DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 3 <-- 3 --> PDF |
ŠUMARSKI fa ST GOD. 59. FEBRUAR 1935. Ing. EVOEN1JE ANTONIJEVIĆ (ALEKSINAC): PRETVORBA BUKOVIH SASTOJINA PRAŠUMSKOG KARAKTERA U SASTOJINE UREDNOG PREBORNOG^GOSPODARENJA (TRANSFORMATION DES PEUPLEMENTS :,DE HETRE DU CARACTERE DE FORET-VIERGE EN DES PEUPLEMENTS ARD1NLS RÉGULIEREMENT) U glavnom može se reći, da za bukove prašume naše Kraljevine ne postoje elaborati iskorišćavanja i većim delom ni približno tačni podaci. Zbog toga su i velike teškoće stručnog rada u takovim šumama. U želji, da doprinesem nešto boljem poznavanju ovakovih šuma, stavio sam sebi u zadatak da prikazem konkretan primer rada kod iskorišćavanja bukove prašume u području direkcije šuma Aleksinac u moravskoj banovini. Do sada se nije ispitivanju strukture kao ni određivanju osnova i smernica gospodarenja u tim prašumama posvećivala potrebna pažnja. Ranije kod otvaranja tih prašuma i prvih seča ograničavao se stručni rad većim delom na opšte odredbe, kao seča stabala iznad 30 cm., dalje preborna seča do 50% intenziteta i si. Jasno je, da rezultati takvog rada u bukovim prašumama nisu mogli biti dobri; u mesto nekadanjih bujnih prašuma imamo posle završenih seča na vrlo mnogim mestima kamenjare obraštene sa tužnim ostacima tih šuma, i to ili u obliku jednog zakržljalog i od stoke poništenog podmlatka ili u obliku pojedinih preostalih, većim delom najlošijih stabala, odnosno na istoj površini jedno i drugo. Pojava sušenja bukovih stabala u šumama ove direkcije može se donekle pripisati tom načinu iskorišćavanja. Pored ostalih razloga svakako medu prve spadaju neracionalne i suviše intenzivne seče. Ovo je pitanje obradio u svome iscrpnom članku u »Šumarskom listu« br. 3/933 ing. Baranac Slobodan, dugogodišnji šef Šumske uprave na području direkcije šuma Aleksinac, i to baš one šumske uprave, na čijem se području najbolje vide loši rezultati takovih seča. Moram odmah primetiti, da mnoge od tih seča datiraju još iz vremena rata, a naročito okupacije, kada su neprijateljske vlasti bezobzirno uništavale šumu. Još bi trebalo dodati, da do nedavna — kod određivanja skoro svake seče po pro 33 |
ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 4 <-- 4 --> PDF |
storu, načinu i obimu — nisu bili merodavni šumsko-uzgojni razlozi, tako da su stvarno šumari bili većim delom samo izvršioci naređenja drugih, koji nisu uvažavali stručne razloge. Još i danas, iako veliki deo državnih šuma na području ove direkcije jesu bukove prašume, ne postoje detaljnija stručna upustva za rad u bukovoj prašumi. Pošto je direkcija šuma u Aleksincu, po odobrenju Ministarstva šuma i rudnika, resila da se prekine sa dosadanjom praksom kod iskorišćavanja bukovih prašuma i da se seči tih šuma posveti potrebna pažnja i da se obezbedi trajnost šumske produkcije, to želim da prikazem praktičan rezultat takvog rada kod otvaranja bukove prašume. To je prvi pokušaj stručnog izlaganja rada oko iskorišćavanja bukovih prašuma ove Direkcije, jer do sada o tom pitanju, koliko mi je poznato, nije ništa pisano. Pod prašumom razumem sastojine, koje su slobodno rasle i čiji je uzgoj i razvitak bio prepušten samo prirodi. Seča naše prašume bila je odobrena na osnovu izveštaja komisije, koja je proboravila na terenu kratko vreme. Komisija je u glavnini potezima povukla granicu eksploatacijonog područja i odredila način seče. Površina toga dela šume, prema karti 1:25.000, iznašala je oko 500 Ha, te se imala orovesti prva preborna seča. Stabla preko 50 cm, smatrala su se zrelima za seču, a posle seče morao je da ostane u šumi zbroj temeljnica sviju stabala iznad 10 cm. pr. pr. oko 16 m" po Ha. sa oko 200—250 m3 mase. To se u konkretnom slučaju smatralo granicom potrajnosti prihoda šume. Kao što sam naprcd spomenuo, ne raspolažemo sa potrebnim Dodacima o strukturi naših bukovih prašuma, te se moralo koristiti radom poznatih šumara Tordoni-a i Kerna, koji su ustanovili na osnovu mnogih pokusa (u gorskom kotaru) u neuređenim prebornim šumama, koje su po svojoj strukturi najbliže obliku prašume, da u bukovoj neuređenoj prebornoj šumi, ako se hoće osigurati potrajnost, zbroj temeljnica po jutru ne srne biti manji od 10 m2 ili po Ha. 17.34 m2. 1 u našem slučaju koristili smo se tim rezultatima, ali s obzirom na to, da je u našoj šumi severna ekspozicija, da imamo vrlo dobar 3—5 godišnji podmladak, dalje da ima mnogo prezrelih i defektnih stabala, te imajući u vidu srednje strmine, većinom dobro i duboko tlo kao i nadmorsku visinu od (srednje) 550 m i okolnost da nisu uzeta u obzir stabla ispod 10 cm. — rešeno je u našem slučaju, da zbroj temeljnica posle seče ima da bude oko 16 m2 po Ha. Za rad na terenu bili smo određeni nas trojica šumara pod rukovodstvom potpisanog. Kod pristupanja k radu raspolagali smo samo s jednom skicom u merilu 1:25.000, te sa podacima prikupljenim od strane spomenute stručne komisije. Prvi je zadatak bio, da se upoznamo sa šumskim područjem i da dopunimo našu skicu. U tu svrhu urisani su u skicu potoci, putcvi, neplodno tlo, te važnije tačke kao i oni delovi kompleksa, u kojima su već ranije bile vršene seče i u kojima zbog toga ne bi mogla doći u obzir preborna seča. Služili smo se samo s meraćom vrpcom i korakom. Tom prigodom bile su pravljene beleške o strukturi sastojina, te su aproksimativne granične linije između pojedinih sastojina bile odmah urisavane u skicu. Pošto se u konkretnom primeru radilo o jednoj, u glavnim linijama, već određenoj aksploatacionoj osnovi, to je bilo najvažnije izvršiti bonitiranje odn. izlučivanje sastojina, kako bi se što bolje upoznali sa 34 |
ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 5 <-- 5 --> PDF |
85 |
ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 6 <-- 6 --> PDF |
strukturom izlučenih sastojina. Kod izlučivanja sastojina nismo se upuštali u detalje, nego smo, imajući u vidu jednu vrstu drveta — bukvu, vršili izlučivanje u glavnom s obzirom na zbiljnu drvnu masu i raspored debljinskog razreda. Po ucrtanju (u našu skicu) graničnih linija između pojedinih okularnom procenom izlučenih sastojina dobili smo približnu sastojinsku kartu (vidi si. br. 1). Delovi označeni u nacrtu pod VII i VIII jesu izlučene sastojine, u kojima je već ranije bila vršena seča jačim zahvatom, te u kojima zbog toga ne može doći u obzir vršenje preborne seče, već će se u istima morati provesti naknadni, a mestimice i dovršni oplodni sek. Na delu površine pod I bila je u prošlim godinama izvršena konsignacija stabala, te prema tome ta površina nije bila predmetom našeg rada. Tako su ostale za naš rad sastojine, označene u skici sa II, III. IV, V i VI. Po završetku toga geodetskog posla pristupili smo taksatorskom poslu. Taj deo našeg rada sastojao se u tome, da se tačnije upoznamo sa pojedinim izlučenim sastojinama. U tu svrhu vršili smo ispravke u skici i određivali mesta za polaganje primernih ploha. S obzirom na raspoloživo kratko vreme nismo mogli uzeti primerne plohe u većem postotku od ukupne površine dotično od površine pojedinih sastojina, nego smo uzeli prosečno 1.75%. Smatram, da bi bilo bolje, da se moglo uzeti barem 4—5% od površine pojedinih sastojina, kako je to naučno utvrđeno. Odabiranju primernih ploha, prema raspoloživom vremenu, bila je poklonjena najveća pažnja. Svaka primerna ploha bila je vidljivo označena u šumi. Sva granična vanjska stabla bila su označena od strane plohe sa krstom crvene boje. Sva stabla na plohi, koja su doznačena za seču, bila su označena u prsnoj visini kolutom i na panju tekućim brojem (numeratorom), dok su stabla, koja ostaju u sastojini, bila označena u prsnoj visini kolutom od kreča i na panju tekućim brojem (plavom kredom). Tako je rađeno s razloga, što to zahtevaju uslovi i način vršenja prodaje predmetnog objekta. Prema tome iskolčene primerne plohe imaju se u neku ruku smatrati trajnima, barem dotle, dok traje eksploatacija šume. Kod svakog je stabla u manual unet: tek. broj. prsni prečnik (meren unakrst), totalna visina (merena sa visinomerom), vrednostni razred, da li se seče ili ostaje, i event. primedba (postotak neupotrebljivosti, prevršenost i si.). Drvna masa pojedinih stabala na primernim plohama jeste korisna drvna masa deblovine i grana. Sva su stabla podeljena u šest vrednostnih razreda. U prva tri razreda uzeta su zdrava stabla sa normalno razvijenim krošnjama i to u I. razred stabla sa najmanje 8 m. čistog zdravog debla za građu, u II. razred od 3—8 met. debla za građu, u III. razred do 3 met. debla za gradu. U IV. razred uzeta su zdrava stabla, ali slabe krošnje i lošeg uzrasta i koja prema tome ne bi trebala dočekati dobu glavnog sečivog prihoda, nego treba da ostanu u šumi samo u slučaju, da vrše funkciju zaštite tla. podmlatka ili si. U V. razred uzeta su stabla sa vidljivim znacima oboljenja (suhovrha, šuplja, oštećena itđ.). koja nisu za dalji rast sposobna, te koja bi se po svim znac:ma uskoro posušila. U VI. razred uneta su sva mrtva, suva, jako oštećena i si. stabla, koja većinom prrtstavljaju neupotrebljiv materijal i nepotreban »balast« u šumi. Kao stabla zrela za seču smatrana su prema tome stabla iznad 50 cm. pr. pr. 36 |
ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 7 <-- 7 --> PDF |
