DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 5/1935 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Raščlanjujući biljnu zajednicu makije dolazimo do osvjedočenja, da se ona najčešće sastoji od razmjerno mnogo biljnih vrsta, koje su — uz rijetke izuzetke — u svakom pogledu tipične za mediteranska staništa uopće. Sve su to vrste više manje kserofilnog karaktera — razvijajući se tako, da se mogu sačuvati od štetnog utjecaja sušnog perioda. Analogno tome pada i doba mirovanja vegetacije u sušni period, pa tako elementi makije tempom svoga razvijanja izbjegavaju i sušni period i njegove posljedice. U vezi toga interesantno je napomenuti, da cvatnj a elemenata makije pada redovito u vrijeme od oktobra do marta. U mjesecu oktobru i novembru cvate planika, somina, tetivika, bršljan, šparoga; u decembru i januaru cvate lemprika; u februaru: pukinja, smrijek, tršlja, kapinika; u martu: vrijes veliki, lovor, zelenika, veprinac, trišljika, bor i pinj. Na staništima Mljeta nalazimo da čine makiju prije svega iste one zimzelene vrste, koje dolaze kao donja sastojina u borovoj šumi: p 1 an i k a, veliki vrijes, tršlja, česmina, zelenika, smrijek, pukinja, somina, divlja maslina, oštrika, rogač, mrča, lemprika. Ponekad im se pridružuje i lovor, ali na malo staništa. Pored pomenutih vrsta dolazi još u makiji i crni jasen, trnovka, smrdljika, drača, trišljika, grohotuša. Valja istaći, da u makiji dolaze još i druge biljne vrste, koje nas sa užeg šumsko-gospodarskog gledišta ne, interesuju toliko, koliko nas interesuju napomenute, ali i te valja napomenuti, barem one najčešće. To su već poznati divlji pelin, k o n o p 1 j i k a, kapinika, veprinac, kadulja pa zukva (Spartium junceum), vrste ruja i druge. K ovima se pridružuju vrste lija na: tetivika, pavit (Clematis Vitalba), z a p 1 e t i n a (Lonicera etrusca et implexa), kupina . Prema tome makar koliko da je jednolična fizionomija naše makije, kad se posmatra izdaleka, njezin je sastav redovito dosta komplikovan, naročito ako se uporedi sa sastavom šumskih biljnih zajednica iz drugih klimatskih područja. Sastav makije zavisi prije svega od stanišnih činilaca. O tome ćemo se lako osvjedočiti, ako uzmemo u razmatranje makiju kao biljnu zajednicu na raznim staništima otoka Mljeta. Staništa, na kojima su slabi pedološki odnosi, gdje je kamenjar odnosno gdje su kameni slojevi horizontalni ili gotovo horizontalni, imaju razmjerno malen broj vrsta. Na takovim staništima dolazi najčešće somina, a pored nje ponekad k o n o p 1 j i k a. Na boljim je zemljištima sastav biljnih zajednica daleko bogatiji. Tu nalazimo česminu, planiku, zeleniku, mrču, pukinju, rogač, divlju maslinu, tršlju, smrdljiku, ponekad i t r iš 1 j i k u, a pored njih veprinac, kupinu i druge. Od rjeđih vrsta, koje čine sastavni dio makije na Mljetu, ističemo o š t r i k u. Nalazimo je u makiji u predjelu Zle Stijene, gdje se pored dobro razvijene česmine i ona dobro razvija i dosegne visinu od preko 3 m, a debljinu na panju od 6—8 cm, a onda u Velikoj Sablunari, izvan1 pržine, gdje joj je visina kadikad i preko 4 m. Ni lovor nije čest u makiji. Našli smo ga u T a t i n i c i, kod Kneže-polja i u Valakiji. 185 |