DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 3     <-- 3 -->        PDF

ŠUMARSKI fa ST


GOD. 59. FEBRUAR 1935.


Ing. EVOEN1JE ANTONIJEVIĆ (ALEKSINAC):


PRETVORBA BUKOVIH SASTOJINA PRAŠUMSKOG
KARAKTERA U SASTOJINE
UREDNOG PREBORNOG^GOSPODARENJA


(TRANSFORMATION DES PEUPLEMENTS :,DE HETRE DU
CARACTERE DE FORET-VIERGE EN DES PEUPLEMENTS
ARD1NLS RÉGULIEREMENT)


U glavnom može se reći, da za bukove prašume naše Kraljevine
ne postoje elaborati iskorišćavanja i većim delom ni približno tačni podaci.
Zbog toga su i velike teškoće stručnog rada u takovim šumama.
U želji, da doprinesem nešto boljem poznavanju ovakovih šuma, stavio
sam sebi u zadatak da prikazem konkretan primer rada kod iskorišćavanja
bukove prašume u području direkcije šuma Aleksinac u moravskoj
banovini.


Do sada se nije ispitivanju strukture kao ni određivanju osnova i
smernica gospodarenja u tim prašumama posvećivala potrebna pažnja.
Ranije kod otvaranja tih prašuma i prvih seča ograničavao se stručni
rad većim delom na opšte odredbe, kao seča stabala iznad 30 cm., dalje
preborna seča do 50% intenziteta i si. Jasno je, da rezultati takvog rada
u bukovim prašumama nisu mogli biti dobri; u mesto nekadanjih bujnih
prašuma imamo posle završenih seča na vrlo mnogim mestima kamenjare
obraštene sa tužnim ostacima tih šuma, i to ili u obliku jednog
zakržljalog i od stoke poništenog podmlatka ili u obliku pojedinih preostalih,
većim delom najlošijih stabala, odnosno na istoj površini jedno
i drugo.


Pojava sušenja bukovih stabala u šumama ove direkcije može se
donekle pripisati tom načinu iskorišćavanja. Pored ostalih razloga svakako
medu prve spadaju neracionalne i suviše intenzivne seče. Ovo je
pitanje obradio u svome iscrpnom članku u »Šumarskom listu« br. 3/933
ing. Baranac Slobodan, dugogodišnji šef Šumske uprave na području direkcije
šuma Aleksinac, i to baš one šumske uprave, na čijem se području
najbolje vide loši rezultati takovih seča. Moram odmah primetiti,
da mnoge od tih seča datiraju još iz vremena rata, a naročito okupacije,
kada su neprijateljske vlasti bezobzirno uništavale šumu. Još bi trebalo
dodati, da do nedavna — kod određivanja skoro svake seče po pro


33




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 4     <-- 4 -->        PDF

storu, načinu i obimu — nisu bili merodavni šumsko-uzgojni razlozi,
tako da su stvarno šumari bili većim delom samo izvršioci naređenja
drugih, koji nisu uvažavali stručne razloge.


Još i danas, iako veliki deo državnih šuma na području ove direkcije
jesu bukove prašume, ne postoje detaljnija stručna upustva za rad
u bukovoj prašumi.


Pošto je direkcija šuma u Aleksincu, po odobrenju Ministarstva
šuma i rudnika, resila da se prekine sa dosadanjom praksom kod iskorišćavanja
bukovih prašuma i da se seči tih šuma posveti potrebna pažnja
i da se obezbedi trajnost šumske produkcije, to želim da prikazem praktičan
rezultat takvog rada kod otvaranja bukove prašume. To je prvi
pokušaj stručnog izlaganja rada oko iskorišćavanja bukovih prašuma
ove Direkcije, jer do sada o tom pitanju, koliko mi je poznato, nije ništa
pisano.


Pod prašumom razumem sastojine, koje su slobodno rasle i čiji je
uzgoj i razvitak bio prepušten samo prirodi.


Seča naše prašume bila je odobrena na osnovu izveštaja komisije,
koja je proboravila na terenu kratko vreme. Komisija je u glavnini potezima
povukla granicu eksploatacijonog područja i odredila način seče.
Površina toga dela šume, prema karti 1:25.000, iznašala je oko 500 Ha,
te se imala orovesti prva preborna seča. Stabla preko 50 cm, smatrala
su se zrelima za seču, a posle seče morao je da ostane u šumi zbroj
temeljnica sviju stabala iznad 10 cm. pr. pr. oko 16 m" po Ha. sa oko
200—250 m3 mase. To se u konkretnom slučaju smatralo granicom potrajnosti
prihoda šume.


Kao što sam naprcd spomenuo, ne raspolažemo sa potrebnim Dodacima
o strukturi naših bukovih prašuma, te se moralo koristiti radom
poznatih šumara Tordoni-a i Kerna, koji su ustanovili na osnovu mnogih
pokusa (u gorskom kotaru) u neuređenim prebornim šumama, koje su po
svojoj strukturi najbliže obliku prašume, da u bukovoj neuređenoj prebornoj
šumi, ako se hoće osigurati potrajnost, zbroj temeljnica po jutru
ne srne biti manji od 10 m2 ili po Ha. 17.34 m2. 1 u našem slučaju koristili
smo se tim rezultatima, ali s obzirom na to, da je u našoj šumi severna
ekspozicija, da imamo vrlo dobar 3—5 godišnji podmladak, dalje da ima
mnogo prezrelih i defektnih stabala, te imajući u vidu srednje strmine,
većinom dobro i duboko tlo kao i nadmorsku visinu od (srednje) 550 m
i okolnost da nisu uzeta u obzir stabla ispod 10 cm. — rešeno je u našem
slučaju, da zbroj temeljnica posle seče ima da bude oko 16 m2 po Ha.


Za rad na terenu bili smo određeni nas trojica šumara pod rukovodstvom
potpisanog. Kod pristupanja k radu raspolagali smo samo s
jednom skicom u merilu 1:25.000, te sa podacima prikupljenim od strane
spomenute stručne komisije.