Razume se, da svaku razdeobu stabala na vrednostne razrede odn. karakteristiku pojedinih vrednosnih razreda treba da diktira stvarno stanje dotične sastojine kao i cilj i način rada. U našem slučaju nismo uzimali u obzir visinske razrede, pošto ovi u prebornoj šumi nisu od tolikog značaja kao na pr. u šumi sa oplodnom sečom. Kod doznake za seču uzimana su sva stabla VI. vrednostnog razreda, nadalje po mogućnosti sva stabla V., a delomice i IV. vredn. razreda kao i stabla iznad 50 cm., u koliko protivno nisu određivali uzgojni razlozi. Imajući u vidu, da su predmetne sastojine oblika prašumskog sa svima tipičnim crtama, to bi se seča imala smatrati kao prelaz iz prašume u uredno preborno gospodarenje. Kod obeležavanja vodilo se računa o tome, da se ne ide ispod određenog minimuma temeljnice stabala, dakle da posle seče ostane još oko 16 m.2 po Ha. Ostavljana su stabla boljih vrednostnih razreda ispod 50 cm., te pojedina stabla iznad 50 cm., u koliko su to zahtevali uzgojni obziri. Kod prvih 5 primernih ploha, posle njihova obračunavanja, morale su se vršiti naknadne korekture, ali u neznatnom opsegu. Prvi uzeti intenzitet bio je nešto jači. U najgorem slučaju bilo je ostavljeno kod prvog obeležavanja na primernoj plohi 14.8 m.2 temeljnice po Ha. To je i razumljivo, ako se uoči, da se (kako bih nazvao) »kvalitativni indeks« tih prašuma kreće u glavnom između III. i IV. vrednostnog razreda, dakle ispod dobroga, te je bilo teško odlučiti, da se ostavljaju i nekoja stabla ne samo IV. vredn. razreda, već mestimice (radi zaštite tla i zasene podmlatka) i stabla V. vrednostnog razreda. Kod zadnjih primernih ploha nisu bile potrebne nakdnadne korekture. Kod prve doznake uzeto je za seču ono, što je trebalo i što je moglo da se uzme. Posle završenog obračunavanja primernih ploha videlo se, da je izlučivanje sastojina bilo prilično dobro provedeno. Tako sastojine u delu pod II. imale su od 10 cm. dalje 176 stabala sa 557.08 m.3 i 38.07 m." temeljnice, pod III. na zapadnim ekspozicijama 217 stabala sa 383.82 m.3 i 28.93 m.2 temeljnice, pod III. na istočnim ekspozicijama 347 stabala sa 309 m.3 i 28.64 m.2 temeljnice, pod IV. — 260 stabala sa 481.08 m.3 i 34.49 m.2 temeljnice, pod V. — 304 stabla sa 340.31 m.3 i 26.92 m.2 temeljnice, pod VI. — 302 stabla sa 335.66 m.8 i 26.82 m.2 temeljnice i pod VII. — 156 stabala sa 317.28 m.3 i 26.94 m.2 temeljnice po Ha. Sastojine u šumksom delu pod V. i VI. pretstavljaju dva zasebna objekta za procenu, te su zato i zasebno pokazane. Moram primetiti, da su malone sva stabla VI. vrednostnog razreda (kao posve neupotrebljiva) pokazana samo po broju i debljinskom razredu, dok nisu uzeta u obzir kod obračunavanja drvne mase i temeljnice. Drvna masa svakog pojedinog stabla na primernoj plohi određena je po drvno-gromadnim tabelama za bukvu. Ako je stablo bilo šuplje, natrulo i si., to je njegova drvna masa pokazana sa odbitkom na neupotrebljivost. Prema navedenome iskazana drvna masa po Ha jeste korisna drvna masa sviju stabala od 10 cm. na više. Pošto su sastojine u šumskom predelu pod V. i VI. dolazile prve na red za seču, te pošto je postotak i način rada bio isti i kod ostalih sastojina, to ću prikaz daljeg rada ograničiti samo na te sastojine. Prema podacima primernih ploha, struktura sastojina u predelu pod V. i VI. jeste skoro ista, te ćemo zbog toga dalje računati sa srednjim podacima. Priložena tabela br. 1. pokazuje nam strukturu sastojine po broju stabala, drvnoj masi i temeljnici po debljinskim i vrednostnim razredima 37 |
ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 8 <-- 8 --> PDF |
38 |
ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 9 <-- 9 --> PDF |
— pre i posle seče. Iz te se tabele vidi i to, da seča zahvata u sve debljinske razrede stabala IV., V. i VI. vrednosn. razreda, dok se u I., II. i III. vredn. razredu seku samo stabla jakih dimenzija. Ukupni intenzitet seče po masi i temeljnici iznosi okr. 41% drvne mase; od toga od celokupne sečive drvne mase otpada na stabla iznad 50 cm. (ne računajući stabala VI. vrednosnog razreda) po masi 63%, a po temeljnici 60%´, dok ostalo otpada na stabla ispod 50 cm. Iz navedenog se vidi, da skoro "/V, sečive mase, kako po masi tako i po temeljnici, otpada na stabla ispod 50 cm., dakle na stabla, koja su se iz uzgojnih razloga morala poseći i ako nisu bila po svojoj debljini zrela za seču. U urednoj prebornoj šumi je taj udeo stabala ispod pr. pr. sečivog debljinskog razreda manji, ali ipak mora i treba da postoji. Prema tome ne vidim razloga, zašto se kod seče u prebornoj šumi ne deli masa na sečivi prihod stabala iznad 50 cm. i niže od te debljine. Ako su opravdane i potrebne sve uzgojne mere u šumama sa golom i oplodnom sečom, to isti razlozi postoje i u prebornoj šumi. Držim da se ne bi mogla uzeti, kao proturazlog, okolnost, što su dobni odn. debljinski razredi u jednoj i drugoj šumi drugačije prostorno raspoređeni. Dok u šumi gole seče iskorišćujemo sve meduprihode pre seče glavnog sečivog prihoda, to u prebornoj šumi vršimo taj važni uzgojni rad redovito prigodom iskorišćavanja glavnog sečivog prihoda. Ne vidim naročitog razloga za to, da se ne bi (radi vršenja tih uzgojnih mera) moglo vratiti na istu površinu i pre isteka ophodnjice. Pošto trajanje ophodnjice (15—25 god.) otprilike odgovara razmaku vremena ponavljanja proreda u starijim sastojinama gole seče, to bi potreba za iskorišćavanjem tanjeg drvnog materijala u prebornoj šumi u toku