DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 22 <-- 22 --> PDF |
Dolazeći često puta u vrlo velikim množinama i pokrivajući koru čitavih stabala daju ovakovi najjednostavniji epifiti vrlo karakterističnu fizionomiju našem šumskom drveću. Hraneći se isključivo anorganskim tvarima, kojih ima uvijek u većoj ili manjoj množini na svakoj kori, i primajući vodu čitavom svojom površinom, nemaju ovi organizmi nikakovih naročitih naprava, kojima bi bili povezani za podlogu. Zato i sve ove alge mogu da dolaze i na drugim neživim podlogama, pa ne predstavljaju obligatne epifite. s Lišaji. Lišaji su najizrazitiji predstavnici epifitizma umjerenog pojasa, pa u tome daleko nadmašuju sve ostale naše epifite. Ova je biljna skupina kod nas toliko raširena na drveću, da je vrlo teško naći jedno stablo u slobodnoj prirodi, koje bi bilo bez ovih epifita. Njima je ukrašeno sve. naše šumsko drveće, tako da ga ne možemo ni zamisliti bez ovih stalnih pratilaca. Lišaji su sastavljeni organizmi, kombinovani od alga i gljiva, tako da u svojoj vrlo^ raznolikoj gradi pokazuju svu mješavinu ovih dviju biljnih skupina. Čas dolazi do jačeg izražaja jedna, čas druga komponenta, koje se i u procesima dobave hrane međusobno nadopunjavaju. Dok je zelenom dijelu lišaja — algama — zadaća, da poput ostalih zelenih biljaka asimilira t. j . iz anorganskih tvari i jednostavnijih spojeva izgrađuje visoko molekularne organske spojeve i tvari, pa u tome pokazuje lišaj potpunu samostalnost, dotle se bezbojni njegov dio — gljiva — stara za dobavu ostalih tvari, koje su kod ishrane potrebne (uz dobavu vode i anorganskih tvari još i primanje dušikovih spojeva), trošeći pri tome na skoro parasitski način organsku hranu svoga zelenoga druga. Prevladavajući u najviše slučajeva kod stvaranja lišajskog oblika, gljiva stvara uz ostale čisto lišajske organe i takove organe za rasplod, u kojima se produciraju vrlo brojne i nadasve raznoliko građene spore, koje su u najviše slučajeva i jedino sredstvo razmnažanja. Lišaj posjeduje osim toga i specijalne lišajske organe za razmnažanje, u kojima se razvijaju već kombinovana, od alge i gljive sastavljena tjelešca (sorediji). Postoji mogućnost i vegetativnog razmnažanja lišaja, pri čemu se otkidaju pojedini komadi i dijelovi lišajskog tijela, da na drugom mjestu iz njih nastane novi i normalno razvijeni individuum. Spore su kao vrlo sitne i lagane jednostanične ili višestanične tvorevine u stanju da već nakon nekog izvjesnog vremena, a na povoljnoj podlozi — obično na vlažnijem mjestu u pukotini kore — proklijaju u produžene gljivine stanice (hife). Ovako nastale hife ni u čemu se ne razlikuju od sličnih hifa običnih i slobodnih gljivinih vrsta. One se i dalje normalno razvijaju, pa bi stvorile i nepravilno pletivo, kao što ga inače stvaraju slobodne gljive, kada ne bi u to vrijeme došle u vezu sa isto tako slobodnim, obično jednostaničnim zelenim ili modrozelenim algama, kojih — kako smo već spomenuli — ima na svakoj vlažnoj kori u izobilju. U doticaju, ova dva organizma počinju još intenzivnüe rasti, vezujući se još čvršće u nerazdruživu vezu nove tvorevine — lišaia — sa vrlo karakterističnim i naslijeđem ustaljenim oblikom. Istom ovako razvijeni organizam stiče potpunu sposobnost za normalni razvoj i za razmnažanje. Svojom građom tijela (stelike) kao i u svome odnošaju prema podlozi, na kojoj mogu normalno uspijevati, pokazuju lišaji nekoliko 52 |