Prvi je zadatak bio, da se upoznamo sa šumskim područjem i da
dopunimo našu skicu. U tu svrhu urisani su u skicu potoci, putcvi, neplodno
tlo, te važnije tačke kao i oni delovi kompleksa, u kojima su već
ranije bile vršene seče i u kojima zbog toga ne bi mogla doći u obzir
preborna seča. Služili smo se samo s meraćom vrpcom i korakom. Tom
prigodom bile su pravljene beleške o strukturi sastojina, te su aproksimativne
granične linije između pojedinih sastojina bile odmah urisavane
u skicu. Pošto se u konkretnom primeru radilo o jednoj, u glavnim linijama,
već određenoj aksploatacionoj osnovi, to je bilo najvažnije izvršiti
bonitiranje odn. izlučivanje sastojina, kako bi se što bolje upoznali sa


34




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 5     <-- 5 -->        PDF

85




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 6     <-- 6 -->        PDF

strukturom izlučenih sastojina. Kod izlučivanja sastojina nismo se upuštali
u detalje, nego smo, imajući u vidu jednu vrstu drveta — bukvu,
vršili izlučivanje u glavnom s obzirom na zbiljnu drvnu masu i raspored
debljinskog razreda. Po ucrtanju (u našu skicu) graničnih linija između
pojedinih okularnom procenom izlučenih sastojina dobili smo približnu
sastojinsku kartu (vidi si. br. 1). Delovi označeni u nacrtu pod VII i VIII
jesu izlučene sastojine, u kojima je već ranije bila vršena seča jačim
zahvatom, te u kojima zbog toga ne može doći u obzir vršenje preborne
seče, već će se u istima morati provesti naknadni, a mestimice i dovršni
oplodni sek. Na delu površine pod I bila je u prošlim godinama izvršena
konsignacija stabala, te prema tome ta površina nije bila predmetom
našeg rada.


Tako su ostale za naš rad sastojine, označene u skici sa II, III.


IV, V i VI.


Po završetku toga geodetskog posla pristupili smo taksatorskom
poslu. Taj deo našeg rada sastojao se u tome, da se tačnije upoznamo sa
pojedinim izlučenim sastojinama. U tu svrhu vršili smo ispravke u skici
i određivali mesta za polaganje primernih ploha. S obzirom na raspoloživo
kratko vreme nismo mogli uzeti primerne plohe u većem postotku
od ukupne površine dotično od površine pojedinih sastojina, nego smo
uzeli prosečno 1.75%. Smatram, da bi bilo bolje, da se moglo uzeti barem
4—5% od površine pojedinih sastojina, kako je to naučno utvrđeno. Odabiranju
primernih ploha, prema raspoloživom vremenu, bila je poklonjena
najveća pažnja.


Svaka primerna ploha bila je vidljivo označena u šumi. Sva granična
vanjska stabla bila su označena od strane plohe sa krstom crvene
boje. Sva stabla na plohi, koja su doznačena za seču, bila su označena
u prsnoj visini kolutom i na panju tekućim brojem (numeratorom), dok
su stabla, koja ostaju u sastojini, bila označena u prsnoj visini kolutom
od kreča i na panju tekućim brojem (plavom kredom). Tako je rađeno
s razloga, što to zahtevaju uslovi i način vršenja prodaje predmetnog
objekta. Prema tome iskolčene primerne plohe imaju se u neku ruku
smatrati trajnima, barem dotle, dok traje eksploatacija šume. Kod
svakog je stabla u manual unet: tek. broj. prsni prečnik (meren unakrst),
totalna visina (merena sa visinomerom), vrednostni razred, da li se
seče ili ostaje, i event. primedba (postotak neupotrebljivosti, prevršenost
i si.). Drvna masa pojedinih stabala na primernim plohama jeste korisna
drvna masa deblovine i grana.


Sva su stabla podeljena u šest vrednostnih razreda. U prva tri
razreda uzeta su zdrava stabla sa normalno razvijenim krošnjama i to
u I. razred stabla sa najmanje 8 m. čistog zdravog debla za građu, u


II. razred od 3—8 met. debla za građu, u III. razred do 3 met. debla za
gradu. U IV. razred uzeta su zdrava stabla, ali slabe krošnje i lošeg
uzrasta i koja prema tome ne bi trebala dočekati dobu glavnog sečivog
prihoda, nego treba da ostanu u šumi samo u slučaju, da vrše funkciju
zaštite tla. podmlatka ili si. U V. razred uzeta su stabla sa vidljivim znacima
oboljenja (suhovrha, šuplja, oštećena itđ.). koja nisu za dalji rast
sposobna, te koja bi se po svim znac:ma uskoro posušila. U VI. razred
uneta su sva mrtva, suva, jako oštećena i si. stabla, koja većinom prrtstavljaju
neupotrebljiv materijal i nepotreban »balast« u šumi. Kao stabla
zrela za seču smatrana su prema tome stabla iznad 50 cm. pr. pr.
36




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 7     <-- 7 -->        PDF

Razume se, da svaku razdeobu stabala na vrednostne razrede
odn. karakteristiku pojedinih vrednosnih razreda treba da diktira stvarno
stanje dotične sastojine kao i cilj i način rada. U našem slučaju nismo
uzimali u obzir visinske razrede, pošto ovi u prebornoj šumi nisu od
tolikog značaja kao na pr. u šumi sa oplodnom sečom.


