DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu



ŠUMARSKI LIST 3/1935 str. 10     <-- 10 -->        PDF

i bez oštećenja mogu da skinu sa kore. Glavni uvjet njihovog normalnog:
razvoja jeste svjetlo, zbog čega izbjegavaju sve gušće šumske sastojine
osim takovih, koje se odlikuju većom količinom svjetla, kao što je baš
spomenuta hrastova i borova šuma. No i tu je naša zadruga bolje razvijena
na vanjskim, više izoliranim i jačem svjetlu izloženim stablima. Od
tih su elemenata stabla na rubovima šuma odozdo do gore posve umotana
u sivkasto žuti pokrov ovih vrsta.


Ova je zadruga optimalno razvijena u nizinskoj zoni, od mediteranskog
područja do u područje, koje se završava s gornjom granicom raširenja
hrastovih šuma. Time nije rečeno, da pojedini članovi ne prelaze i
u područje bukovih šuma, gdje sa elementima drugih zadruga čine sastavni
dio epifitske vegetacije na bukvama.


.


. \


Sl. 7. Pannelia caperata (L.) Ach.


Do sličnog razvoja lišajske vegetacije dolazi i na više manje ispucanoj
kori jele i smreke. 1 ovdje spomenuta zadruga lišaja koraša ne
dolazi do srazmjerno jačeg razvoja. Pojedini su članovi te zadruge ograničeni
samo na manje i glade dijelove kore, gdje ih vrlo brzo zamjenjuju
savršeniji epifiti. Nije istraživano, zašto se na kori jele, smreke i nekih
vrsta borova uopće vrlo slabo razvijaju i samo kratko vrijeme zadržavaju
oni oblici epifita, koji su inače tješnje povezani sa korom. Poznato
je samo, da ni mnogi lisnati lišaji ne uspijevaju najbolje na spomenutom
drveću. Zato je i stadij lisnatih lišaja, koji inače slijedi na zadruge koraša,
ovdje vrlo kratkotrajan i slabije izražen. Na njega vrlo brzo slijedi onaj,
u kojem pored nekih lisnatih oblika prevladavaju lišaji grmaši i mahovi.
Nakon kratkog vremena i kod nešto starijih stabala imat ćemo na trupovima
smreka, jela i borova vegetaciju epifita, koja je vrlo slična, skoro
identična onoj u krošnji bukava.


Kao najbolje izraženu i najrašireniju cpifitsku vegetaciju, izgrađenu
iz takovih oblika, treba svakako uzeti onu grupaciju grmolikih vrsta, koje
karakteriziraju asocijacije vrsta Parmelia fiirfuracea (sl. 8 i 10) i Usneu
florida (sl. 9). Ova je zadruga naročito karakterizirana kombinacijom
vrsta rodova Usnea, Cetraria i Parmelia, koje su po svojem dolaženju,
načinu života i ishrane posve različite od ostalih, koje smo do sada upo


84