DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 25 <-- 25 --> PDF |
I ovdje, u ostalom kao i medu drugim biljnim skupinama, možemo razlikovati nekoliko tipova, koji se u svome razvoju i u odnošajima prema podlozi nadovezuju skoro neprekinuto jedan na drugoga, očitujući i u tome tendenciju za samostalnijim i slobodnijim razvojem i za savršenijom gradom. Ima medu mahovima oblika, koji u svojoj gradi pokazuju dosta izrazitu jednostavnost, pa nas u mnogome podsjećaju na njihove prethodnike medu već spomenutim nižim biljem. To su oblici, čija su tijela skoro posve tijesno prilegnuta uz podlogu, a izgrađena su ili u obliku nepravilne i izrezane lisnate tvorevine ili u obliku pritegnute stabljike sa različito formiranim listićima. U oba su slučaja ti mahovi pričvršćeni za podlogu pomoću nitastih tvorevina (rizoida), koje mogu da izbijaju po čitavoj donjoj strani ili samo na pojedinim mjestima. Kako su takovi mahovi dosta tijesno prilegnuti uz podlogu, a uz to dolaze najčešće i po više njih zajedno i zbijeno jedan uz drugoga, to je već svako sakupljanje i zadržavanje vode samo po sebi vrlo olakšano, dakle isto kao i kod lisnatih oblika lišaja. Razlika je pri tome samo u činjenici, da mahovi primaju jedan dio vode, a s njom i mineralne tvari, pomoću svojih donjih dijelova, ali ne pomoću rizoida, koji ni u ovome slučaju nemaju istu funkciju kao korijenje kod viših biljnih skupina. Najveći dio vode mogu mahovi da prime površinom svojih listova i stabljika, koji su organi i kod ovih biljnih skupina još jako jednostavno građeni. Za spremanje i zadržavanje vode služe i naročito preobraženi listići nekih lisnatih oblika. U ovoj skupini mahova postoje mnogi dobro lučeni i karakterizirani tipovi, u čije prikazivanje ne ćemo ovdje ulaziti, budući da su medu epifitima zastupani samo u ograničenom broju. No time nije rečeno, da su ograničeni i u broju primjeraka, jer je poznata njihova važnost u izgradnji epifitskog pokrova našeg drveća. Drugu bi skupinu mahova epifita sačinjavali oblici sa bolje razvijenom, uspravnom, razgranjenom ili nerazgranjenom stabljikom, koja nosi pravilno raspoređene, vrlo raznoliko građene listove. I ova tako mnogobrojna grupa mahova ima razvijene rizoide, koji su ovdje — kao i korijenje kod višeg bilja — ograničeni na najniži dio stabla. Na tome je mjestu i jedina veza sa stablom kao podlogom, dok se sav ostali dio biljke sa listovima pruža slobodno i uspravno u vis ili se pak vješa slobodno u zraku prema dolje. Prvi su najčešće zbijeni u guste i zaobljene jastučiće s mnoštvom individua, tako da i oni mogu da zadržavaju atmosfersku vodu i da je kroz duže vrijeme upotrebljavaju. Ovakovi su mahovi -- da se tako izrazimo -- najviše »žedni«, pa mogu da se povoljno razvijaju samo na mjestima, gdje se obilnije cijedi i zadržava kišnica. Takova su mjesta na podnožju stabala i na njihovom korijenju, na manje uspravljenim granama i uz mjesta, odakle izlaze ogranci. Na manju su množinu tekuće vode naviknuti mahovi, koji slobodno vise u zraku, oni su primorani da se zadovolje sa vlagom okolne atmosfere, jer sva tekućina preko njih brzo ocijedi i nestane. I mahovi se kao i ostale spomenute epifitske skupine zadovoljavaju sa vrlo skromnom količinom hranivih tvari, kojih ima ne samo na svakoj malo stariioj kori, nego i u tekućici, što se preko stabla cijedi. Osim toga je i njihovo odstojanje od stabla, pa i u najekstremnijim slučajevima, još uvijek vrlo neznatno u poredbi sa onim kod tropskih epifita, zbog čega su i naši epifiti uza svu slabije vlažnu atmosferu naših 55 |