Kod doznake za seču uzimana su sva stabla VI. vrednostnog razreda,
nadalje po mogućnosti sva stabla V., a delomice i IV. vredn. razreda
kao i stabla iznad 50 cm., u koliko protivno nisu određivali uzgojni
razlozi. Imajući u vidu, da su predmetne sastojine oblika prašumskog sa
svima tipičnim crtama, to bi se seča imala smatrati kao prelaz iz prašume
u uredno preborno gospodarenje. Kod obeležavanja vodilo se
računa o tome, da se ne ide ispod određenog minimuma temeljnice stabala,
dakle da posle seče ostane još oko 16 m.2 po Ha. Ostavljana su
stabla boljih vrednostnih razreda ispod 50 cm., te pojedina stabla iznad
50 cm., u koliko su to zahtevali uzgojni obziri. Kod prvih 5 primernih
ploha, posle njihova obračunavanja, morale su se vršiti naknadne korekture,
ali u neznatnom opsegu. Prvi uzeti intenzitet bio je nešto jači.
U najgorem slučaju bilo je ostavljeno kod prvog obeležavanja na primernoj
plohi 14.8 m.2 temeljnice po Ha. To je i razumljivo, ako se uoči,
da se (kako bih nazvao) »kvalitativni indeks« tih prašuma kreće u glavnom
između III. i IV. vrednostnog razreda, dakle ispod dobroga, te je
bilo teško odlučiti, da se ostavljaju i nekoja stabla ne samo IV. vredn.
razreda, već mestimice (radi zaštite tla i zasene podmlatka) i stabla V.
vrednostnog razreda. Kod zadnjih primernih ploha nisu bile potrebne
nakdnadne korekture. Kod prve doznake uzeto je za seču ono, što je
trebalo i što je moglo da se uzme. Posle završenog obračunavanja primernih
ploha videlo se, da je izlučivanje sastojina bilo prilično dobro
provedeno.


Tako sastojine u delu pod II. imale su od 10 cm. dalje 176 stabala
sa 557.08 m.3 i 38.07 m." temeljnice, pod III. na zapadnim ekspozicijama
217 stabala sa 383.82 m.3 i 28.93 m.2 temeljnice, pod III. na istočnim
ekspozicijama 347 stabala sa 309 m.3 i 28.64 m.2 temeljnice, pod IV. —
260 stabala sa 481.08 m.3 i 34.49 m.2 temeljnice, pod V. — 304 stabla
sa 340.31 m.3 i 26.92 m.2 temeljnice, pod VI. — 302 stabla sa 335.66 m.8
i 26.82 m.2 temeljnice i pod VII. — 156 stabala sa 317.28 m.3 i 26.94 m.2
temeljnice po Ha. Sastojine u šumksom delu pod V. i VI. pretstavljaju
dva zasebna objekta za procenu, te su zato i zasebno pokazane. Moram
primetiti, da su malone sva stabla VI. vrednostnog razreda (kao posve
neupotrebljiva) pokazana samo po broju i debljinskom razredu, dok nisu
uzeta u obzir kod obračunavanja drvne mase i temeljnice. Drvna masa
svakog pojedinog stabla na primernoj plohi određena je po drvno-gromadnim
tabelama za bukvu. Ako je stablo bilo šuplje, natrulo i si., to
je njegova drvna masa pokazana sa odbitkom na neupotrebljivost.
Prema navedenome iskazana drvna masa po Ha jeste korisna drvna
masa sviju stabala od 10 cm. na više.


Pošto su sastojine u šumskom predelu pod V. i VI. dolazile prve
na red za seču, te pošto je postotak i način rada bio isti i kod ostalih
sastojina, to ću prikaz daljeg rada ograničiti samo na te sastojine. Prema
podacima primernih ploha, struktura sastojina u predelu pod V. i VI.
jeste skoro ista, te ćemo zbog toga dalje računati sa srednjim podacima.
Priložena tabela br. 1. pokazuje nam strukturu sastojine po broju stabala,
drvnoj masi i temeljnici po debljinskim i vrednostnim razredima


37




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 8     <-- 8 -->        PDF

38




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 9     <-- 9 -->        PDF

— pre i posle seče. Iz te se tabele vidi i to, da seča zahvata u sve
debljinske razrede stabala IV., V. i VI. vrednosn. razreda, dok se u I.,
II.
i III. vredn. razredu seku samo stabla jakih dimenzija.
Ukupni intenzitet seče po masi i temeljnici iznosi okr. 41% drvne
mase; od toga od celokupne sečive drvne mase otpada na stabla iznad
50 cm. (ne računajući stabala VI. vrednosnog razreda) po masi 63%, a
po temeljnici 60%´, dok ostalo otpada na stabla ispod 50 cm. Iz navedenog
se vidi, da skoro "/V, sečive mase, kako po masi tako i po temeljnici,
otpada na stabla ispod 50 cm., dakle na stabla, koja su se iz uzgojnih
razloga morala poseći i ako nisu bila po svojoj debljini zrela za
seču. U urednoj prebornoj šumi je taj udeo stabala ispod pr. pr. sečivog
debljinskog razreda manji, ali ipak mora i treba da postoji. Prema tome
ne vidim razloga, zašto se kod seče u prebornoj šumi ne deli masa na
sečivi prihod stabala iznad 50 cm. i niže od te debljine. Ako su opravdane
i potrebne sve uzgojne mere u šumama sa golom i oplodnom sečom,
to isti razlozi postoje i u prebornoj šumi. Držim da se ne bi mogla
uzeti, kao proturazlog, okolnost, što su dobni odn. debljinski razredi u
jednoj i drugoj šumi drugačije prostorno raspoređeni. Dok u šumi gole
seče iskorišćujemo sve meduprihode pre seče glavnog sečivog prihoda,
to u prebornoj šumi vršimo taj važni uzgojni rad redovito prigodom
iskorišćavanja glavnog sečivog prihoda. Ne vidim naročitog razloga za
to, da se ne bi (radi vršenja tih uzgojnih mera) moglo vratiti na istu
površinu i pre isteka ophodnjice. Pošto trajanje ophodnjice (15—25 god.)
otprilike odgovara razmaku vremena ponavljanja proreda u starijim
sastojinama gole seče, to bi potreba za iskorišćavanjem tanjeg drvnog
materijala u prebornoj šumi u toku ophodnjice mogla nastati zbog suviše
dugačke ophodnjice ili u slučaju nepredviđenih kalamiteta. Jedini
razlog, koji govori protiv toga, to je zaštita podmlatka od oštećenja
odnosn. uništenja kod seče i izvoza. Ali bi se i tome moglo doskočiti,
ako bi se taj rad, izuzetno od istog rada u šumama gole ili oplodne seče,
vezao za zimski rok. Svakako bi to bilo izvodljivo samo u predelima,
gde bi vrednost toga sitnog materijala bila veća od troškova.
U konkretnom slučaju određenu sečivu drvnu masu ne treba promatrati
kao izračunati etat. Ovde je cilj, da se prašuma postepeno pretvori
u urednu prebornu šumu. Sve se faze te pretvorbe ne mogu ukalupiti
u neke formule. Ako bi hteli izračunati etat kod postepenog prelaza
iz stanja prašume u uredno preborno gospodarenje na osnovu ma
kakvog oblička i ma kakove formule, to nikad ne možemo dobiti realan
rezultat, po kome bi se mogli bez daljeg u šumi rukovoditi. Jedino je
ispravan pravac rada onaj, koji određuje seču po strukturi sastojina.
Po mome sudu je pogrešno, da se na osnovu analize stabala uzraslih u
prašumi određuje ophodnja i ophodnjica za duže vreme. Posle prvog
zahvata svi će se ovi elementi, koji su uzeti za izračunavanje ophodnie
i ophodnjice, odmah promeniti, jer će se prirast sastojina brzo povećati.
I onda, ako se ophodnja ustanovi na osnovu faktične starosti stabala
sečivog deblj. razreda, to ćemo. imajući u vidu da su ta stabla rasla
u prašumi dobiti mnogo dulju ophodnju nego što će stvarno nova sastojina
u prornenjenim prilikama trebati vremena da postigne željene dimenzije.
Prema tome mišljenja sam, da kod prvih seča u prašumi, kojima
se želi postići prejaz u uređeni oblik gospodarenja, nema potrebe
ni stvarne mogućnosti, da se određuje visina ophodnje. Iduću seču ima
ponovo diktirati samo dotično stanje sastojine. Samo kontrole radi, i to


