DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1935 str. 41 <-- 41 --> PDF |
Samo pod normalnim prilikama može kod kalkulacije da se uzme u obzir i drugi po jakosti natjecatelj. Ovakove ćemo prilike i mi pretpostavljati u našim daljnim razmatranjima. Trgovina hrastovim drvom u našim krajevima nije jako stara. Prvi su počeli dolaziti k nama Francuzi, koji su iz hrastovine pravili dužicu i otpremali je u svoju zemlju. U početku je bio običaj, da kupac kupi stanoviti broj hrastovih stabala, te za ta stabla plati ugovorenu cijenu po komadu. Vrlo često je prodavalac priznao kupcu pravo da si sam izabere stabla, jedino nije smio prekoračiti broj, na koji je glasio ugovor. Kod takovog načina trgovanja stabla se naravski nisu unaprijed procjenjivala, a nisu se ni naknadno premjerivala, pa tako prodavalac nije pravo ni znao, šta prodaje. Tolike pogodnosti trgovcima drvom morale su privući sve veći broj kupaca, pa je uskoro medu njima nastala ljuta konkurencijska borba. Uskoro je bio zaveden običaj, da je prodavalac unaprijed obilježio stabla, koja su bila predmet kupoprodaje, ustanovio je njihovu drvnu masu, a sama prodaja obavljena je na način ofertalne licitacije, kako bi na taj način šumoposjednici što bolje iskoristili utakmicu medu trgovcima drvom. Dok je vladala neograničena konkurencija između trgovaca drvom, nije bilo potrebno nekom osobitom tačnošću ustanovljivati drvnu masu stabala, koja su se iznosila na prodaju, nije se također posvećivala velika pažnja ustanovljivanju isklične cijene, jer su ondašnji šumari mogli sa velikom vjerojatnošću računati, da će konkurencija natjecatelja korigirati njihove eventualne pogreške kod ustanovljivanja drvne mase kao i kod ustanovljivanja šumske takse. Najvažniji putokaz za ustanovljivanje isklične cijene bile su cijene, koje su bile polučene kod zadnjih obavljenih dražba. Šume koje su se u ono doba prodavale, pripadale su istome tipu starih hrastovih šuma. Šumarski uredi ustanovili su ukupnu drvnu masu čitave sastojine, bez obzira na pojedine Sortimente, a cijenu nisu izračunavali, već su je izabirali na temelju podataka i rezultata, koji su bili u zadnje vrijeme polučeni kod javnih dražba i koji su rezultati bili objavljivani u novinama. U Šumarskim Listovima starijih godišta nalazimo savjesno zabilježene sve kupoprodaje, naveden je bio broj stabala, ukupna drvna gromada, te ukupna cijena, koja je polučena kod dražba. Na temelju tih podataka mogao si je svatko izračunati, koja je cijena plaćena poprečno za kubik tehničkog drveta iz dotične sastojine. Prema ovoj cijeni, koju možemo nazvati srednjom sastojinskom cijenom, odabirali su taksatori iskličnu cijenu za objekte, koji su se tek iznosili na prodaju. Ovaj putokaz, kojim su se služili naši šumarski pretšasnici, bio je1 doduše dosta nesiguran. Kod toga nije došla do izražaja udaljenost šume od državne željezničke ili parobrodarske stanice, nije došla do izražaja niti različita kvaliteta pojedinih šuma, ali dok je vladala velika konkurencija između kupaca, ti momenti nisu mnogo škodili šumoposjednicima. Tek onda, kada je upotreba hrastovog drveta iz naših šuma postajala sve mnogostranija, kada su se pojedine firme u tolikoj mjeri osilile, da su počele pomišljati na organizaciju komplota, trebalo je više pažnje posvećivati kalkulaciji cijena. Sve je više u šumarske redove prodirala spoznaja, da je cijena drva u šumi na panju neka funkcija cijena gotove robe na tržištu, da je osim toga cijena šuma ovisna o udaljenosti od prometnih sredstava, o troškovima izradbe, te o režij 209 |