DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 9 <-- 9 --> PDF |
pravo, posebni pravni uređaj. Ovakvom shvaćanju doprinela je mnogo svakako činjenica, koju smo gore istakli, naime da je u ranijem frankogermanskom pravu lovno pravo kroz vekove smatrano neosporno posebnom pravnom institucijom." Ali ova prava lova, kao što smo videli, danas su ukinuta i iščezla. U temeljnim pravima Nemačke od 2. marta 1849. postavlja se osnovno pravilo: »Im Grundeigentum liegt die Berechtigung zur Jagd auf eigenem Grund und Boden.« Tako odlučna i jasna nije stilizacija u zakonima o lovu biv. austrijskog područja, koji su doneti odvojeno za pojedine pokrajine. Gore cit. tekst § 1. češkog zakona o lovu od 1866. još najjasnije izražava tu ideju, kad ga obeležava: »Ausfluss des Eigentums«. Drugi zakoni o lovu n. pr. Z. 1. za grofoviju Goričku 1896, za Korušku 1904., za Štajersku 1906. i t. d. izražavaju se jednolično i to tako, da se pravo lova ima smatrati skopčanim (verbunden) sa vlasništvom zemlje. Ovu stilizaciju, koja nam se ne čini baš najsretnijom, preuzeo je i novi jugoslavenski zakon o lovu. Ali u § 5 al. 6 jasnije obeležava suštinu stvari, kad govori »o pravu sopstvenog lova, koje se izvodi iz svojine tih zemljišta.« Logična je misao, da moraju prethodno postojati dve samostalne stvari, pre nego ih možeš spojiti. Dalje dr. K. Ziebarth10 kaže, da posebno pravo lova, ako bi zbilja izlazilo iz zemljišnog vlasništva, stvarno ne bi postojalo, ali pošto pravo lova spada pod udar mnogih zasebnih pravnih propisa, to je ono od zemljišnog vlasništva različito pravo. O. Gierke17 stoji na gledištu, da je pravo lova usprkos spoja sa zemljišnim vlasništvom još uvek samostalno pravo, i to subjektivno stvarno pravo (subjektiv dingliches Recht = Realrecht). Unger18 smatra takode pravo lova realnim pravom, koje je vezano za vlasništvo. On definiše realno pravo kao pravo, koje je sa nekretninom skopčano tako, da svagdašnjem vlasniku stvari pristoji također i ovo pravo, skopčano za stvar. Slično govore Krainz, — Pfaff, — Ehrenzweig™ i dr. Anders.20 Dr. K. Dickel,21 premda je inače potpuno mišljenja Randinog, ipak priznaje, da se pravo lova može zamisliti kao posebno pravo i to naravno kao realno pravo (Realrecht), koje se juristički tretira kao samo zemljište. Ako se dakle pravo lova smatra zasebnim realnim pravom, onda lovni plen nije plod, već prinos (Ertrag), ali tako, da se ovaj prinos prava ima smatrati plodom zemljišta, jer važe realna prava za sastavne delove zemljišta.22 15 D e 1 i u s, op. cit. pag. 15. Regal, Gerechtigkeit, selbständiges Vermögensrecht. 10 Dr. K. Ziebarth, Forstrecht, Berlin, Paray, 1889. pag. 291. 17 Ott o Gierke , Deutsches Privatrecht, B. I. 1895, Bdr. 1905. 18 U n g e r, iSistem des öst. Privatrechts I. pag. 173 itd. 19 Krainz-Pfaff-Ehrenzweig, Sistem des öst. Privatrechts § 37. 20 |D r. Ander s F r h., Jagd. u. Fischereirecht, Innsbruck, 1884. 21 Dr. KJ Dick el, Forstzivilrecht, Berlin, 1917. pag. 135. 22 Dr. K. Dickel, op. cit. pag. 1051. Nov Pruski z. 1. od 18. jari 1934. je to pitanje resio u §-u 2. al. 2. »Eine Trennung des Jagdrechtes vom Grund u. Boden kann als dingliches Recht nicht stattfinden.« / |