89




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 10     <-- 10 -->        PDF

za što kraće vreme (5—10 god.), mogu se na probnim površinama, gde
su svi debljinski razredi donekle jednako raspoređeni, odabrati modelna
stabla pojedinih debljinskih razreda, obračunati na istima (u oborenom
stanju) postotak prirasta. Na osnovu toga postotka izračuna se prirast
dotičnog debljinskog razreda. Iz sume drvnih masa i iz sume prirasta
sviju debljinskih razreda izračuna se srednji postotak prirasta za sastojinu
na primernoj plohi. Poznavajući zbiljnu drvnu masu i množenjem
iste sa postotkom, izračunaćemo godišnji etat za prvih 5—10 godina.
Na taj način izbeći ćemo izračunavanje srednje starosti, što u prašumi
nije lak posao, jer u njoj nije redak slučaj, da stabla jačih dimenzija
iskazuju, ako ne manju, a to često istu starost kao i mnoga stabla tanjih
dimenzija. Da nam je poznata srednja starost, mnogo bismo lakše izračunali
poprečni prirast (koji je u normalnoj prebornoj šumi jednak tekućem)
i to delenjem drvne mase sviju debljinskih razreda sa srednjom
starosti. Srednju pak starost debljinskog razreda dobili bismo (ako bi
debljinski razredi barem donekle odgovarali dobnim razredima) množenjem
starosti pojedinog dobij, razreda sa zbrojem temeljnica istog
razreda, te deljenjem dobivenog iznosa sa ukupnim zbrojem temeljnica.


Da bismo izbegli obaranje modelnih stabala i određivanje postotka
prirasta mase, možemo pomoću Preslerovog svrdla na stojećim modelnim
stablima ustanoviti postotak prirasta po prečniku i dalje izračunati
postotak prirasta za ćelu sastojinu. Na taj način mogli bismo doći do


, , . ,. . /D2 — & . . 200


podataka o prirastu ne po masi nego po temeljnici I ^ 8 , .8 X


Kao primer da se stanje prašume ne može uzeti za bazu ma kakvog
izračunavanja za budući način gospodarenja ili samo za prelaz k urednom
gospodarenju za dulji niz godina, navešću sliku prereza u prsno i
visini stabla, koje se donekle može smatrati normalnim stablom jedne
prašume. Prsni prečnik (S—J) bez kore iznosi 54.80 cm., a kora 1.60
cm. Brojenje godova vršeno je od centra prema severu i prema jugu.
Rezultati su:


Prema severu Prema jugu: Sre dnje:


20 god. 1.9 cm. 1.5 cm. 1.7 cm.


40 „ 1.7 5? 1.7 >> 1.7 ii


60 „ 2.8 2.1 2.5


I .


80 „ 3.1 3.7 )> 3.4 V


100 „ 3.8 3.3 3.5 ,


120 „ 2.3 2.6 »l 2.5


ii


j


140 „ 3.2 ) 3 3.1


ii


160 „ 4.6 , 3.8 ii 3.5 ,


180 „ 4.5 , 2.6 3.5 i


ii


190 „ 1.6 1.1 ii 1.3 za 10 god.


j


Kora 0.7 Cl 1. Kora 0.9 cm.


