DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 25     <-- 25 -->        PDF

I ovdje, u ostalom kao i medu drugim biljnim skupinama, možemo
razlikovati nekoliko tipova, koji se u svome razvoju i u odnošajima
prema podlozi nadovezuju skoro neprekinuto jedan na drugoga, očitujući
i u tome tendenciju za samostalnijim i slobodnijim razvojem i za savršenijom
gradom.


Ima medu mahovima oblika, koji u svojoj gradi pokazuju dosta
izrazitu jednostavnost, pa nas u mnogome podsjećaju na njihove prethodnike
medu već spomenutim nižim biljem. To su oblici, čija su tijela
skoro posve tijesno prilegnuta uz podlogu, a izgrađena su ili u obliku
nepravilne i izrezane lisnate tvorevine ili u obliku pritegnute stabljike
sa različito formiranim listićima. U oba su slučaja ti mahovi pričvršćeni
za podlogu pomoću nitastih tvorevina (rizoida), koje mogu da izbijaju
po čitavoj donjoj strani ili samo na pojedinim mjestima. Kako su takovi
mahovi dosta tijesno prilegnuti uz podlogu, a uz to dolaze najčešće i
po više njih zajedno i zbijeno jedan uz drugoga, to je već svako sakupljanje
i zadržavanje vode samo po sebi vrlo olakšano, dakle isto
kao i kod lisnatih oblika lišaja. Razlika je pri tome samo u činjenici, da
mahovi primaju jedan dio vode, a s njom i mineralne tvari, pomoću svojih
donjih dijelova, ali ne pomoću rizoida, koji ni u ovome slučaju nemaju
istu funkciju kao korijenje kod viših biljnih skupina. Najveći dio
vode mogu mahovi da prime površinom svojih listova i stabljika, koji
su organi i kod ovih biljnih skupina još jako jednostavno građeni. Za
spremanje i zadržavanje vode služe i naročito preobraženi listići nekih
lisnatih oblika.


U ovoj skupini mahova postoje mnogi dobro lučeni i karakterizirani
tipovi, u čije prikazivanje ne ćemo ovdje ulaziti, budući da su medu
epifitima zastupani samo u ograničenom broju. No time nije rečeno, da
su ograničeni i u broju primjeraka, jer je poznata njihova važnost u izgradnji
epifitskog pokrova našeg drveća.


Drugu bi skupinu mahova epifita sačinjavali oblici sa bolje razvijenom,
uspravnom, razgranjenom ili nerazgranjenom stabljikom, koja
nosi pravilno raspoređene, vrlo raznoliko građene listove. I ova tako
mnogobrojna grupa mahova ima razvijene rizoide, koji su ovdje — kao
i korijenje kod višeg bilja — ograničeni na najniži dio stabla. Na tome
je mjestu i jedina veza sa stablom kao podlogom, dok se sav ostali dio
biljke sa listovima pruža slobodno i uspravno u vis ili se pak vješa slobodno
u zraku prema dolje. Prvi su najčešće zbijeni u guste i zaobljene
jastučiće s mnoštvom individua, tako da i oni mogu da zadržavaju atmosfersku
vodu i da je kroz duže vrijeme upotrebljavaju. Ovakovi su mahovi
-- da se tako izrazimo -- najviše »žedni«, pa mogu da se povoljno
razvijaju samo na mjestima, gdje se obilnije cijedi i zadržava kišnica.
Takova su mjesta na podnožju stabala i na njihovom korijenju, na manje
uspravljenim granama i uz mjesta, odakle izlaze ogranci.


Na manju su množinu tekuće vode naviknuti mahovi, koji slobodno
vise u zraku, oni su primorani da se zadovolje sa vlagom okolne atmosfere,
jer sva tekućina preko njih brzo ocijedi i nestane.


I mahovi se kao i ostale spomenute epifitske skupine zadovoljavaju
sa vrlo skromnom količinom hranivih tvari, kojih ima ne samo na
svakoj malo stariioj kori, nego i u tekućici, što se preko stabla cijedi.
Osim toga je i njihovo odstojanje od stabla, pa i u najekstremnijim slučajevima,
još uvijek vrlo neznatno u poredbi sa onim kod tropskih
epifita, zbog čega su i naši epifiti uza svu slabije vlažnu atmosferu naših


55