ophodnjice mogla nastati zbog suviše dugačke ophodnjice ili u slučaju nepredviđenih kalamiteta. Jedini razlog, koji govori protiv toga, to je zaštita podmlatka od oštećenja odnosn. uništenja kod seče i izvoza. Ali bi se i tome moglo doskočiti, ako bi se taj rad, izuzetno od istog rada u šumama gole ili oplodne seče, vezao za zimski rok. Svakako bi to bilo izvodljivo samo u predelima, gde bi vrednost toga sitnog materijala bila veća od troškova. U konkretnom slučaju određenu sečivu drvnu masu ne treba promatrati kao izračunati etat. Ovde je cilj, da se prašuma postepeno pretvori u urednu prebornu šumu. Sve se faze te pretvorbe ne mogu ukalupiti u neke formule. Ako bi hteli izračunati etat kod postepenog prelaza iz stanja prašume u uredno preborno gospodarenje na osnovu ma kakvog oblička i ma kakove formule, to nikad ne možemo dobiti realan rezultat, po kome bi se mogli bez daljeg u šumi rukovoditi. Jedino je ispravan pravac rada onaj, koji određuje seču po strukturi sastojina. Po mome sudu je pogrešno, da se na osnovu analize stabala uzraslih u prašumi određuje ophodnja i ophodnjica za duže vreme. Posle prvog zahvata svi će se ovi elementi, koji su uzeti za izračunavanje ophodnie i ophodnjice, odmah promeniti, jer će se prirast sastojina brzo povećati. I onda, ako se ophodnja ustanovi na osnovu faktične starosti stabala sečivog deblj. razreda, to ćemo. imajući u vidu da su ta stabla rasla u prašumi dobiti mnogo dulju ophodnju nego što će stvarno nova sastojina u prornenjenim prilikama trebati vremena da postigne željene dimenzije. Prema tome mišljenja sam, da kod prvih seča u prašumi, kojima se želi postići prejaz u uređeni oblik gospodarenja, nema potrebe ni stvarne mogućnosti, da se određuje visina ophodnje. Iduću seču ima ponovo diktirati samo dotično stanje sastojine. Samo kontrole radi, i to 89 |
ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 10 <-- 10 --> PDF |
za što kraće vreme (5—10 god.), mogu se na probnim površinama, gde su svi debljinski razredi donekle jednako raspoređeni, odabrati modelna stabla pojedinih debljinskih razreda, obračunati na istima (u oborenom stanju) postotak prirasta. Na osnovu toga postotka izračuna se prirast dotičnog debljinskog razreda. Iz sume drvnih masa i iz sume prirasta sviju debljinskih razreda izračuna se srednji postotak prirasta za sastojinu na primernoj plohi. Poznavajući zbiljnu drvnu masu i množenjem iste sa postotkom, izračunaćemo godišnji etat za prvih 5—10 godina. Na taj način izbeći ćemo izračunavanje srednje starosti, što u prašumi nije lak posao, jer u njoj nije redak slučaj, da stabla jačih dimenzija iskazuju, ako ne manju, a to često istu starost kao i mnoga stabla tanjih dimenzija. Da nam je poznata srednja starost, mnogo bismo lakše izračunali poprečni prirast (koji je u normalnoj prebornoj šumi jednak tekućem) i to delenjem drvne mase sviju debljinskih razreda sa srednjom starosti. Srednju pak starost debljinskog razreda dobili bismo (ako bi debljinski razredi barem donekle odgovarali dobnim razredima) množenjem starosti pojedinog dobij, razreda sa zbrojem temeljnica istog razreda, te deljenjem dobivenog iznosa sa ukupnim zbrojem temeljnica. Da bismo izbegli obaranje modelnih stabala i određivanje postotka prirasta mase, možemo pomoću Preslerovog svrdla na stojećim modelnim stablima ustanoviti postotak prirasta po prečniku i dalje izračunati postotak prirasta za ćelu sastojinu. Na taj način mogli bismo doći do , , . ,. . /D2 — & . . 200 podataka o prirastu ne po masi nego po temeljnici I ^ 8 , .8 X Kao primer da se stanje prašume ne može uzeti za bazu ma kakvog izračunavanja za budući način gospodarenja ili samo za prelaz k urednom gospodarenju za dulji niz godina, navešću sliku prereza u prsno i visini stabla, koje se donekle može smatrati normalnim stablom jedne prašume. Prsni prečnik (S—J) bez kore iznosi 54.80 cm., a kora 1.60 cm. Brojenje godova vršeno je od centra prema severu i prema jugu. Rezultati su: Prema severu Prema jugu: Sre dnje: 20 god. 1.9 cm. 1.5 cm. 1.7 cm. 40 „ 1.7 5? 1.7 >> 1.7 ii 60 „ 2.8 2.1 2.5 I . 80 „ 3.1 3.7 )> 3.4 V 100 „ 3.8 3.3 3.5 , 120 „ 2.3 2.6 »l 2.5 ii j 140 „ 3.2 ) 3 3.1 ii 160 „ 4.6 , 3.8 ii 3.5 , 180 „ 4.5 , 2.6 3.5 i ii 190 „ 1.6 1.1 ii 1.3 za 10 god. j Kora 0.7 Cl 1. Kora 0.9 cm. Vidimo, da je prirast do 60. godine minimalan i da pada posle 180. god., dok je relativno dobar između 60. i 180. god. starosti. Ako bismo hteli odrediti visinu ophodnje po ovome stablu, onda bismo imali za prebornu šumu sa sečivim debljinskim razredom od 51—60 crn. pr. pr. ophodnju od 190 god. kao i prvu ophodnjicu od 30 god. Nijedna nema vrednosti za kojigod način urednog vođenja šumskog gospodarstva. Kod urednog gospodarenja stabla će postići mnogo ranije tražene dimenzije, a i prelaz iz predzadnjeg u zadnji debljinski razred uslediće svakako 40 |
ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 11 <-- 11 --> PDF |
