DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1935 str. 34     <-- 34 -->        PDF

da li su im poznati platežni spisci namještenika poduzeća? Mi doduše
naslućujemo da predstavnici velikih firma primaju kneževske plaće, ali
koliko primaju, to znaju samo oni.


Iz toga se vidi, da smo mi prisiljeni da prosto nagađamo o tim
stavkama naših kulkulacionih računa, dok nemamo nikakovih konkretnih
podataka i naputaka, kako imamo te troškove uzimati u račun, već sve
to ovisi o slobodnoj volji kalkulatora, o njegovom posve subjektivnom
mišljenju.


U našim šumarskim kalkulacijama zaveden je običaj, da se troškovi
izvoza drva računaju samo do prve željezničke stanice, jer nas uče, da
je tržište drva svaka željeznička stanica. Držim da je ova tvrdnja dosta
netačna. Ako čitamo rezolucije, koje podnose vlastima predstavnici naše
drvne industrije, opazit ćemo, da isti najveću pažnju posvećuju tarifnoj
politici našeg ministarstva saobraćaja, da se oni u najvećoj mjeri interesiraju
za cijene prevoza željeznicom, za skladišne i lučke pristojbe.
Očigledno je da oni ne bi imali razloga da se interesiraju za prevozne
troškove, kada bi oni svoju robu prodavali na stanicama naših željeznica.
Tržište drva je kao i svako drugo tržište ono mjesto, na kojem se sastaju
prodavalac i kupac, pa prodavalac na to mjesto doveze o svom trošku
robu, koju kani prodati, a kupac odavle kupljenu robu odvaža o svom
trošku. U savremenoj trgovini drvom zavedeni su razni običaji. Prodavalac
mora više puta snositi troškove prevoza robe do suhozemne državne
granice ili do najbliže luke na našem moru, te mora robu utovariti
na lađe. Naše firme, koje podržavaju u inozemstvu svoja sortirana slagališta
drva, moraju naravno svu robu o svom trošku dopremiti na ta slagališta,
moraju platiti sve prevozne pristojbe, a osim toga i carine. Prema
tome naši poduzetnici gotovo u svim slučajevima moraju kalkulirati i sa


prevoznim troškovima robe, a to isto bismo morali činiti i mi, jer je
naša zadaća, da se uživimo u položaj poduzetnika, koji će predvidno od
nas nabaviti sirovine.


Konačno moramo razmotriti još jednu vrst poduzetničkih troškova,
koji značajno utječu na rentabilitet pojedinih poslova, a to su kamati na
prometni kapital. Šumski poduzetnik mora platiti kupovninu za dostali
šumski objekt, mora predujmiti novac za rušenje, izradbu, izvoz i prevoz
robe, mora platiti svoje namještenike, mora platiti porez, radničko osiguranje
itd. Novac u te svrhe potreban mora pozajmiti, dakle mora platiti
kamate. Ako neki poduzetnik i ima svog vlastitog novca, mogao bi ga
sam posuditi, pa bi mu donosio kamate. Ako dakle novac ulaže u poduzeće,
pretrpi uslijed toga neki gubitak, izmakne mu neka dobit, koju bi
inače ..... ostvariti, pa je stoga u redu i pravedno da si računa kamate
na prometni kapital kao neke posebne vrsti trošak.


S obzirom na kamatne troškove mora kalkulator biti van dvojbe,
od kojih izdataka može i smije računati kamate kao poduzetnički trošak.


Kod svih izdataka oko gradnje raznih postrojenja pretpostavili smo,
da se ti izdaci moraju u određenom nizu godina amortizirati, dakle su za
ove izdatke kamati već uzeti u obzir prigodom ustanovljivanja godišnje
amortizacione kvote. Prema tome ne moramo posebice i još jedan puta
uzimati te kamate u račun.


Režijske izdatke, to jest plaće stalnih namještenika, poreze, premije
za osiguravanje itd. namiruju poduzeća iz tekućih prihoda. Poduzetnik
ne mora osnovati neki posebni fond, iz kojeg bi namirivao režijske iz


202