Vidimo, da je prirast do 60. godine minimalan i da pada posle 180.
god., dok je relativno dobar između 60. i 180. god. starosti. Ako bismo
hteli odrediti visinu ophodnje po ovome stablu, onda bismo imali za
prebornu šumu sa sečivim debljinskim razredom od 51—60 crn. pr. pr.
ophodnju od 190 god. kao i prvu ophodnjicu od 30 god. Nijedna nema
vrednosti za kojigod način urednog vođenja šumskog gospodarstva. Kod
urednog gospodarenja stabla će postići mnogo ranije tražene dimenzije,
a i prelaz iz predzadnjeg u zadnji debljinski razred uslediće svakako


40




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 11     <-- 11 -->        PDF

brže. Kako sam napred spomenuo, sa izračunatom ophodnjicom moglo
bi se računati samo kao sa prvom ophodnjicom, i to za prvo polurazdoblje.
Ponovo bi se seča vratila na istu površinu (radi utvrđivanja novoga
stanja) posle 15 god. Na osnovu novog stanja sastojine, a naročito
prirasta, morali bismo odrediti drugu ophodnjicu. Po mome mišljenju
sva ta obračunavanja mogu i treba da imaju samo sporednu važnost.
Ona služe samo za kontrolu i za sravnjivanje, dok stanje same sastojine
suvereno treba da odlučuje o tome, kada, šta, i koliko se može šeći.


Pošto se kod svakog rada mora imati pred očima cilj, za kojim se
teži, to je i ovde trebalo znati, u kakvom se odnosu nalazi današnje stanje
šume prema normalnom. Da bi se ovo postiglo, postupio sam na sledeći
način. Već ovde moram napomenuti, da za sada nema mogućnosti
i ne postoji način, da se potpuno tačno utvrdi normalno stanje preborne
žurne. Prema tome i dole opisani način daje nam podatke, koji (priznajem)
ne mogu biti ansolutno tačni. Smatram, da bi se kod svake kritike
izloženog načina trebalo ne samo ukazivati na to, što ne valja, već da
se i pokaže bolji i ispravniji način.


Kako je već bilo unapred određeno, da se za seču imaju smatrati
kao zrela stabla preko 50 cm. i pošto smo uzeli debljinske razrede od
razmaka po 10 cm., to u normalnoj prebornoj šumi sa istim sečivim
debljinskim razredom imaćemo da sečemo stabla od 51—60 cm., gde
promer srednjeg sečivog stabla iznosi 55.5 cm.


Da bismo znali normalnu drvnu masu preborne šume za konkretno
stanište, to smo odabrali u našoj sastojini stabla normalno uzrasia sa
normalnom krošnjom i navedenih dimenzija. Neposrednim merenjem u
oborenom stanju izračunali smo njihovu korisnu drvnu masu do 7 cm.
kao i površinu zasenjivanja krošnje (širmflehe), deleniem površine od


10.000 m.2 na površinu zasenjivanja nađen je normalni broj takovih stabala
i konačno normalna drvna masa po Ha. Smatram, da ovaj način
utvrđivanja normalne drvne mase za konkretnu sastojinu pri dovoljnom
broju oborenih i premercnih, normalno uzraslih, stabala određenog pr.
pr. daje bolje i tačnije rezultate od utvrđivanja normalne drvne mase na
osnovu ma kojih postojećih prihodnih tablica. Na taj se način došlo do
normalne drvne mase uz pretpostavku, da su sva stabla jednog debljinskog
razreda od 51—60 cm. Pošto su u normalnoj prebornoj šumi zastupljeni
svi đebljinski razredi, uključivši i zadnji (sečivi) razred od
51—60 cm., sa jednakom temeljnicom ili tačnije sa jednakom površinom,
to smo tako odredili normalnu drvnu masu za prebornu šumu kao jednaku
polovini utvrđene za stabla od 51—60 cm. Takav obračun normalne
drvne mase za prebornu šumu nije! posve tačan s razloga, što
koeficijenat sigurno nije tačno ravan 0.50, ali na žalost u tom pogledu,
u Z


koliko mi je poznato, nema još nekih tačnijih podataka. Formula -=


za obračunavanje normalne drvne mase za šumu sa golom sečom, sadrži
u sebi mnoge nedostatke, dok su za prebornu šumu ti nedostatci još
veći. Tako na pr. u prebornoj šumi stabla tanjih debljinskih razreda
rastu pod zastorom stabala jačih debljinskih razreda, te usled toga svakako
gube u prirastu. Nesumnjivo je, da to upliviše na smanjenje koeficijenta
množenja, ili drugim recima normalna drvna masa u prebornoj
šumi trebala bi da bude manja od 0.50 tako obračunate mase. S druge
strane očigledno je, da se u prebornoj šumi potpunije i intenzivnije iskorišćava
zemljište i svetlost, dakle to bi govorilo u prilog tome, da bi taj


41




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 12     <-- 12 -->        PDF

koeficijenat množenja trebao da bude veći. Mislim, da ta odstupanja ne
bi imala naročito velik praktični značaj.


U prebornoj šumi pogrešno je obračunavati normalnu drvnu masu
po srednjoj starosti konkretne sastojine. U mnogim se uredajnim elaboratima
obračunava normalna drvna masa u prebornoj šumi tako, da se
za srednju starost konkretne sastojine odredi, po prihodnim tablicama
za dotični bonitet zemljišta, normalna drvna masa za šumu sa golom
sečom, pa se nađen iznos deli sa 2. Na taj se način dobiva mnogo manja
(okruglo oko M>) normalna drvna masa. Zato bi se kod takvog obračunavanja
morala uzimati ne srednja starost konkretne sastojine, već samo
starost određenog za seču debljinskog razreda. Ako uzmemo za istu
vrstu drveta jednu normalnu visoku šumu istog boniteta sa prebornom
sečom, u kojoj starost sečivog debljinskog razreda odgovara ophodnji
šume sa golom sečom, u tom slučaju za praktičan rad možemo smatrati,
da su normalne drvne mase jedne i druge šume za ćelu površinu jednake.
Samo je razlika u tome, što su dobni odn. debljinski razredi drukčije
prostorno raspoređeni, ali površine, koje zapremaju dobni odn. njima
odgovarajući debljinski razredi u jednoj i u drugoj normalnoj šumi, jesu
jednake, te prema tome i celokupna normalna drvna masa, kao suma
drvnih masa pojedinih debljinskih odn. njima odgovarajućih dobnih razreda,
jest ista.


