DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1935 str. 21 <-- 21 --> PDF |
Vrste Cistu s, Rhu s, Euphorbia pa Vitex Agnus Castus, Viburnum Tinus, Teucrium, Salvi a, Rosraarinus, Thymus, Calycotone, Paliurus Spina-Christi, Ruscus etc. Prema tome bi, u pogledu materijala i koristi, koju daju pojedine od napomenutih vrsta, sa šumsko-gospodarskog gledišta bile najvažnije one, koje pripadaju visoko j makij i odnosno koje je Rubel označio kao tip A r b u t i o n. Imajući pred očima šumsko-gospodarske momente i važnost pojedinih biljnih vrsta, pokušaćemo da razvrstamo makiju — u glavnom onu tipa Arbutio n — na staništima Mljeta baš s obzirom na stanišne prilike, drugim riječima s obzirom na ekonomske rezultate, koji dolaze do izražaja u visinskom priraštaju. Fn tome treba imati pred očima ovo: Govoreći o temeljnim osobinama makij e napomenuli smo, da vrste, koje u njoj dolaze, rijetko prelaze visinu od 4 m. Razumljivo je, da je stanište ono, koje je u tom pogledu od najvećeg utjecaja — ne puštajući iz vida, razumije se, ni individualne osobine raznih vrsta drveća. Tako na izvjesnim staništima, uz produženi obrt, specijalno česmina , a s njome još po koja vrsta može doseći i preko 8 m visine. Dakle dosegnu visinu, koja je inače, kako znamo, karakteristična za šumu kao biljnu zajednicu, pretpostavivši u toj zajednici i ostale atribute šume (9). Druge vrste redovito ne mogu doseći tu visinu. Mnoge ne prelaze ni 2—3 metra. Šta više — i sama česmina je ne dosiže na slabijim staništima. U vezi toga daju nam visine kao rezultati stanišnih prilika osnovicu, da možemo klasifikovati staništa makije a onda i makiju na Mljetu. Pokušaćemo da imamo u vidu tri boniteta: Na prvom bonitetu — u glavnom na sjevernoj ekspoziciji, u uvalama, na dubljem zemljištu, gdje je i svježina obilnija — dolazi kao dominantna vrsta prije svega česmina, a pored nje planika i zelenika, ponegdje se nade i crni jasen; visinu postigne dominantni dio sastojine preko 8 m. Na drugo m bonitet u (razne ekspozicije) dominantna je vrsta opet česmina i planika, dolazi ponekad i oštrika, zelenika, veliki v r i j e s. Visina redovito ne prelazi 8 m. Na trećem je bonitetu (na vrlo kamenitom staništu) najčešća somina i pukinja. Visina redovito ne prelazi 2 metra. Imajući u vidu makiju na raznim bonitetima pokušali smo, vodeći računa i o visokoj šumi, da damo prikaz o šumama na pridruženoj preglednoj karti (Slike 7 i 8). Upoređujući makiju sa raznih boniteta — dolazimo do zaključka, da ona ne dolazi uvijek u svojoj tipičnoj formi i u svome stolnome sastavu. Na svježim staništima prelazi makija u mediteransk u šum u izdvajajući jednu ili dvije, rijetko više vrsta, koje zauzimaju jače dimenzije, u dominantnu etažu. U sastojini se uz potrebnu zasjenu i svježinu javlja h u m u s. Na suvim staništima, gdje je uz to i zemljište plitko, gdje je i insolacija jaka, prelazi makija u mediteransko-stepsku formaciju. 189 |