DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1935 str. 4 <-- 4 --> PDF |
jednolične prevlake alga ujedno su i najraširenija epifitska vegetacija uopće. Oni pokrivaju najčešće samo one strane stabla, koje su izložene jačem vjetru i udaru oborina. U izgradnji toga jednoličnoga i zelenoga pokrova sudjeluje samo neznatan broj vrsta zelenih alga. Na tim je mjestima najraširenija zadruga vrste Pleurococcus vulgaris, zelene, jednostanične alge, koja dolazi najčešće posve sama ili u zajednici sa nekoliko srodnih zelenih alga. Vegetativno je razmnažanje ovih alga vrlo intenzivno, tako da vrlo brzo mogu da pokriju čitavu izloženu površinu stabla, koja je od te zadruge vrlo intenzivno zelena. Veza je sa stablom kod oblika ove vrste vrlo slaba, pa zbog toga ta zadruga nije ni izbirljiva u pogledu vrste podloge. Kako smo već rekli, dolazi do izražaja na golim stablima u blizini naselja, dok u području jačeg razvoja lišaja i mahova ne može da izdrži konkurenciju, te biva potisnuta razvijenijom epifitskom vegetacijom. Ipak i na takovim mjestima dolazi tu i tamo do punog razvoja. U blizini naselja, a na podnožju stabala, stvara se djelovanjem modrozelenih alga ugasitije zelena prevlaka, čiji sastav nisam proučavao. Na stablima jele (Abies alba), u vlažnijim i jednoličnim šumskim sastojinama ove vrste, čini vrlo često jedinu i trajnu epifitsku vegetaciju narančastosmeđa alga Trentepohlia abietina. Zadruga ove vrste vrlo je jednolična i najčešće izgrađena iz dvije vrste spomenutoga roda. Poznaju se već iz daleka naročitom bojom svoga pokrova. Na takovim jelovim stablima nema kadšto nikakove druge epifitske vegetacije, pa zbog toga izgledaju vrlo pusto i žalosno. Ovu sam zadrugu promatrao, kako pokriva glavne dijelove jelovih stabala na nekim mjestima po obroncima Bijelih Stijena. Zašto na tim stablima ne dolazi do razvoja drugih epifita, nije posve sigurno ustanovljeno. Svakako je jedan od glavnih uzroka za razvoj ovog tako oskudnog epifitskog pokrova prekomjerna vlaga i slaba promaja. Ova je alga razgranjena i samo jednim dijelom pričvršćena za podlogu, dok ostali dijelovi u obliku čuperaka strše slobodno u zrak, upijajući potrebnu vlagu iz zraka. Sve su ove spomenute zadruge alga skoro bez ikakove veze sa ostalim epifitskim zadrugama, te dolaze posve neovisno o njima. Zadruge lišaja. I ako lišaji dolaze dijelom sa algama, ali još više u zajednici sa mahovima, ipak ih moramo zbog njihove odvojene građe i dobro izgrađenih tipova odvojeno promatrati. Zadruge su lišaja vrlo dobro izražene i karakterizirane, pa ih možemo posve lako zasebno proučavati. Kao prve stanovnike i pionire svake epifitske vegetacije na manje više glatkoj kori drveća moramo pored spomenutih alga uzeti i one lišaje, čija je steljka djelomično posve urasla u gornje slojeve kore. Među ovakovim je lišajima vrlo karakteristična; i u svome rasprostranjenju vrlo obična zadruga vrste Graphis scripta (si. 1). To je lišaj, koji se na kori Raspoznaje samo po svjetlijim mrljama, išaranima jako produženimsvinutim plodištima. Od ovih je površina kao nekim čudnim pismima išarana. Uz ovu je vrstu vrlo česta i druga, čija su plodišta u obliku vrlo sitnih, crnkastih čunjića (Pyrenula nitida). Steljka lišaja uopće se ne može odvojiti od kore. Ova je zadruga strogo vezana na mladu, posve glatku koru bukve, graba i jele. Naročito se razvija na njihovim granama. Neki put je čitavo stablo sa svim granama posve išarano ovakovim lišajima. 78 |