivanje bude što jasnije, dodao je tekstu 17 instruktivnih
slika i crteža, od toga šest originalnih slika.


Da bi se mogla razumeti tehnika rada, pisac odmah u početku nabraja i objašnjava
unutrašnje i spoljne faktore, o kojima je ovisno ugljenisanje i pougljavanje.
Zatim ističe načine pougljavanja. Najobičniji i najvažniji način na veliko jest pougljavanje
u uspravnim žežnicama, a u planinskim predelima četinjara dolaze u obzir
i ležeće žežnice. Kod uspravnih žežnica postoje razne metode. Denz razlikuje:
nemačku, slavensku, alpsku i talijansku metodu. Najvažnija je nemačka metoda i autor
ju je opširno razradio.


U prvom redu tumači razne načine organizacije rada oko ugljarenja, a zatim
prelazi na opisivanje i objašnjavanje samoga rada.


Tu je potanko opisan i objašnjen oblik i građenje upine (ugljevišta), oblik i
način slaganja, pokrivanje, pripaljivanje i zagrevanje žežnice. Kada je sve to urađeno,
počinje najvažnija faza pougljavanja a to je sam proces ugljenisanja. Da bi se rad


226