brže. Kako sam napred spomenuo, sa izračunatom ophodnjicom moglo bi se računati samo kao sa prvom ophodnjicom, i to za prvo polurazdoblje. Ponovo bi se seča vratila na istu površinu (radi utvrđivanja novoga stanja) posle 15 god. Na osnovu novog stanja sastojine, a naročito prirasta, morali bismo odrediti drugu ophodnjicu. Po mome mišljenju sva ta obračunavanja mogu i treba da imaju samo sporednu važnost. Ona služe samo za kontrolu i za sravnjivanje, dok stanje same sastojine suvereno treba da odlučuje o tome, kada, šta, i koliko se može šeći. Pošto se kod svakog rada mora imati pred očima cilj, za kojim se teži, to je i ovde trebalo znati, u kakvom se odnosu nalazi današnje stanje šume prema normalnom. Da bi se ovo postiglo, postupio sam na sledeći način. Već ovde moram napomenuti, da za sada nema mogućnosti i ne postoji način, da se potpuno tačno utvrdi normalno stanje preborne žurne. Prema tome i dole opisani način daje nam podatke, koji (priznajem) ne mogu biti ansolutno tačni. Smatram, da bi se kod svake kritike izloženog načina trebalo ne samo ukazivati na to, što ne valja, već da se i pokaže bolji i ispravniji način. Kako je već bilo unapred određeno, da se za seču imaju smatrati kao zrela stabla preko 50 cm. i pošto smo uzeli debljinske razrede od razmaka po 10 cm., to u normalnoj prebornoj šumi sa istim sečivim debljinskim razredom imaćemo da sečemo stabla od 51—60 cm., gde promer srednjeg sečivog stabla iznosi 55.5 cm. Da bismo znali normalnu drvnu masu preborne šume za konkretno stanište, to smo odabrali u našoj sastojini stabla normalno uzrasia sa normalnom krošnjom i navedenih dimenzija. Neposrednim merenjem u oborenom stanju izračunali smo njihovu korisnu drvnu masu do 7 cm. kao i površinu zasenjivanja krošnje (širmflehe), deleniem površine od 10.000 m.2 na površinu zasenjivanja nađen je normalni broj takovih stabala i konačno normalna drvna masa po Ha. Smatram, da ovaj način utvrđivanja normalne drvne mase za konkretnu sastojinu pri dovoljnom broju oborenih i premercnih, normalno uzraslih, stabala određenog pr. pr. daje bolje i tačnije rezultate od utvrđivanja normalne drvne mase na osnovu ma kojih postojećih prihodnih tablica. Na taj se način došlo do normalne drvne mase uz pretpostavku, da su sva stabla jednog debljinskog razreda od 51—60 cm. Pošto su u normalnoj prebornoj šumi zastupljeni svi đebljinski razredi, uključivši i zadnji (sečivi) razred od 51—60 cm., sa jednakom temeljnicom ili tačnije sa jednakom površinom, to smo tako odredili normalnu drvnu masu za prebornu šumu kao jednaku polovini utvrđene za stabla od 51—60 cm. Takav obračun normalne drvne mase za prebornu šumu nije! posve tačan s razloga, što koeficijenat sigurno nije tačno ravan 0.50, ali na žalost u tom pogledu, u Z koliko mi je poznato, nema još nekih tačnijih podataka. Formula -= za obračunavanje normalne drvne mase za šumu sa golom sečom, sadrži u sebi mnoge nedostatke, dok su za prebornu šumu ti nedostatci još veći. Tako na pr. u prebornoj šumi stabla tanjih debljinskih razreda rastu pod zastorom stabala jačih debljinskih razreda, te usled toga svakako gube u prirastu. Nesumnjivo je, da to upliviše na smanjenje koeficijenta množenja, ili drugim recima normalna drvna masa u prebornoj šumi trebala bi da bude manja od 0.50 tako obračunate mase. S druge strane očigledno je, da se u prebornoj šumi potpunije i intenzivnije iskorišćava zemljište i svetlost, dakle to bi govorilo u prilog tome, da bi taj 41 |
ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 12 <-- 12 --> PDF |
koeficijenat množenja trebao da bude veći. Mislim, da ta odstupanja ne bi imala naročito velik praktični značaj. U prebornoj šumi pogrešno je obračunavati normalnu drvnu masu po srednjoj starosti konkretne sastojine. U mnogim se uredajnim elaboratima obračunava normalna drvna masa u prebornoj šumi tako, da se za srednju starost konkretne sastojine odredi, po prihodnim tablicama za dotični bonitet zemljišta, normalna drvna masa za šumu sa golom sečom, pa se nađen iznos deli sa 2. Na taj se način dobiva mnogo manja (okruglo oko M>) normalna drvna masa. Zato bi se kod takvog obračunavanja morala uzimati ne srednja starost konkretne sastojine, već samo starost određenog za seču debljinskog razreda. Ako uzmemo za istu vrstu drveta jednu normalnu visoku šumu istog boniteta sa prebornom sečom, u kojoj starost sečivog debljinskog razreda odgovara ophodnji šume sa golom sečom, u tom slučaju za praktičan rad možemo smatrati, da su normalne drvne mase jedne i druge šume za ćelu površinu jednake. Samo je razlika u tome, što su dobni odn. debljinski razredi drukčije prostorno raspoređeni, ali površine, koje zapremaju dobni odn. njima odgovarajući debljinski razredi u jednoj i u drugoj normalnoj šumi, jesu jednake, te prema tome i celokupna normalna drvna masa, kao suma drvnih masa pojedinih debljinskih odn. njima odgovarajućih dobnih razreda, jest ista. U konkretnom slučaju odabrana su bila na površini tri normalno, prema uslovima rasta u prašumi, razvijena i uzrasla stabla sa pravilnom krošnjom, srednjom visinom dot. debljinskog razreda, te pr. pr. oko 55.5 cm. Najpre je bila izmerena površina zasenjivanja krošnje svakog pojedinog stabla, a potom su stabla bila oborena, te je sekcionisanjem nađena drvna masa pojedinog stabla do 7 cm. Premerbom dobili smo sledećc podatke. Stablo br. 3 — površina zasenjivanja 56 m.2 i drvna masa 4.362 . . stablo br. 1541 — površina zasenjivanja 49.0 m.2 i drvna masa 3.921 m.