U konkretnom slučaju odabrana su bila na površini tri normalno,
prema uslovima rasta u prašumi, razvijena i uzrasla stabla sa pravilnom
krošnjom, srednjom visinom dot. debljinskog razreda, te pr. pr.
oko 55.5 cm. Najpre je bila izmerena površina zasenjivanja krošnje svakog
pojedinog stabla, a potom su stabla bila oborena, te je sekcionisanjem
nađena drvna masa pojedinog stabla do 7 cm. Premerbom dobili
smo sledećc podatke. Stablo br. 3 — površina zasenjivanja 56 m.2 i
drvna masa 4.362 . . stablo br. 1541 — površina zasenjivanja 49.0 m.2
i drvna masa 3.921 m.´\ stablo br. 4739 — površina zasenjivanja 43.0 m.2
i drvna masa 3.451 m.3.


Jasno je, da bi se sa većim brojem tako izmerenih stabala povećala
i tačnost, ali već rezultati premerbe ovih triju stabala pokazuju, da tu
ne bi moglo biti naročito velikih razlika. U glavnom treba odabrati stabla
normalno uzrasla, prema konkretnim sastojinskim prilikama, sa normalnom
krošnjom, te što bliža određenom pr. pr. i sa srednjom visinom odnosnog
debljinskog razreda. Visine stabala nisu ovde od naročitog uticaja
s razloga, što kod normalno razvijenog stabla treba pretpostaviti da se sa
visinom povećava i krošnja, pa je i prostor zasenjivanja krošnje srazmerno
veći; broj takovih stabala po Ha biće manji, a u konačnom rezultatu
dobićemo i pored veće kubature takvog stabla približno iste drvne
mase po Ha. U našem slučaju ima: stablo br. 3 — promer 56 cm., visinu
30 met.; stablo br. 1541 — promer 58 cm., visinu 26 met.; stablo br.
4739 — promer 56 cm., visinu 26 m., dok izračunate na gore opisani način
normalne drvne mase iznose okruglo 385 m.:i, 400 m.a i 400 m.3 —
odnosno srednje 395 m.3 po Ha.


Prema tome stvarna drvna masa po Ha, u našem konkretnom slučaju
okr. 338 m.*, jeste za 57 m.3 manja od normalne drvne mase za
prebornu šumu sa sečivim debljinskim razredom od 51—60 cm. ili za
okr. 15%. Drugim recima stvaran obrast naše sastojine računat prema
obrastu za normalnu prebornu šumu jeste 85%. Ovde se ne može provesti
tačna komparacija s razloga, što je konkretna drvna masa računata


42




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 13     <-- 13 -->        PDF

po skrižaljkama za bukvu kao totalna korisna drvna masa stabala iznad
10 cm., dok je normalna drvna masa totalna drvna masa do 7 cm.


Da bismo imali sumu temeljnica za našu normalnu prebornu šumu,
moramo stvarni iznos temeljnice povećati na normalni. Računajući sa
istim procentom obrasta i stvarnom temeljnicom od 26.87 nr i to za
stabla od 10 cm na više imaćemo za našu normalnu prebornu šumu
temeljnicu oko 31.04 nr za stabla od 10—60 cm. Ovo nije posve tačno
s razloga, što drvna masa i temeljnica ne rastu odn. ne padaju u istovetnom
omeru kod promena obrasta, ali i eventualna razlika ne može
biti naročito velika. Prema Hufnaglu u normalnoj prebornoj šumi svi debljinski
razredi moraju biti zastupljeni sa jednakom temeljnicom. Ovo
je tek jedna, moguće i ispravna, pretpostavka, ali prema našem shvaćanju
normalne preborne šume neće biti posve tačna. Naime pojedini
debljinski razredi treba da u normalnoj prebornoj šumi zauzimaju
jednake površine, te ne može nastati slučaj, da suma temeljnica pojedinih
debljinskih razreda sa jednakim površinama bude ista. Morao bi
se na osnovu mnogih praktičnih radova pronaći omer između temeljnica
pojedinih debljinskih razreda u normalnoj prebornoj šumi. Ovde bi bio
postupak sličan onome kod" utvrđivanja normalne drvne mase. Trebalo
bi u svakom debljinskom razredu naći srednja normalno uzrasla stabla,
izračunati površinu zasenjivanja kao i broj takovih stabala po jedinici
površine. Potom iz utvrđenog broja može se izračunati temeljnica dotičnog
debljinskog razreda po jedinici površine. Svakako takav bi rad
spadao u veća istraživanja, te se u to u konkretnom slučaju nije moglo
upuštati. Držaćemo se Hufnaglovog pravila:


Ako računamo u našoj normalnoj prebornoj šumi 5 debljinskih
razreda (od 10—20, 21—30, 31—40, 41—50 i 51—60 cm., s razloga što se
i nađena normalna temeljnica odnosi samo na stabla od 10 cm promera
na više), to ćemo dobiti da svaki od tih debljinskih razreda treba da
ima 31.04 :5 —okr. 6.21 m2. Pošto srednje stablo I. debljinskog razreda
(15 cm) ima temeljnicu od 0.0177 m2; II. deblj. razreda (sa 25.5 cm)
ima 0.051 m2; III. deblj. razreda (sa 35.5 cm) ima 0.099 m2; IV. deblj.
razreda (sa 45.5 cm) ima 0.162 nr i V. deblj. razreda (sa 55.5 cm) ima


0.242 nr — to ćemo delenjem 6.21 m2 na temeljnice srednjih stabala
pojedinih debljinskih razreda dobiti broj stabala u svakom debljinskom
razredu naše normalne preborne šume. Ako sravnimo ovako izračunate
temeljnice srednjih stabala sa temeljnicama srednjih stabala debljinskih
razreda prema podacima primernih ploha, videćemo minimalne razlike,
kao što to pokazuje sledeći pregled:
Debljinski razred


Temeljnica
sređnj. stabla


đo 20 21 — 30 31—40 41 — 50 51—60


Po tablicama 0.0177 0.051 0.099 0.162 0.242


Po podacima
primer, ploha 0.0171 0.053 0.100 ´ 0.163 0.241


To je dokazom, da su u konkretnoj sastojini stabla u svakom debljinskom
razredu sa odnosnim promerima dotičnog razreda prilično
podjednako zastupana.


