DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 4/1935 str. 22 <-- 22 --> PDF |
vale, presecale ih, zagrevale, pomerale. Pri tom preobražavanju običnih slojeva u kristalaste mogli su se u njima lako poništiti posmrtni ostaci starodobnih životinja, ako su se u njima negde i nalazile (J. Žujović : Postanje zemlje). Po samom sastavu Kopaoničkih kristalastih škriljaca, koji su više glinasti i liskunski (tinjčevi) nego kremeniti i krševiti, tipa filita (Zbijenih i lisnatih škriljaca) i argilošista, može se zaključiti, da to nisu iskonski škriljci, nego paleozojski ,a moguće da su i još mlađeg porekla. Ogranak Kopaonika je vrlo bogat rudama olova, cinka i gvozda. Tlo na ovim terenima nije podesno za zemljoradnju, jer je plitko 4 nedostaje mu kalij. To je apsolutno šumsko zemljište. Zemljoradnja je moguća samo po skatovima širih uvala, ali glavno je zanimanje stanovništva stočarstvo i livadarstvo. Po livadama ovoga predela nalaze se kolibe čobana, a sela su udaljena od grebena ogranka Kopaonika 4 do 15 kilometara. U ovim krajevima uobičajena je zimska paša. Seljaci okolnih sela pasu svoju stoku leti po utrinama u blizini sela, a tek pošto su planinske livade pokošene, isteruju stoku u planinu. Tamo duvaju vrlo jaki vetrovi promenljivog pravca. Najjači je severni. Vetrovi ponekad snesu sav sneg sa planinskih strana u doline, tako da i zimi može stoka tamo da nađe po koju požutelu travčicu. Ako nema trave, stoka se hrani brstom i lisnikom. Razumljivo je, da kod ovakog načina zimske ishrane blaga nema ni govora o kakvom naprednom stočarstvu. Seljaci drže veliku količinu krupne i sitne stoke, ali kvalitet je te stoke vrlo slab. Prelaz k racionalnom stočarstvu ne može biti nagao, pa zato nekoliko generacija prosvećenih ljudi — šumarskih stručnjaka, ekonoma i učitelja — treba da predano zajednički rade, da bi odučili narod od štetnih običaja. I prilikom samog ograničavanja državnih šuma trebalo je voditi računa kako o tome da se što više zaštiti šuma i šumsko zemljište od pustošenja tako i o tome da se u ovim krajevima omogući napredno stočarstvo. To je moguće postići samo onda, ako svi članovi suda rade sporazumno i zajednički kod povlačenja granične linije i savesno proučavaju svaki detalj, imajući uvek pred očima napredak države i naroda. U koliko je to postignuto prilikom ograničavanja šuma, o kojima je reč, biće govora docnije. Povučena granična linija državnog poseda počinje od mesta .zvanog »Koprivnica« u ataru sela Jelakca opštine Ibarsko-Slatinske i ide kroz atare sela Jelakca, Boračna, Ržana opštine Slatinske, sreza KosovskoMitrovičkog, banovine Zetske; sela Seljanaca, Bara, Bajgore, Kačandola opštine Šaljske. sreza Vučitrnskog, banovine Moravske; sela Silievice, opštine Krpimejske sreza Labskog, banovine Moravske; sela: Zitinje, Murgule, Bele Stene, Belasice opštine Dvorište, sreza Labskog; sela Trebinja, Mrče i Štave opštine Lukovske, sreza Kosaničkog i sela Vitoša opštine Blaževske, sreza Kopaoničkog iste banovine. U ćelom ograničenom prostoru »Ogranak planine Kopaonika« veći deo zauzimaju pašnjaci, livade i šikare, a manji deo bukova šuma. Najbolja je bukova šuma »Glavej« kod sela Seljanaca, II bonitet, sklop 0,8, starost 90 godina. Ostale šume (»Minine bare«, »Konštricko Osoje«, »Mala reka«, »Debevac« kod sela Borčana, »Busna« kod Seljanaca, »Barelj« kod Bara Vučitrnskih, »Crni vrh« kod Žitinja, »jelenje brdo< i »Valjarica« u ataru Lukovske opštine. »Kula« i »Jezerska strana« kod sela Murgula) jesu male bukove šume, 100—400 hektara površine svaka, III/IV, IV, čak i V boniteta. Podmladak je uništen usled stalne popaše. 144 |