DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1935 str. 31     <-- 31 -->        PDF

Za potrebe pak uređivanja šuma potpuno je dobar i onaj plan (odnosno
skica), što su izradili geometri suda za ograničavanje državnih
šuma, pošto je nanašanje poligona sa transporterom vršeno vrlo pažljivo
i dovoljno tačno, a i samo ucrtavanje poligona naslanja se na trigonometrijske
tačke, koje su ucrtane na plan pomoću tačno izračunatih
koordinata.


Prijave i žalbe.


Prema § 12 Zakona o ograničavanju državnih šuma »čim se povuče
privremena granična linija, može onaj koji polaže pravo svojine na ma
koliki deo ograničene šume podneti Sudu prijavu. Uz prijavu treba po
§ 9 Zakona da podnese:


1) Isprave, na osnovu kojih polaže pravo svojine.
2) Izvod iz popisnih i poreskih knjiga, na koja zemljišta i koliko
plaća poreza.
3) Uverenje opštinskog suda o brojnom i poimeničnom stanju zadruge,
bratstva ili porodice.


»Prijavilac je dužan da podnese prijavu potpunu, t. j . sa svima
dokazima i istu posle podnošenja ne može dopunjavati, sem u slučaju,
ako je bio sprečen nepredviđenim i neotklonivim događajima da blagovremeno
podnese potpunu prijavu, u kome slučaju će ga Sud pozvati,
da tu dopunu izvrši.« (Cl. 11, t. 4 Pravilnika). »Ove prijave ne podleže
nikakvoj taksi« (Cl. 19, al. 2 Pravilnika). »Prijave posle svršenog
rada na terenu u jednoj opštini i ako je protekao rok za prijem prijava,
koji je određen za tu opštinu, dalje one po kojima neuredni prilozi nisu
zamenjeni na poziv Suda, Sud će smatrati kao neuredne.«


Prva pravna radnja Suda po prijavama je uviđaj na licu mesta.
Svrha je toga uviđaja konstatacija, da li je zemlište obraslo i kakvom
gorom, po vrsti i starosti, i da li se s te strane, kao i po konfiguraciji i
svojim fizičkim osobinama razlikuje od okolnog zemlišta, da li ima i
kakvih tragova državine, što će se potanko opisati. Ujedno Sud će primiti
ponuđene dokaze, u koliko mu se čine potrebni da se stvar objasni
(§ 17 Zakona).


Iz citiranih propisa jasno se razabire težnja zakonodavčeva, da kod
rešavanja sporova glavnu ulogu igraju gospodarski momenti (obraslost
gorom, fizičke osobine zemljišta i t. d.). Prema tome kod uviđaja na licu
mesta glavnu reč treba da vode šumarski i poljoprivredni stručnjaci, dok
pravnici imaju samo na podlozi mišljenja stručnjaka da izrade formalnu
presudu.


Vrlo je interesantno pitanje svojine seoskih livada (enklava u državnoj
šumi) Srba seljana sela Borčana. Te su livade ranije iskorišćavali
kao svojinu Srbi, a nisu imali tapija na to zemljište. Za vreme rata i
ranije te su livade zauzeli Arnauti i Turci. Posle rata hrišćani su opet
zauzeli te livade.


Sud za ograničavanje u Kos. Mitrovici smatrao je. da je zemljište
državno, pošto prijavilac nema neprekidne državine, koliko propisuje
Građanski zakonik. Međutim poreskoj upravi je to zemljište prijavljeno
kao privatno i privatnici plaćaju na njega porez.


U ovom slučaju moglo bi se postupiti po § 22, t. 2 Zakona o ograničavanju
državnih šuma, koji glasi: »Ako dva ili više njih polažu pravo
svojine ... , Sud će resiti samo pitanje, da li to pravo na šumu postoji,
a u pogledu pitanja kome pripada, uputiće prijavioce na redovni sud.«


153