DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1935 str. 16 <-- 16 --> PDF |
getacije najraširenija zadruga vrsta Physcia uscendens (si. 15) i Xanthoma parietina (si. 16). Prva je vrsta vrlo nježnog i jako rascjepkanog plavičasto sivog talusa, sa uzdignutim okrajcima i napadno dugim rizoidima. Druga je vrsta najrašireniji lišaj uopće, žute je boje i sa vrlo brojnim i još jače žutim plodištima. Od svih lišaja to je skoro jedina vrsta, koja uspijeva u blizini ljudskih naselja, gdje se ujedno i najbolje razvija. Ove i ostale vrste spomenute zadruge uvršćujemo medu tako zvane nitrofilne lišaje, to jest takove koji ne samo da podnose jače nagomilavanje nitrata, nego što više na podlozi sa nitratom jedino normalno i vegetiraju. Zadruga naseljuje najčešće, kako smo već spomenuli, grmlje i drveće uz puteve i ceste, sve od mediteranskog područja do-u montanu zonu. Kako traži mnogo svjetla i organskih i anorganskih čestica, to se vrlo dobro razvija u drvoredima, gdje je na raznom drveću i jedina epifitska SI. 17. Grmoliki lišaj Anaptychia ciliaris (L.) Mass. vegetacija. S obzirom na vlagu njezini su zahtjevi znatno manji. Kako je na svom staništu najčešće bez ikakove konkurencije, razvija se vrlo brze, pa pokriva čitava stabla. Uz lisnate lišaje, koji u zadruzi dominiraju, dolaze tu i tamo i nekoje grmaste vrste. Pored stabala i grmova, na kojima se odlaže prašina, pokriva ova zadruga i čiste kore nekog drveća, koje se uslijed svoga odvojenoga kemijskoga sastava približavaju u izboru epifitske vegetacije spomenutoj kori sa prašinom. Takovo je drveće: razne vrste vrba, joha, topola, orah i t. d. Dolazile ove vrste drveća i posve izolirano u sklopu sa drugim vrstama šumskog drveća, nose ipak na sebi drugačiju epifitsku vegetaciju, pa u svome ruhu čine pravi kontrast prema okolnim stablima. Vrlo srodna ovoj zadruzi jeste asocijacija vrsta Parmelia acetabulum i Anaptychia ciliaris (si. 17), vrsta koje su u svome raširenju još izrazitih stanovnici podloge sa nitratima. Osim lisnatih vrsta roda Parmelia ovdje su vrlo česti grmaši, među kojima je najizrazitija Anaptychia, čija je steljka razdijeljena u vrlo uske i duge vrpce sa produženim cilijama. Ugasita i tamna boja najvećeg broja ovih lišaja čini vrlo tužnim i jedno 90 |