DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1935 str. 17 <-- 17 --> PDF |
ličnim pokrov dotičnih epifita. Vrlo je česta ova zadruga na našim jasenima, Fraxinus excelsior, čiji je trupac sav omotan elementima navedene asocijacije. Obje su gornje zadruge ujedno i jedina vegetacija na kori raznih voćaka, čiji je razvoj obično vezan na blizinu ljudskih naselja. Time bismo u glavnom iscrpili u prikazivanju svu najvažniju epifitsku vegetaciju lišaja. Zadruge mahova. Kao glavnu karakteristiku epifitske vegetacije mahova možemo već u početku istaći, da su mahovi u svome razvoju na drugom živom bilju — uostalom kao i drugdje — vrlo strogo vezani na mjesta sa obiljem vode: u pukotinama i oko> pukotina i udubina na kori, na podnožju stabala i uopće na mjestima, gdje se voda duže zadržava. U vezi s time zadruge mahova izbjegavaju suviše otvorena i osvijetljena mjesta. Savršenije su građe od dosada spomenutih epifita, pa im je potrebno i bolje prerađeno tlo, kojim su već prošli brojni epifiti. Istraživanje mahovinskih epifita kod nas je istom u početku, pa o tome predmetu nema kod nas još nijedne objavljene radnje, osim nekoliko općenitijih pogleda iznešenih u florističkoj radnji I. Horvata : Građa za briogeografiju Hrvatske (1932). Dobro je istražena njihova vegetacija u Švajcarskoj (O c h s n e r). Zbog gore spomenutih zahtjeva na jaču vlagu i slabije osvjetljenje razvijenije su mahovinske zadruge ograničene samo na izvjesna područja i određene šumske sastave, u kojima su ispunjeni gornji uslovi. Tako je razvoj epifitskih mahova u mediteranskom području, na elementima makija, na primorskom boru i na česmini vrlo oskudan, skoro nikakav. Uopće su rjeđe i svjetlije šumske sastojine nizinskog područja siromašnije na vegetaciji mahova, osim ono nekoliko grupacija lokaliziranih na podnožje stabala. Slično je i sa borovim šumama. Bogatije su na mahovima šume vlažnijih područja, uz rijeke i potoke, u dubokim dolima, a napose naše šume brdskih i planinskih krajeva. Ne ulazeći u prikazivanje zadruga, koje dolaze zajedno sa već spomenutim zadrugama lišaja na slobodnim stablima i u drvoredima, preći ću na kratak prikaz onih grupacija mahovinskih epifita, na koje sam naišao pri proučavanju epifitskih lišaja u šumskim sastojinama. Među elementima zadruga lišaja koraša i uz lisnate oblike slijedećih stadija lišajskog naseljavanja pojavljuju se u područjima čestih kiša i u šumama, gdje je zbog gušćeg sastava i slabijeg osvjetljenja vegetacijski pokrov epifita manje izložen isušenju, već za rana manji jastučići mahova, koji izgrađuju asocijaciju vrsta Ulota crispa i Orthotrichum Lyellii. Među prvima naseljuju se iz ove zadruge prilegnute vrste rodova Radula i Frallania, koje su po svojoj građi i u primanju vode vrlo slične lisnatim lišajima. Vrlo nježne i male jastučiće, naročito na mjestima, gdje se cijedi i zadržava vođa, izgrađuju vrste rodova Ulota i Orthotrichum. Ove vrste mogu često puta da budu prerašćene lisnatim i grmastim lišajima, ispod kojih onda proviruju njihovi zeleni i niski zastučići. Za razvoj zadruge nije odlučna vlaga u zraku nego samo direktne oborine i voda tekućica. Zadruga je raširena u šumama montane i planinske zone, a s obzirom na podlogu dolazi na raznom šumskom drveću. Ne pokriva veće po 91 |