DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1935 str. 20 <-- 20 --> PDF |
U Sablunari , u blizini pinjevaca, slika je makije opet unekoliko izmijenjena. Tu smo našli — na rubu pržine i dalje na vapnenastom ze mljištu -- pored vrsta napomenutih kod p i n j a još i o š t r i k u, če sminu , rogač, mrču, lempriku, zeleniku. U makiji dolazi ovdje još po koji struk bor a i p i n j a; od vrsta, koje nisu zimi zelene, dolazi g r o h o t u š a. Ponekad o š t r i k a čini i 30% u makiji. Divlj i peli n javlja se u blizini pinjevaca, na pržini, kadikad u vrlo obilnoj mjeri. Na kamenitim staništima makija je daleko siromašnija i po obilju vrsta i po njihovoj razvijenosti. Na kamenitim, vjetru izloženim lokalitetima, kakvih ima dosta na Mljetu, najčešća je, kako rekosmo, s o m i n a, s njome dolaze s m r i j e k i p u k i n j a; od ostalih vrsta, u zaštiti drugih, dolazi mrča, zelenika, lem p rika i vrijes — sve redovito u maloj količini i u razmjerno slabom obrastu. Imajući pred očima zemljišta pod šumskom vegetacijom na Mljetu, a vodeći računa o stanišnim prilikama, možemo ih ovako — približno — okarakterisati: 1. horizontalna ili gotovo horizontalna vapnenasta staništa zauzima bor; pod starijom borovom sastojinom na takvim staništima često nema mnogo elemenata makije; na jačim je progalama u starijoj sastojini borov podmladak; 2. na pržini dolazi pinj; 3. na strminama zauzima mnogo staništa bor sa bogatom makijom ili dolazi sama makija; bor naročito lako i brzo osvaja južne ekspozicije; makija je vrlo bogata na sjevernim ekspozicijama; 4. na kamenitim zemljištima najčešća je somina, drugi su elementi makije redovito rijetki i slabo razvijeni. U zavisnosti — prije svega od lokalnih stanišnih činilaca — naći ćemo medu elementima makije izvjesne vrste, koje se naročito ističu i koje daju sastojini zaseban i izrazit karakter, koji dolazi do izražaja i u razvitku strukova, a onda i u njihovom uopće dominantnom položaju prema ostalim vrstama zajednice. Imajući pred očima te tipične vrste, koje daju obilježje čitavoj biljnoj zajednici, pokušao je Rube l da ustanovi podjelu makije u četiri glavna tipa sa više podtipova. U vezi toga i vodeći računa o vrstama, koje dolaze na staništima Mljeta, izgledala bi podjela makije ovako (7): Ar but i on: Arbutetum, Ericetum arboreae, Fruticiquercetum ilicis, Myrtus, Pistacia, Oleaster, Phillyrea — na vjetrovitim staništima. C i s t i o n: Cistetum monspeliensis. Genisteion: Calycotometum. Na slabijim mediteranskim staništima nalazi Rubel: Quercetum coeeiferae. Makiju inače najčešće dijele u dva glavnatipa — u visoku nisku. Pomenuti tip A r b u t i o n odgovarao bi visokoj makiji u punom smislu riječi. Vrste, koje obuhvata taj tip, medu kojima planik a pored česmin e zauzima svakako jedno od najvažnijih mjesta, svojom razvijenošću odudaraju od ostalih. Među sastavne dijelove nisk e makij e ubraja Fiori, pored nekih drugih, ove najglavnije (8): 188 |