DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 24 <-- 24 --> PDF |
gljivinim stanicama vodu sa anorganskim tvarima. Kako i ovakovi lišaji imaju veliku površinu, uz čiju se gornju stranu smjestio sloj sa zelenim algama, to je i ovdje asimilacija posve normalna i intenzivna. U razvoju i građi steljke pokazuju lišaji listaši veliku raznolikost, što dopuštapodjelu na više tipova, u čije se prikazivanje zbog ograničenog prostora ne ćemo upuštati. Istaknut ćemo samo, da se ovo variranje u gradi odnosi u glavnom na način pričvršćenja uz podlogu i na primanje vode. Pored pričvršćenja pomoću spomenutih rizoida rašireno je i pričvršćenje pomoću ograničenog mjesta na donjoj strani, koji u obliku pupka tijesno prileži uz koru. Kod takovih je oblika steljka samo mjestimice pritegnuta uz podlogu, inače je potpuno slobodna i odmaknuta od kore. S time u vezi je i primanje vode: jače prilegnuti obuci vezani su u dobavi vode u glavnom na atmosfersku vodu, koja se cijedi niz stablo, a koju primaju i zadržavaju čitavom površinom, dok za slobodnije i za manje prilegnute oblike dolazi u obzir i vlaga u zraku, koju većom i slobodnom površinom mogu u dovoljnoj mjeri da upijaju. Ovo postepeno slabljenje veze lišaja sa njegovom podlogom dolazi još do jačeg izražaja kod jedne vrlo obične skupine lisnatih i jako razvijenih lišaja, koji ne dolaze direktno na kori, nego se između kore i lišaja umetnuo sloj živih mahova. To su lišaji (Lobariu, Peltigera, Nephroma), koji su tako česti u donjem dijelu oko žila bukovih stabala, gdje je i razvoj mahova vrlo bujan. Ti su oblici u svojoj ishrani još više ovisni o slobodnoj vlazi u zraku, pa je njihov razvoj omogućen samo u području obilnih i redovitih oborina i obilne vlage u atmosferi. Sloj mahova služi ovim lišajima kao aparat za upijanje i spremanje vode, te pretstavlja za lišaje obilni vodeni rezervoar, iz kojeg se neprestano zasićuje okolna atmosfera. Od ovakovih lišaja nije velik prelaz do lišaja, kod kojih je postignuta potpuna neovisnost o podlozi, a s time u vezi i velika slobodna površina lišajske steljke. Takovi lišaji — zovemo ih lišaji grmaši — odlikuju se grmolikom građom steljke, koja je samo preko uskog dijela na bazi pričvršćena na kori. Čitavom prostranom površinom pružaju se ovi lišaji slobodno u zrak, iz kojeg primaju svoju najglavniju hranu. Kako ovakovi lišaji nemaju nikakove naročite uredbe za spremanje vode, a vodu mogu da prime samo u obliku vodenih para iz zraka oko sebe, to je pojava lišaja grmaša moguća samo na drveću u zatvorenim šumama sa dovoljnom vlagom u zraku. Ni lišaji listaši ni lišaji grmaši nisu u svome raširenju strogo vezani na izvjesne vrste drveća, budući da svaka kora, pa i ona, koja je najjače ispucana, pruža uvijek dosta mogućnosti za razvoj ovakovih vrsta. Mahovi. S ovom biljnom skupinom prelazimo iz područja nižega bilja, čije je tijelo u obliku različito građene steljke, pa zalazimo među biljke, na kojima su se jasno izdiferencirali pojedini organi sa stabljikom na prvome mjestu. Pa i ako kod mahova ovo diferenciranje nije još posve provedeno, jer nemamo potpuno razvijenih osnovnih biljnih organa, ipak je u građi ovih biljnih skupina u odnosu prema spomenutim nižim biljnim skupinama postignut velik napredak, koji se odrazuje u odvojenom načinu života i razmnažanja. Ne zalazeći podrobnije u morfološku građu ove biljne skupine, mi ćemo se pozabaviti samo onim pitanjima, ...´. dolaze kod mahova kao epifita. 54 |