DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1935 str. 8 <-- 8 --> PDF |
hovima. Do jačeg razvoja mahova doći će i na drugim mjestima po drveću, gdje uslijed izbijanja postranih grana, raznih udubina na stablima, uslijed svinutih dijelova i t. d., nastaju slične prilike kao na bazi stabla. Ako je uz takav razvoj mahova u tim šumama još i dosta vlage, to se na tim mjestima, a preko mahova, naseljuju vrlo karakteristični lisnati lišaji, koji izgrađuju mahovinsku zadrugu sa lišajskom vrstom Lobaria pulmonaria (si. 4). Optimum ove zadruge nije u našim šumama, i ako i kod nas vrlo često i skoro na svakom drvetu dolazi do razvoja ove vrste, koju zbog njezine velike površine i namreškane građe (predodžba 0 građi pluća) naziva narod pljućnjakom. Uz Lobaria pulmonaria dolaze na mahovima još i dvije tri druge lisnate vrste, koje imaju na donjoj strani steljke vrlo nježne i nitaste izrasline, što im služe za vezu s mahovima. Mahovi zadržavaju vodu, a lišaj je upija čitavom svojom prostranom površinom. Na najvećem broju stabala našeg šumskog drveća, u koliko mu je kora bar neko vrijeme glatka, a naročito u zatvorenim šumskim kompleksima s više vlage, a s manje svjetla, zadržava se na trupcima stabala već spomenuti Lecanoretum vrlo dugo, često i trajno do konačne smrti stabla, kada postmortalno nastaje jače naseljavanje lisnatih oblika i grmaša. Jedino na izoliranim stablima, na stablima koja su izvrgnuta jačem vjetru i isušenju, a uz gornju granicu bukove šume i na klekovini bora razvija se vrlo karakteristična zadruga, čiji se malobrojni članovi naseljuju na starijoj kori neovisno o asocijaciji vrsta Lecanora i Lecidea. To je zadruga vrste Parmeliopsis ambigua, P. hyperopta i Cetraria pinastri. 1 ako je ova zadruga izgrađena iz malenog broja vrsta, ipak ona predstavlja veoma jedinstvenu cjelinu, izraženu ne samo u zasebnoj građi steljke njihovih glavnijih elemenata, nego i u naročitom načinu njihove ishrane. Te nam vrste predstavljaju zasebni biološki tip, koji stoji po sredini između koraša i listaša. Po obliku su listaši, ali tako tijesno prirasli uz površinu, da su u primanju vode ovisni o njoj. Zadruga je vrlo otporna protiv vjetra i isušenja, pa je1 zbog toga na planinskom boru i jedina epifitska vegetacija. Mahova u njoj nikada ne nalazimo-, pa zbog toga u gušćim i vlažnijim šumama, gdje su donji dijelovi stabala obrasli mahovima, uopće ni ne dolazi do razvoja ove zadruge, šta više nijedne njezine važnije komponente. Poznaje se iz daleka po zelenkasto-žutoj boji svojstvenih vrsta, a razaznaje se od drugih žućkasto obojenih lisnatih oblika po slabije razvijenoj i uz podlogu jače prirasloj steljci. Sve ostale epifitske zadruge naseljuju se na podlogu, koju su više ili manje preradili već spomenuti elementi zadruge korastih Majskih vrsta. Na posve ravnim i glatkim mjestima bukovih trupaca, pa na njezinim granama već se za rana spomenutoj zadruzi koraša pridružuju lisnati lišaji, koji vremenom mogu toliko da prevladaju, da koraše dijelom posve prerastu ili ih ograniče na manje oaze među sobom. Ti lisnati lišaji pripadaju najviše rodu Parmelia: P. saxatilis, P. quercina, P. fuliginosa, P. sulcata (si. 5), P. glabra, P. tiliacea (si. 6) i t. d. Kadkad se s njima miješa i po koji grmaš, naročito u gornjim dijelovima trupaca i na granama, čineći tako prelaz prema grupaciji grmolikih vrsta u krošnji. Zbog vrlo raznolikog sastava, a još više zbog neuravnoteženosti i prelaznog položaja između zadruge koraša i zadruga listaša i koraša, nije mi još 82 |