DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 3/1935 str. 12 <-- 12 --> PDF |
mogu pojedine vrste svojom ponešto pritegnutom i nagomilanom steljkom kroz duže vrijeme da zadrže. U tome se ona nadovezuje na već spomenutu grupaciju lisnatih lišaja. Može da se naseljuje i na okomitim stranama jelovih i smrekovih trupaca, no ipak je najčešće razvijena na gornjoj strani grana, sa kojih se steljke pojedinih vrsta šire u horizontalnom smjeru, postizavajući na taj način veću i slobodniju površinu. Ovaj nas razmještaj upućuje, da je za njihov razvoj potrebna ne samo vlaga u zraku, nego i dovoljno jako osvjetljenje. Mnogo češće nego slijedeća asocijacija, dolazi ova zadruga i na posve zdravim smrekovim i jelovim stablima i granama. SI. 10. Jelova grana sa lišajem Pannelia furt´uracea i P. phvsodes. Najraširenija vrsta u ovoj zadruzi jeste Parmelia furfaracea, koja svojom jako razdijeljenom i lisnato-grmolikom steljkom ide među najbolje razvijene i najčešće epifitske oblike našeg šumskog drveća. Uz nju su vrlo česte i jako dobro razvijene Parmelia tubulosa i P. physodes (si. 1(1 i 11), međusobno vrlo slične vrste, koje isto tako svojom gradom pokazuju prelaz prema potpuno grmolikim vrstama. Kod sve se tri vrste vidi jasna tendencija za emancipacijom od podloge i potreba primanja vode iz okolne atmosfere. Od ostalih vrsta treba spomenuti lišaj Evernia prunastri, koji je u svome rasirenju zastupan i u ovoj zadruzi, ali je i inače vrlo dobro razvijen i u iacijesima drugih lisnatih zadruga. Vrlo je čest u epifitskoj zadruzi (vrste Parmelia auercina) na jače osvijetljenim stablima (hrastovi, borovi), gdje je neki puta skoro jedina epifitska vegetacija. 86 |