´\ stablo br. 4739 — površina zasenjivanja 43.0 m.2 i drvna masa 3.451 m.3. Jasno je, da bi se sa većim brojem tako izmerenih stabala povećala i tačnost, ali već rezultati premerbe ovih triju stabala pokazuju, da tu ne bi moglo biti naročito velikih razlika. U glavnom treba odabrati stabla normalno uzrasla, prema konkretnim sastojinskim prilikama, sa normalnom krošnjom, te što bliža određenom pr. pr. i sa srednjom visinom odnosnog debljinskog razreda. Visine stabala nisu ovde od naročitog uticaja s razloga, što kod normalno razvijenog stabla treba pretpostaviti da se sa visinom povećava i krošnja, pa je i prostor zasenjivanja krošnje srazmerno veći; broj takovih stabala po Ha biće manji, a u konačnom rezultatu dobićemo i pored veće kubature takvog stabla približno iste drvne mase po Ha. U našem slučaju ima: stablo br. 3 — promer 56 cm., visinu 30 met.; stablo br. 1541 — promer 58 cm., visinu 26 met.; stablo br. 4739 — promer 56 cm., visinu 26 m., dok izračunate na gore opisani način normalne drvne mase iznose okruglo 385 m.:i, 400 m.a i 400 m.3 — odnosno srednje 395 m.3 po Ha. Prema tome stvarna drvna masa po Ha, u našem konkretnom slučaju okr. 338 m.*, jeste za 57 m.3 manja od normalne drvne mase za prebornu šumu sa sečivim debljinskim razredom od 51—60 cm. ili za okr. 15%. Drugim recima stvaran obrast naše sastojine računat prema obrastu za normalnu prebornu šumu jeste 85%. Ovde se ne može provesti tačna komparacija s razloga, što je konkretna drvna masa računata 42 |
ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 13 <-- 13 --> PDF |
po skrižaljkama za bukvu kao totalna korisna drvna masa stabala iznad 10 cm., dok je normalna drvna masa totalna drvna masa do 7 cm. Da bismo imali sumu temeljnica za našu normalnu prebornu šumu, moramo stvarni iznos temeljnice povećati na normalni. Računajući sa istim procentom obrasta i stvarnom temeljnicom od 26.87 nr i to za stabla od 10 cm na više imaćemo za našu normalnu prebornu šumu temeljnicu oko 31.04 nr za stabla od 10—60 cm. Ovo nije posve tačno s razloga, što drvna masa i temeljnica ne rastu odn. ne padaju u istovetnom omeru kod promena obrasta, ali i eventualna razlika ne može biti naročito velika. Prema Hufnaglu u normalnoj prebornoj šumi svi debljinski razredi moraju biti zastupljeni sa jednakom temeljnicom. Ovo je tek jedna, moguće i ispravna, pretpostavka, ali prema našem shvaćanju normalne preborne šume neće biti posve tačna. Naime pojedini debljinski razredi treba da u normalnoj prebornoj šumi zauzimaju jednake površine, te ne može nastati slučaj, da suma temeljnica pojedinih debljinskih razreda sa jednakim površinama bude ista. Morao bi se na osnovu mnogih praktičnih radova pronaći omer između temeljnica pojedinih debljinskih razreda u normalnoj prebornoj šumi. Ovde bi bio postupak sličan onome kod" utvrđivanja normalne drvne mase. Trebalo bi u svakom debljinskom razredu naći srednja normalno uzrasla stabla, izračunati površinu zasenjivanja kao i broj takovih stabala po jedinici površine. Potom iz utvrđenog broja može se izračunati temeljnica dotičnog debljinskog razreda po jedinici površine. Svakako takav bi rad spadao u veća istraživanja, te se u to u konkretnom slučaju nije moglo upuštati. Držaćemo se Hufnaglovog pravila: Ako računamo u našoj normalnoj prebornoj šumi 5 debljinskih razreda (od 10—20, 21—30, 31—40, 41—50 i 51—60 cm., s razloga što se i nađena normalna temeljnica odnosi samo na stabla od 10 cm promera na više), to ćemo dobiti da svaki od tih debljinskih razreda treba da ima 31.04 :5 —okr. 6.21 m2. Pošto srednje stablo I. debljinskog razreda (15 cm) ima temeljnicu od 0.0177 m2; II. deblj. razreda (sa 25.5 cm) ima 0.051 m2; III. deblj. razreda (sa 35.5 cm) ima 0.099 m2; IV. deblj. razreda (sa 45.5 cm) ima 0.162 nr i V. deblj. razreda (sa 55.5 cm) ima 0.242 nr — to ćemo delenjem 6.21 m2 na temeljnice srednjih stabala pojedinih debljinskih razreda dobiti broj stabala u svakom debljinskom razredu naše normalne preborne šume. Ako sravnimo ovako izračunate temeljnice srednjih stabala sa temeljnicama srednjih stabala debljinskih razreda prema podacima primernih ploha, videćemo minimalne razlike, kao što to pokazuje sledeći pregled: Debljinski razred Temeljnica sređnj. stabla đo 20 21 — 30 31—40 41 — 50 51—60 Po tablicama 0.0177 0.051 0.099 0.162 0.242 Po podacima primer, ploha 0.0171 0.053 0.100 ´ 0.163 0.241 To je dokazom, da su u konkretnoj sastojini stabla u svakom debljinskom razredu sa odnosnim promerima dotičnog razreda prilično podjednako zastupana. 43 |
ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 14 <-- 14 --> PDF |
Tako imamo u I. debljinskom razredu 351 stablo, u II. debljinskom Tazredu 122; u III. debljinskom razredu 63; u IV. deblj. razredu 38; u V. deblj. razredu 26 stabala. Prema tome imamo za našu normalnu prebornu šumu sledeće podatke: ukupnu drvnu masu, ukupnu sumu temeljnica za stabla od 10 cm na više, temeljnice za pojedine debljinske razrede, te broj stabala u svakom debljinskom razredu. Još treba da se zna drvna masa svakog deblj. razreda odn. srednjeg stabla svakog debljinskog razreda. U tu svrhu dobro bi bilo naći na terenu što više modernih stabala za svaki debljinski razred sa 15, 25.5, 35.5 prečnika itd., te izračunati u oborenom stanju njihovu drvnu masu. Sve to traži mnogo vremena i troška, te se nisam mogao u to upuštati, a osim toga nije to bio glavni cilj terenskog rada. Stoga se moramo koristiti podacima, koje imamo. U tu svrhu uzećemo drvnu masu srednjeg stabla za svaki debljinski razred iz podataka primernih ploha — to pre što se iz gornje tabele vidi, da su ta srednja stabla po svojim temeljnicama skoro jednaka računski nađenim srednjim stablima. Iz naše tabele broj 1 imaćemo drvnu masu srednjeg stabla u I. debljinskom razredu sa 0.124 m3, u II. deblj. razredu sa 0.58 m3, u III. deblj. razredu sa 1.27 m3, u IV. deblj. razredu sa 2.14 m3, i u V. deblj. razredu sa 3.27 m3 — i to sve korisne drvne mase. Znajući broj stabala i kubaturu srednjeg stabla svakog debljinskog razreda izračunaćemo drvnu masu svakog debljinskog razreda. Tako za prvi debljinski razred imamo 43.52 m3, za II. deblj. razred 70.76 m3, za III. deblj. razred 80.01 m3, za IV. deblj. razred 81.32 m´\ i za V. deblj. razred 85.02 m3 ili ukupno 360.63 odn. okruglo 361 m3 po Ha. Ovde vidimo razliku između prvotno izračunate normalne drvne mase od 395 m3 i dobivene iz podataka primernih ploha od 361 m3, koja iznosi svega 34 m3. Ovo je posve razumljivo, ako se ima u vidu, da kod prvotno izračunate normalne drvne mase ulazi i ako u neznatnom iznosu drvna masa stabala ispod 10 cm. Sem toga je kod računanja drvne mase pojedinih stabala na primernim plohama odmah odbijan i stvarni postotak neupotrebljivosti svakog pojedinog stabla, tako da ta 34 m3 pretstavljaju drvnu masu stabala do 10 cm i iznos nekorisne drvne mase. Tabela br. 2. Debljinski Bro j stabal a Drvn a mas a Temeljnic e razred U stvar, sastojini U normal. prebornoj šumi U stvar, sastojini U normal. prebornoj šumi U stvar, sastojini U normal. prebornoj sumi 10—20 85 351 10.43 43.52 1.418 6.21 21—30 48 122 28.51 70.76 2.538 6.21 31—40 55 63 71.76 80.01 5.536 6.21 41-5 0 30 38 64.37 81.32 4.749 6.21 51 — 60 7 24.49 1.558 Svega, 225 574 199.56 275.61 15.799 24.84 44 |
ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 15 <-- 15 --> PDF |
Za uporedenje stanja normalne preborne šume i naše sastojine, i to posle izvršene seče, dakle bez V. debljinskog razreda kod normalne preborne šume i bez stabala obeleženih za seču na primernim plohama, služi priložena tabela br. 2. Iz nje se vidi, da stvarna drvna masa sta -**<7.«.<. s&C<%4L. 32" — 8 — 80 M 50 5J-60 Cm^p-Ctf^yi^j -....^......./ ....&...... u nofuu´. Zip »i -CwÄOrfVnOJ V/////A/Ćm44tf>« Slika br. 2. bala iznad 10 cm u našoj konkretnoj sastojim jeste manja za okr. 27.5% od normalne, dok je suma temeljnica manja za okr. 36.4%. To dolazi zbog toga, što u glavnom manjkaju stabla prvih debljinskih razreda. Uporedićemo našu normalnu prebornu šumu (i to po drvnim masama pojedinih debljinskih razreda) sa onom, koja se prema Biolleju 45 |
ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 16 <-- 16 --> PDF |
smatra idealnom, ako se drvne mase triju markantnih debljinskih razreda odnose kao 20:30:50. Pošto je Biollej podelio stabla preborne šume na tanka, srednja i debela, te ako u našoj normalnoj prebornoj šumi kao tanka stabla uzmemo stabla od 10—25 cm, srednja od 26—40 cm, a kao debela ona preko 40 cm, onda ćemo dobiti, da tanka stabla imaju 22%, srednja 32% i debela 46% celokupne drvne mase naše normalne preborne šume. Određivanje granica tankih, srednjih i debelih stabala treba da rezultira iz cilja, koji se hoće postići u konkretnoj šumi, te prema tome odnosne granice ne moraju biti istovetne sa onima, koje je uzeo Biollej u svojim prebornim šumama. Ako se uzme u obzir, da nekorisna drvna masa, koja nije sadržana u 361 m3 naše normalne preborne šume, pada . glavnom na debela stabla, to ćemo videti, da je slika naše normalne preborne šume vrlo blizu onoj prema Biolleju. Svakako kod daljeg rada na urednom gospodarenju sa našom konkretnom šumom, trebalo bi nastojati, da se postepeno stvarno stanje šume što