DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 4/1935 str. 22     <-- 22 -->        PDF

vale, presecale ih, zagrevale, pomerale. Pri tom preobražavanju običnih
slojeva u kristalaste mogli su se u njima lako poništiti posmrtni ostaci
starodobnih životinja, ako su se u njima negde i nalazile (J. Žujović :
Postanje zemlje).


Po samom sastavu Kopaoničkih kristalastih škriljaca, koji su više
glinasti i liskunski (tinjčevi) nego kremeniti i krševiti, tipa filita (Zbijenih
i lisnatih škriljaca) i argilošista, može se zaključiti, da to nisu iskonski
škriljci, nego paleozojski ,a moguće da su i još mlađeg porekla. Ogranak
Kopaonika je vrlo bogat rudama olova, cinka i gvozda.


Tlo na ovim terenima nije podesno za zemljoradnju, jer je plitko
4 nedostaje mu kalij. To je apsolutno šumsko zemljište. Zemljoradnja je
moguća samo po skatovima širih uvala, ali glavno je zanimanje stanovništva
stočarstvo i livadarstvo. Po livadama ovoga predela nalaze se
kolibe čobana, a sela su udaljena od grebena ogranka Kopaonika 4 do
15 kilometara. U ovim krajevima uobičajena je zimska paša. Seljaci
okolnih sela pasu svoju stoku leti po utrinama u blizini sela, a tek pošto
su planinske livade pokošene, isteruju stoku u planinu. Tamo duvaju
vrlo jaki vetrovi promenljivog pravca. Najjači je severni. Vetrovi ponekad
snesu sav sneg sa planinskih strana u doline, tako da i zimi može
stoka tamo da nađe po koju požutelu travčicu. Ako nema trave, stoka
se hrani brstom i lisnikom. Razumljivo je, da kod ovakog načina zimske
ishrane blaga nema ni govora o kakvom naprednom stočarstvu. Seljaci
drže veliku količinu krupne i sitne stoke, ali kvalitet je te stoke vrlo
slab. Prelaz k racionalnom stočarstvu ne može biti nagao, pa zato nekoliko
generacija prosvećenih ljudi — šumarskih stručnjaka, ekonoma i
učitelja — treba da predano zajednički rade, da bi odučili narod od
štetnih običaja. I prilikom samog ograničavanja državnih šuma trebalo
je voditi računa kako o tome da se što više zaštiti šuma i šumsko
zemljište od pustošenja tako i o tome da se u ovim krajevima omogući
napredno stočarstvo. To je moguće postići samo onda, ako svi članovi
suda rade sporazumno i zajednički kod povlačenja granične linije i savesno
proučavaju svaki detalj, imajući uvek pred očima napredak države
i naroda. U koliko je to postignuto prilikom ograničavanja šuma, o kojima
je reč, biće govora docnije.


Povučena granična linija državnog poseda počinje od mesta .zvanog
»Koprivnica« u ataru sela Jelakca opštine Ibarsko-Slatinske i ide kroz
atare sela Jelakca, Boračna, Ržana opštine Slatinske, sreza KosovskoMitrovičkog,
banovine Zetske; sela Seljanaca, Bara, Bajgore, Kačandola
opštine Šaljske. sreza Vučitrnskog, banovine Moravske; sela Silievice,
opštine Krpimejske sreza Labskog, banovine Moravske; sela: Zitinje,
Murgule, Bele Stene, Belasice opštine Dvorište, sreza Labskog; sela
Trebinja, Mrče i Štave opštine Lukovske, sreza Kosaničkog i sela Vitoša
opštine Blaževske, sreza Kopaoničkog iste banovine.


U ćelom ograničenom prostoru »Ogranak planine Kopaonika« veći
deo zauzimaju pašnjaci, livade i šikare, a manji deo bukova šuma. Najbolja
je bukova šuma »Glavej« kod sela Seljanaca, II bonitet, sklop 0,8,
starost 90 godina. Ostale šume (»Minine bare«, »Konštricko Osoje«,
»Mala reka«, »Debevac« kod sela Borčana, »Busna« kod Seljanaca,
»Barelj« kod Bara Vučitrnskih, »Crni vrh« kod Žitinja, »jelenje brdo<
i »Valjarica« u ataru Lukovske opštine. »Kula« i »Jezerska strana« kod
sela Murgula) jesu male bukove šume, 100—400 hektara površine svaka,
III/IV, IV, čak i V boniteta. Podmladak je uništen usled stalne popaše.


144