DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 5/1935 str. 30     <-- 30 -->        PDF

zataje, koliko su platili za tu robu, dok šumska industrija ima velikih


interesa da se ne sazna, koliko je primila u ime kupovnine za prodanu


robu, jer bi šumoposjednici kod visokih cijena gotove robe tražili povi


šenje cijena sirovinama.


Prva je dakle dužnost svakog šumara, taksatora, da dođe u kon


takt sa konzumentima proizvoda šumske industrije.


Kod onih proizvoda šumske industrije, koji se troše u našoj državi


i u najbližem inozemstvu, dosta je lagano prikupiti potrebne podatke.


Cijene gorivog drva, dasaka, letava, greda itd. nije teško ustanoviti, pa


u tom pogledu ne trebamo trošiti riječi.


No sasma je drugi slučaj, kada znamo, da šumska industrija iz na


ših šuma izrađuje proizvode, koji nisu namijenjeni za naše državljane,


koji će se izvesti u daleke zemlje. Tu pojedinac, šumarski činovnik ne


može doći u dodir sa tim konzumentima, ne može ustanoviti, koliko ti


konzumenti plaćaju za proizvode iz naših šuma.


Mi znamo, da naša hrastovina, a u zadnje vrijeme i bukovina skoro


isključivo ide u inozemstvo, da se prodaje na svim kontinentima, pa je


sada pitanje, kako ćemo saznati za cijene one gotove robe, o kojoj naj


više ovisi rentabilitet našeg šumskog gospodarstva?


Šumarska administracija je svojevremeno na vrlo jednostavan način
riješila ovo pitanje. Mi svi znamo, da je najvažnija nacionalno-ekonomska
zadaća burza, da objavljuju tržne cijene svakovrsne robe. Kod
nas u Zagrebu imamo robnu burzu sa drvnim odjelenjem, na kojem se
navodno prodaje u prvom redu hrastovo tehničko drvo. Ta burza objavljuje
tečaje pojedinih drvnih sortimenta, pa otuda možemo i mi šumari
saznati cijene onoj robi, koju troše nepoznati nam inozemni konzumenti.
Šumari taksatori, koji su se služili tim podacima, bili su u birokratskodisciplinskom
pogledu opravdani pred svojim pretpostavljenim vlastima.


Međutim kod kritičkog proučavanja tih podataka, koje nam pružaju
naše burze, mora se pojaviti stanovita sumnja u pogledu njihove
uporabivosti za šumarske svrhe. Burzovni izvještaji o cijenama robe
predstavljaju dragocjeno pomagalo za ekonomsku praksu samo u onom
slučaju, kada su ogledalo prave ekonomske utakmice, kada se u njima
mogu slobodno odraziti vladajuće ekonomske tendencije.


Na drugoj strani je poznato, da se na burzama mogu raznim manipulacijama
izazvati raznovrsni učinci, pa je proučavanje burzovnih izvještaja
jedna posebna znanost. Pred nama su burzovni izviještaji o cijenama
drva, koje su navodno polučene na zagrebačkoj burzi od godine
1927 do polovice godine 1932, kada je Šumarski List prestao da donaša
te izvještaje.


Srednja cijena po m3 hrastovih trupaca I. klase bila je: 1. I. 1927
= 900 Din, 1. X. 1927 = 1100 Din, sve do 8. VI. 1928, kada se je notacija
promjenila na 1250 Din. Ova je ostala nepromijenjena do 1. IX.
1928, kada je poskočila na 1350 Din, a da za nekoliko dana poskoči još
jače, te već 10. XI. notiraju ti trupci 1750. Na toj notaciji ostaju do


29. V. 1929, kada cijena pada na 1500 Din. Ova cijena ostaje nepromijenjena
preko godine dana, do 25. VI. 1930, kada cijena pada na 1200 Din,
a 12. XI. cijena pada na 700 Din po m3. Notacija se je promijenila u
naznačenom roku samo 8 puta, ali je svaka od ovih promjena bila izdašna.
Također su se notacije promijenile samo sedam do osam puta
198