DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 20 <-- 20 --> PDF |
već rekli, u stvari rezultat velikog broja faktora, koji svi zajednički djeluju i na najmanjoj površini. Što se tiče same površine biljke, na kojoj živi epifit, to se ona očituje u prvom redu u fizikalnim i kemijskim svojstvima kore, koja varira od jedne vrste do druge. Svakako je već i za prihvaćanje i za zadržavanje spora, a i za nagomilavanje hranivih čestica s vodom, najpovoljnija neravna, ispucana kora, što opet ne znači, da je glatka kora bez svake epifitske vegetacije. Neravna i glatka kora pojmovi su samo nastali prema našem oku, dok je u stvari i za sićušne spore svaka kora neravna. Ovome čisto morfološkom svojstvu kore pridolazi i kemijski faktor, koji može da djeluje u povoljnom ili nepovoljnom smislu, pospješujući ili usporavajući rast epifita. Od osobite je važnosti stepen zakiseljenja kore i tvari na njoj, u vezi s čime se mogu i postaviti neke skupine drveća. Važan je pri tome momenat, na koji se način i s kojom brzinom vanjski dijelovi kore raspadaju. Napokon je za razvoj epifita od ne manje važnosti prisustvo i sastav hrane, kao i njezino nagomilavanje odnosno ispiranje. Glavni izvor hranivih čestica na našem drveću leži izvan biljke, a samo djelomično u samoj kori, koja se djelovanjem atmosferilija i raznih organizama trajno raspada. Važan izvor hrane pružaju u odmaklom stadiju epifitskog naseljavanja sami epifiti.. Epifiti raspolažu samo s vodom, koja pridolazi iz atmosfere, pa im je normalni razvoj moguć samo ondje, kamo ta voda dopire. SISTEMATSKE SKUPINE EPIFITA UMJERENOGA POJASA I NJIHOVA KARAKTERISTIKA. Bakterije. Već iz naravi ove tako raširene i važne biljne skupine možemo sa sigurnošću pretpostaviti, da su bakterije u svojim raznim grupama zastupane i na površini svake biljke, gdje1 u društvu sa raznim drugim mikroorganizmima izazivaju ili samo pospješuju ove ili one procese. Tako će bakterije u procesu raspadanja vanjskih dijelova kore kao i u trulenju ostalih organskih tvari na biljnoj površini igrati zasigurno najvažniju ulogu. Napose su za preradbu podloge i za stvaranje povoljnog supstrata za autotrofne biljke važne nitrifikacijske bakterije, koje se stalno nalaze u većoj množini na mjestima, gdje je i jače nagomilavanje organskih tvari uslijed ugibanja jednog dijela epifitskog pokrova. Interesantno je možda već sada, da se istakne, kako je na mjestima ovakovog jačeg prerađivanja organskih tvari, a osobito na mjestima, gdje iz odsječenih grana ili na oštećenim mjestima cijedi biljni sok, u koji se naseljuje mnoštvo bakterija, časovito ili kroz neko duže vrijeme zaustavljen razvoj epifita. Bit će svakako potrebno, da između rada ovakovih prerađivača tla i naseljavanja autotrofnih epifita prođe neko izvjesno vrijeme mirovanja, koje je karkaterizirano časovitom ravnotežom u djelovanju ovih biljnih organizama. Kako se ovom skupinom bakterija kao epifita nije još nitko na naš način bavio, a kako uz to takav rad zahtijeva specijalan studij bakteriologije uopće, to je ni ne možemo u ovoj raspravi uzeti u obzir. Time naravno nije zanijekana njihova velika važnost za svaki daljih rast ostalih epifitskih skupina. Ostaje kod toga neriješeno pitanje, da li se tu uopće može govoriti o bakterijama kao epifitima. Dosta je ako istaknemo, da bi bez njihovog 50 |