DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
| ŠUMARSKI LIST 2/1935 str. 18 <-- 18 --> PDF |
prekinu vezu sa zemljom, zovemo lianama ili biljkama penjačicama. U tipskom obliku i sa najvećim raširenjem dolaze Hane u tropskim šumama. Kod nas su raširene samo u nekoliko modifikacija, a najčešće kao povijuše i vitičarke. Kod takovih biljnih oblika najgornji dio biljke nosi glavno lišće, cvjetove i plodove, kojima je pod takovim uvjetima osiguran puni razvoj. Prekine li se kod sličnih biljaka potpuno veza sa zemljom, tako da biljka provodi čitav svoj razvoj od sjemenke do ploda na drugoj biljci, tada možemo da govorimo o pojavi epifitizma i parasitizma. Medu ovim dvjema skupinama principijelna je razlika u tome, što epifiti posjeduju sposobnost posve samostalne ishrane, pa prema tome ne crpu |od one biljke, na kojoj žive, nikakovu hranu. Parasiti primaju potpuno ili djelomično priređenu hranu od svoga domadara. Kako od liana prema epifitima tako od ovih prema parasitima postoje brojni prelazi, iz čega izlazi jasno, da je u postanku i razvoju ovih skupina postojala i da postoji neprekinuta veza. Epifite iz skupina višega bilja, od paprata pa na više, susrećemo samo u tropima, u tropskim šumama. Tamo su oni zastupani u više različitih familija, sa najrazličitijim uredbama, koje im omogućuju rast na posebnoj podlozi, na kori drveća. U vezi sa ishranom i sa primanjem vode leži i najvažnija karakteristika u gradi njihovih organa. Nas će napose zanimati samo ona skupina epifita, koja dolazi kod nas, na drveću šuma umjerenoga pojasa. Medu takovim epifitima zastupani su od biljaka sa stabljikom samo mahovi, a od nižeg bilja alge i lišaji. Razlog da ne dolazi kod nas do razvoja epifita i iz drugih savršenijih biljnih skupina leži medu ostalim i u pomanjkanju dovoljne vlage u zraku, koja je jedan od osnovnih uvjeta za razvoj epifitizma uopće. Qlavna karakteristika naših epifita — relativno jača prilegnutost čitavog epifita uz površinu, na kojoj dolazi, i samo neznatno njegovo odstojanje — leži baš u njihovoj prilagodbi na život uz manju količinu vlage u zraku. NAJVAŽNIJI UVJETI ZA POSTANAK I RAZVOJ NAŠIH EPIFITA. Kako su epifiti potpuno prekinuli svaku vezu sa zemljom, za koju su vezane skoro sve druge biljke, te svoj čitavi razvoj provode na živoj podlozi — biljci i to obično istom u nekom izvjesnom odstojanju od zemljinc površine, to im u prvom redu način razmnažanja mora biti u skladu sa osobitim načinom života. Njihove rasplodne stanice, truske (spore), pomoću kojih se u glavnom i razmnažaju svi naši epifiti, moraju biti tako lagane, da ih i najmanja struja zraka lako ponese i prenese na povoljno tlo, u pukotine kore. Takove rasplodne stanice nastaju uvijek u vrlo velikim množinama, a zbog svoje se neznatne težine najčešće zadržavaju u visini mjesta, gdje su i nastale, odakle se već i najslabijim vjetrom dadu prenijeti na slično mjesto. Kod raširenja naših epifita dolaze prema tome u obzir isključivo samo zračne struje — vjetar. Kako su takove rasplodne stanice i inače vrlo sitne i lagane, to one ne trebaju nikakovih posebnih naprava za lebdenje i lakše zadržavanje u zraku. Uz raznašanje spora dolaze pri razmnažanju naših epifita u obzir još i manji dijelovi vegetativnoga tijela biljke. Mikroskopski sitni djelići epifitskih alga, nešto veći dijelovi lišaja i mahova, kadšto i klupka od 48 |