DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1935 str. 39 <-- 39 --> PDF |
kupovnoj mogućnosti najbliži, koji iza njega može najvišu ponudu staviti. Na taj se način čitava konkurencijska borba, koja nastaje između šumskih trgovaca, svodi na konkurencijsku borbu između dvojice najsposobnijih natjecatelja, dok ostali ne dolaze neposredno u obzir. Najsposobniji natjecatelj stavit će ponudu , koja će baš prekoračiti platežne mogućnosti najbližeg mu konkurenta. Prema tome šumar kalkulator, koji izračunava šumsku taksu za neku šumu, morao bi tu kalkulaciju sastaviti s obzirom na drugoga najsposobnijeg natjecatelja, u svojoj kalkulaciji mora slijediti trag toga natjecatelja, u vjeri da će time izazvati utakmicu između dvojice najsposobnijih natjecatelja, te tako polučiti višu cijenu od one, koju je u svom elaboratu označio kao minimalnu prodajnu cijenu ili kao iskličnu cijenu. Ovakav je postupak teoretski posve ispravan, ali na žalost ne daje nam dovoljno jamstva, da će se ta cijena zaista i polučiti. U knjizi »Ugrenović : Iskorišćavanje šuma«, str. 110, nalazimo nekoliko podataka o takozvanim trgovačkim komplotima. Držim da bi trebalo s obzirom na sadašnje prilike to poglavlje nešto opširnije obraditi. Ako se dva najjača natjecatelja međusobno nagode, to nastupa neki sasma novi položaj. Drugi po ekonomskoj jakosti natjecatelj zna prilično sigurno, da željene robe neće moći kupiti, jer će ga preteći jači natjecatelj. On zna da od čitave te borbe neće imati nikakovih koristi. Ako sada najjači natjecatelj ponudi svom najopasnijem suparniku neku nagradu »šabes«, onda će taj rado odustati od natjecanja, neće staviti ponude ili će ponudu staviti prema dogovoru. Time se razina cijene automatski snizuje na razinu, koju može platiti treći po jakosti natjecatelj, a ako i ovaj primi »šabes« i stupi u komplot, to se cijena sroza još niže. Pođimo korak dalje. Zamislimo si, da je uslijed ekonomske krize eliminiran veći broj šumskih poduzeća, te da su preostala samo malobrojna poduzeća, koja su kapitalom najjača. Ta malobrojna poduzeća rade već i dosada u raznim predjelima države, sagradila su svoja prometala, pilane i fabrike, uslijed kojih je svako od tih poduzeća u svom predjelu konkurencijski najsposobnije. Neka je uz to broj tih poduzeća tako malen, da se mogu prebrojiti na prste jedne ruke. Šta bi bilo u tom slučaju naravnije, nego da se ta poduzeća stave međusobno u dodir i da stvore kartel. Prema tom kartelnom ugovoru razdijele si čitavu državu, u kojoj crpe sirovine, u pojedine interesne sfere. Sve šume, koje se nalaze u državi, nalaze se u nečijoj priznatoj interesnoj sferi, u kojoj se smije ozbiljno natjecati samo jedno od tih poduzeća, samo to poduzeće smije u tom području kupovati šume, a ostala poduzeća stavljaju samo unaprijed dogovorene i utanačene ponude i tako izazivaju kod neupućenih dojam, da konkurencija između tih poduzeća još uvijek postoji. Pita se sada, koju će cijenu biti pripravna da plate kartelirana poduzeća? Očigledno je, da ovdje više ne vrijedi pravilo o zadnjem konkurencijskom paru, kad je svaka konkurencija praktički eliminirana. Ali ako je eliminirana konkurencija kupaca, to ne znači da je eliminirana konkurencija prodavalaca. Sada će izbiti na javu natjecanje između šumoposjednika, koji bi htjeli prodati i unovčiti svoje šume. Cijenu robe sada određuju oni šumoposjednici, koji ekonomski najlošije stoje, pa su stoga prisiljeni da svoje šume prodaju bud za što, kako bi si na taj način pribavili potrebnih novčanih sredstava. U predratno su doba na taj način vršila 207 |