DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 5/1935 str. 37 <-- 37 --> PDF |
ostvaruju posuđujući svoj novac. Kamati se odnose uvijek na jedno te isto i tačno određeno vrijeme, naime na vrijeme u trajanju od jedne godine, dok se poduzetnička dobit odnosi na vrijeme trajanja poduzetničkog turnusa, koje se kod raznih poslova u velike razlikuje. Poduzetnički turnus može potrajati samo nekoliko sati, a može potrajati i više godina. Nadalje se treba pitati, da li je cilj poduzetnika, da ostvari što bolji procentualni omjer između profita i uloženog kapitala ili mu je pak do toga, da apsolutni iznos profita bude što veći. Na ovo pitanje možemo odgovoriti samo na temelju praktičnih primjera. Mali šumski poduzetnik, koji raspolaže sa malim novčanim kapitalom, kojeg ne može po volji povisiti, jer nema kredita kod banaka, nastojat će da ostvari što veći procentualni profit, jer će na taj način ujedno ostvariti i najveći mogući profit u apsolutnom iznosu. Naša šumska velepoduzeća su eksponenti klase velekapitalista, kojima je najveća briga, kako bi mogli unosno uložiti svoje velike kapitale. Ti veliki kapitalisti traže zgode, kako bi mogli unosno plasirati velike kapitale. Posao, u koji bi mogli uložiti samo jedan mali dio svoga kapitala, makar se on procentualno izvrsno rentirao, ne interesira ih, ako bi kod toga znatan dio njihovog kapitala ostao nezaposlen. Njima je dakle do toga da se u poduzećima uposle što veći kapitali, pa makar uz manji postotak rentabilnosti, jer kod njih veliki postotak rentabilnosti ne znači uvijek najveći apsolutni iznos poduzetničkog profita, ako naime nije uposlen sav raspoloživi kapital. Iz ovoga vidimo, da je najvažniji indeks poduzetničkog profita njegov apsolutni iznos, a percentualni omjer biva od važnosti samo u toliko, u koliko je taj omjer odlučan za apsolutni iznos profita. Veliki se kapital često puta zadovoljava sa malim postotkom profita, ako uz ovaj postotak može ostvariti najveći mogući apsolutni iznos tog profita. Za šumara kalkulatora je osim toga važno znati, od kojeg osnovnog kapitala ima poduzetnik pravo očekivati poduzetničku dobit. Zamislimo si položaj poduzetnika, na pr. šumskog industrijalca, koji je nakanio osnovati poduzeće. Najprije pozajmi od banke novac, te na shodnom mjestu sagradi pilane, upravne i druge zgrade. Nabavi materijal za gradnju prometala, te nakupuje šume, da drvo iz tih šuma preradiva u svojim postrojenjima. Banci se obaveže, da će pozajmljenu svotu otplaćivati u . godišnjih obroka zajedno sa kamatima. Isto tako uzeo je sebi u službu namještenike, koje stalno treba kod svog poduzeća. I prema banciprema svojim namještenicima poduzetnik je preuzeo neku dužnost, kojoj mora udovoljiti, a izvršivanje te dužnosti donosit će mu posrednih koristi samo ako bude sa uspjehom kupovao šume i prodavao šumske proizvode. Prema tome poduzetnik niti ne računa, da će mu zgrade i namještenici donositi neki neposredni profit. On zna, da se profitu može nadati samo od onih kapitalnih sredstava, koja će ulagati u pojedine poslove, profit će mu donositi one šume, koje bude kupovao i prodavao. Prema tome poduzetnici računaju da će im dobit donijeti oni kapitali, sa kojima bude kupovao šume, plaćao radnike za izradbu i izvoz tih šuma, a kada poduzetnici tako računaju, moramo to činiti i mi, koji samo slijedimo njihov trag. Investicije i režija ne donose neposrednih dobiti, ali ako su svrsishodno osnovane i organizovane, povećat će profit od neposrednih prometnih kapitalija. 205 |