43




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 14     <-- 14 -->        PDF

Tako imamo u I. debljinskom razredu 351 stablo, u II. debljinskom
Tazredu 122; u III. debljinskom razredu 63; u IV. deblj. razredu 38; u V.
deblj. razredu 26 stabala.


Prema tome imamo za našu normalnu prebornu šumu sledeće


podatke: ukupnu drvnu masu, ukupnu sumu temeljnica za stabla od 10


cm na više, temeljnice za pojedine debljinske razrede, te broj stabala u


svakom debljinskom razredu.


Još treba da se zna drvna masa svakog deblj. razreda odn. srednjeg


stabla svakog debljinskog razreda. U tu svrhu dobro bi bilo naći na


terenu što više modernih stabala za svaki debljinski razred sa 15, 25.5,


35.5 prečnika itd., te izračunati u oborenom stanju njihovu drvnu masu.
Sve to traži mnogo vremena i troška, te se nisam mogao u to upuštati,
a osim toga nije to bio glavni cilj terenskog rada. Stoga se moramo
koristiti podacima, koje imamo. U tu svrhu uzećemo drvnu masu
srednjeg stabla za svaki debljinski razred iz podataka primernih ploha
— to pre što se iz gornje tabele vidi, da su ta srednja stabla po svojim
temeljnicama skoro jednaka računski nađenim srednjim stablima.
Iz naše tabele broj 1 imaćemo drvnu masu srednjeg stabla u I.
debljinskom razredu sa 0.124 m3, u II. deblj. razredu sa 0.58 m3, u III.
deblj. razredu sa 1.27 m3, u IV. deblj. razredu sa 2.14 m3, i u V. deblj.
razredu sa 3.27 m3 — i to sve korisne drvne mase. Znajući broj stabala
i kubaturu srednjeg stabla svakog debljinskog razreda izračunaćemo
drvnu masu svakog debljinskog razreda.


Tako za prvi debljinski razred imamo 43.52 m3, za II. deblj. razred


70.76 m3, za III. deblj. razred 80.01 m3, za IV. deblj. razred 81.32 m´\ i
za V. deblj. razred 85.02 m3 ili ukupno 360.63 odn. okruglo 361 m3 po Ha.
Ovde vidimo razliku između prvotno izračunate normalne drvne mase
od 395 m3 i dobivene iz podataka primernih ploha od 361 m3, koja iznosi
svega 34 m3. Ovo je posve razumljivo, ako se ima u vidu, da kod prvotno
izračunate normalne drvne mase ulazi i ako u neznatnom iznosu
drvna masa stabala ispod 10 cm. Sem toga je kod računanja drvne mase
pojedinih stabala na primernim plohama odmah odbijan i stvarni postotak
neupotrebljivosti svakog pojedinog stabla, tako da ta 34 m3 pretstavljaju
drvnu masu stabala do 10 cm i iznos nekorisne drvne mase.
Tabela br. 2.


Debljinski Bro j stabal a Drvn a mas a Temeljnic e
razred U stvar,
sastojini
U normal.
prebornoj
šumi
U stvar,
sastojini
U normal.
prebornoj
šumi
U stvar,
sastojini
U normal.
prebornoj
sumi
10—20 85 351 10.43 43.52 1.418 6.21
21—30 48 122 28.51 70.76 2.538 6.21
31—40 55 63 71.76 80.01 5.536 6.21
41-5 0 30 38 64.37 81.32 4.749 6.21
51 — 60 7 24.49 1.558
Svega, 225 574 199.56 275.61 15.799 24.84


44




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 15     <-- 15 -->        PDF

Za uporedenje stanja normalne preborne šume i naše sastojine, i
to posle izvršene seče, dakle bez V. debljinskog razreda kod normalne
preborne šume i bez stabala obeleženih za seču na primernim plohama,
služi priložena tabela br. 2. Iz nje se vidi, da stvarna drvna masa sta


-**<7.«.<. s&C<%4L.


32" — 8 — 80


M 50 5J-60


Cm^p-Ctf^yi^j -....^......./


....&...... u nofuu´. Zip

»i -CwÄOrfVnOJ

V/////A/Ćm44tf>«

Slika br. 2.


bala iznad 10 cm u našoj konkretnoj sastojim jeste manja za okr. 27.5%
od normalne, dok je suma temeljnica manja za okr. 36.4%. To dolazi
zbog toga, što u glavnom manjkaju stabla prvih debljinskih razreda.


Uporedićemo našu normalnu prebornu šumu (i to po drvnim masama
pojedinih debljinskih razreda) sa onom, koja se prema Biolleju


45




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 16     <-- 16 -->        PDF

smatra idealnom, ako se drvne mase triju markantnih debljinskih razreda
odnose kao 20:30:50. Pošto je Biollej podelio stabla preborne šume
na tanka, srednja i debela, te ako u našoj normalnoj prebornoj šumi kao
tanka stabla uzmemo stabla od 10—25 cm, srednja od 26—40 cm, a kao
debela ona preko 40 cm, onda ćemo dobiti, da tanka stabla imaju 22%,
srednja 32% i debela 46% celokupne drvne mase naše normalne preborne
šume. Određivanje granica tankih, srednjih i debelih stabala treba
da rezultira iz cilja, koji se hoće postići u konkretnoj šumi, te prema
tome odnosne granice ne moraju biti istovetne sa onima, koje je uzeo
Biollej u svojim prebornim šumama. Ako se uzme u obzir, da nekorisna
drvna masa, koja nije sadržana u 361 m3 naše normalne preborne šume,
pada . glavnom na debela stabla, to ćemo videti, da je slika naše normalne
preborne šume vrlo blizu onoj prema Biolleju.