više približi normalnome. Iz slike 2 vidi se grafički prikazano stanje konkretne sastojine prema normalnoj preb. šumi, i to posle seče, što bi trebalo služiti putokazom za dalji rad. Stanje naše konkretne sastojine već nam sada ocrtava konture daljih faza našeg rada u nastojanju, da se naša šuma što više približi normalnoj šumi. Možemo pretpostaviti, da će sledeće dve seče (druga, kada debljinski razred 41—50 pređe u sečivi debljinski razred, i treća, kada to bude slučaj sa debljinskim razredom od 31—40) dati sečivi prihod manji od sadanjeg, dok će 4. i 5. seča imati mnogo manji sečivi iznos od predviđenog normalnog. Posle završene 5. seče t. j . po isteku ophodnje odn. vremena, koje će biti potrebno za iskorišćenje današnje sastojine i trajanje kojeg se ne bi moglo danas utvrditi, i kada nova sastojina zauzme mesto ove sastojine, onda ćemo moći računati, da smo prešli na uredno preborno gospodarenje. Moram napomenuti, da određeno za rad vreme nije dozvoljavalo, da se gubi iz vida glavni zadatak i da se upušta u pobliža prikupljanja podataka. Stoga kod analiziranja svega napred izloženoga treba imati u vidu, da je za ono kratko vreme urađeno onoliko, koliko se moglo. Isto se tako može dokazivati, da dobiveni rezultati za normalnu prebornu šumu nisu teoretski i matematički 100% tačni, ali ovde može biti samo razlike u pojedinim nijansama, jer se konačno u konkretnom prirneru ne može teoretski i matematički tačno izračunati i odrediti tok rada prirode. Na osnovu podataka primernih ploha izvršena je bila detaljna stabiimična procena i doznaka stabala za seču u sastojinama pod V. i VI. Doznaka nije bila odmah izvršena sa potpunim intenzitetom, već su bila ostavljana mnoga tanja stabla, koja bi inače prema primernim plohama trebala da budu doznačena s razloga, što će se kod obaranja i izvoza mnoga tanja stabla oštetiti i izvaliti, te će se taj sada nedoznačcni manjak naknadno doznačiti od tih oštećenih, izvaljenih i potrganih stabala. Prema primer, plohama otpada po količini na stabla ispod 40 cm prečnika, koja bi se imala poseći, oko 50%, dok po elaboratu doznake za seču otpada na stabla ispod 40 cm prečnika po količini svega oko 20%. Takova opreznost kod doznake tanjih stabala jeste na mestu, jer će se taj manjak po izvršenoj seči doznačenih stabala, kod naknadne doznake obeležiti na način, kao što je napred spomenuto. 46 |
ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 17 <-- 17 --> PDF |
Na završetku bi hteo dodati svoje skromno mišljenje, da ovakav rad, sem opštih podataka, daje izvršiocu mogućnost, da u svome radu ne vidi samo nešto mehaničko, već da duboko ude u sam život šume, da je dobro upozna, da oseti »njezin dah« i da se rodi ljubav prema šumi, bez koje nikakovi zakoni niti elaborati nisu i neće nikad doprineti poboljšanju gospodarenja sa šumama. Résumé. En présence d´un exemple caractéristique concernant une foret soidisant vierge, située en Serbie du Nord, qui, dorénavant, doit etre traitée en foret jardinée régulierement, l´auteur expose ses vues sur l´ensemble des questions qui doivent, a cette occasion, etre prises en considération. Dr FRAN KUŠAN (ZAGREB): EPIF1TI ŠUMSKOG DRVEĆA I NJIHOVA VEGETACIJA U JUGOSLAVIJI (VÉGÉTATION DES PLANTES EPIPHYTES DANS LES FORETS YOUGOSLAVES) U raznolikim biljnim zajednicama, gdje pojedine biljne vrste poprimaju najrazličitije životne oblike, dolazi uvijek do punog izražaja borba za opstanak, borba za najpotrebnije životne faktore. Pa kako su ti faktori na izvjesnom staništu ograničenog prostranstva pristupačni (samo u određenoj mjeri, to je potrebno da se članovi biljne zajednice toga staništa u svojim zahtjevima na te faktore, a u težnji za harmonijom međusobnog življenja, međusobno što više nadopunjuju. Za postignuće te harmonije mnogi će od učesnika na zajedničkom stolu morati da žrtvuje nešto od svoje samostalnosti i da svoje potrebe na razne načine prilagodi potrebama ostalih saučesnika. Naročito će biti vrlo raznolike one prilagodbe, koje su u vezi sa osnovnim životnim faktorom za bilje, sa svjetlom. U gušćim biljnim zajednicama, u šumama, koje su izgrađene iz nekoliko slojeva, bit će i osvjetljenje u različitim slojevima različito. Jakost osvjetljenja opadat će u smjeru prema donjim slojevima, dok će u obratnom smjeru rasti. Biljke, koje svojim normalnim rastom ne bi mogle da se probiju kroz srednje slojeve, moraju da različitim uredbama izbjegnu tome zlu i da se dokopaju potrebnog osvjetljenja. Jedni će potpuno da promjene svoj životni ciklus i da ga udese prema raznim stadijima i promjenama ostalih članova zadruge. Drugi će opet da se obavijanjem i uz pomoć naročitog korijenja, a uz potporu kojeg visokog stabla, popnu sve do u najgornje slojeve, gdje je i osvjetljenje znatno jače. Takove biljke, obično relativno tankih stabljika, koje se jedino uz pomoć čvrste potpore mogu da uzdignu nad niskim rašćem, a da pri tome ne 47 |