Svakako kod daljeg rada na urednom gospodarenju sa našom konkretnom
šumom, trebalo bi nastojati, da se postepeno stvarno stanje
šume što više približi normalnome.


Iz slike 2 vidi se grafički prikazano stanje konkretne sastojine
prema normalnoj preb. šumi, i to posle seče, što bi trebalo služiti putokazom
za dalji rad.


Stanje naše konkretne sastojine već nam sada ocrtava konture
daljih faza našeg rada u nastojanju, da se naša šuma što više približi
normalnoj šumi. Možemo pretpostaviti, da će sledeće dve seče (druga,
kada debljinski razred 41—50 pređe u sečivi debljinski razred, i treća,
kada to bude slučaj sa debljinskim razredom od 31—40) dati sečivi
prihod manji od sadanjeg, dok će 4. i 5. seča imati mnogo manji sečivi
iznos od predviđenog normalnog. Posle završene 5. seče t. j . po isteku
ophodnje odn. vremena, koje će biti potrebno za iskorišćenje današnje
sastojine i trajanje kojeg se ne bi moglo danas utvrditi, i kada nova
sastojina zauzme mesto ove sastojine, onda ćemo moći računati, da smo
prešli na uredno preborno gospodarenje.


Moram napomenuti, da određeno za rad vreme nije dozvoljavalo,
da se gubi iz vida glavni zadatak i da se upušta u pobliža prikupljanja
podataka. Stoga kod analiziranja svega napred izloženoga treba imati
u vidu, da je za ono kratko vreme urađeno onoliko, koliko se moglo.
Isto se tako može dokazivati, da dobiveni rezultati za normalnu prebornu
šumu nisu teoretski i matematički 100% tačni, ali ovde može biti
samo razlike u pojedinim nijansama, jer se konačno u konkretnom prirneru
ne može teoretski i matematički tačno izračunati i odrediti tok
rada prirode.


Na osnovu podataka primernih ploha izvršena je bila detaljna stabiimična
procena i doznaka stabala za seču u sastojinama pod V. i VI.
Doznaka nije bila odmah izvršena sa potpunim intenzitetom, već su bila
ostavljana mnoga tanja stabla, koja bi inače prema primernim plohama
trebala da budu doznačena s razloga, što će se kod obaranja i izvoza
mnoga tanja stabla oštetiti i izvaliti, te će se taj sada nedoznačcni manjak
naknadno doznačiti od tih oštećenih, izvaljenih i potrganih stabala.
Prema primer, plohama otpada po količini na stabla ispod 40 cm prečnika,
koja bi se imala poseći, oko 50%, dok po elaboratu doznake za
seču otpada na stabla ispod 40 cm prečnika po količini svega oko 20%.
Takova opreznost kod doznake tanjih stabala jeste na mestu, jer će se
taj manjak po izvršenoj seči doznačenih stabala, kod naknadne doznake
obeležiti na način, kao što je napred spomenuto.


46




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 17     <-- 17 -->        PDF

Na završetku bi hteo dodati svoje skromno mišljenje, da ovakav
rad, sem opštih podataka, daje izvršiocu mogućnost, da u svome radu
ne vidi samo nešto mehaničko, već da duboko ude u sam život šume,
da je dobro upozna, da oseti »njezin dah« i da se rodi ljubav prema šumi,
bez koje nikakovi zakoni niti elaborati nisu i neće nikad doprineti poboljšanju
gospodarenja sa šumama.


Résumé. En présence d´un exemple caractéristique concernant une foret soidisant
vierge, située en Serbie du Nord, qui, dorénavant, doit etre traitée en foret
jardinée régulierement, l´auteur expose ses vues sur l´ensemble des questions qui
doivent, a cette occasion, etre prises en considération.


Dr FRAN KUŠAN (ZAGREB):


EPIF1TI ŠUMSKOG DRVEĆA I NJIHOVA
VEGETACIJA U JUGOSLAVIJI


(VÉGÉTATION DES PLANTES EPIPHYTES DANS LES FORETS
YOUGOSLAVES)


U raznolikim biljnim zajednicama, gdje pojedine biljne vrste poprimaju
najrazličitije životne oblike, dolazi uvijek do punog izražaja
borba za opstanak, borba za najpotrebnije životne faktore. Pa kako su
ti faktori na izvjesnom staništu ograničenog prostranstva pristupačni
(samo u određenoj mjeri, to je potrebno da se članovi biljne zajednice
toga staništa u svojim zahtjevima na te faktore, a u težnji za harmonijom
međusobnog življenja, međusobno što više nadopunjuju. Za postignuće
te harmonije mnogi će od učesnika na zajedničkom stolu morati da
žrtvuje nešto od svoje samostalnosti i da svoje potrebe na razne načine
prilagodi potrebama ostalih saučesnika. Naročito će biti vrlo raznolike
one prilagodbe, koje su u vezi sa osnovnim životnim faktorom za bilje,
sa svjetlom. U gušćim biljnim zajednicama, u šumama, koje su izgrađene
iz nekoliko slojeva, bit će i osvjetljenje u različitim slojevima različito.
Jakost osvjetljenja opadat će u smjeru prema donjim slojevima, dok će
u obratnom smjeru rasti. Biljke, koje svojim normalnim rastom ne bi
mogle da se probiju kroz srednje slojeve, moraju da različitim uredbama
izbjegnu tome zlu i da se dokopaju potrebnog osvjetljenja. Jedni
će potpuno da promjene svoj životni ciklus i da ga udese prema raznim
stadijima i promjenama ostalih članova zadruge. Drugi će opet da se obavijanjem
i uz pomoć naročitog korijenja, a uz potporu kojeg visokog stabla,
popnu sve do u najgornje slojeve, gdje je i osvjetljenje znatno jače.
Takove biljke, obično relativno tankih stabljika, koje se jedino uz pomoć
čvrste potpore mogu da uzdignu nad niskim rašćem, a da pri tome ne


47