DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu




ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 8     <-- 8 -->        PDF

nesumnjivo izvršivanje privatnog prava. Ali i pravo izvršivanja lova n a


tuđe m imanju , koje se može pribaviti zakupnim ugovorom, pri


vatno-pravne je prirode, jer ga zakupac dobija ugovorom od zemljišnih


vlasnika, te u pogledu tog ovlašćenja stupa na njihova mesta.14


Naravno ne treba gubiti iz vida, da mnogi propisi lovnog prava u
objektivnom smislu, a naročito sam Zakon o lovu, spadaju u područje
javnoga prava.


Sa gornjim principijelnim shvaćanjima nije u vezi, te stoga nema
za našu raspravu naročitog značaja, primedba Randina na strani 126 op
cit. po predmetu ograničenja prava svojine. On tamo objašnjava generalno
pravilo, da se za štete, koje proizlaze iz takozvanog susednog
odnosa (Nachbarrecht, legalni servituti) po pravilu oštećenom zemljišnom
vlasniku ne daju prava na naknadu štete. On ističe, da ovo načelno pravilo
samo potvrđuju izuzeci po izričitim zakonskim propisima, medu koje
pod tač. 4 navodi i slučaj lovne zadruge po Češkom zakonu o lovu, koja
je odgovorna za štetu od divljači i štetu od izvršivanja lova sa strane
ovlaštenika lova.


Još na jednom mestu Randa se u svome delu o svojini dotiče pitanja
prava lova, i to na strani 164, napomena 51) cit. op. Onde obrađuje najjače
ograničenje prava svojine, koje dovodi do potpunog uništenja toga
prava, naime o ekspropriaciji.


§ 4 Željezničkog ekspropriacionog zakona (Ostr. E. E. G. 18 II 1878,


R. Q. BI. No. 30) kaže u drugom stavu: Subjektom ekspropriacije ima se
smatrati vlasnik ekspropriisanog predmeta ili lice, kome pripada na tom
ekspropriisanom predmetu takvo stvarno pravo (dingliches Recht), koje
je spojeno sa vlasništvom drugog kojeg predmeta.
U odnosu na taj propis kaže Randa u napomeni 51): Začelo spada
i lovno pravo u stvarna realna prava (zu den dinglichen Realrechten) u
smislu toga §-a 4 cit. zakona.


Po našem mišljenju ova napomena još ne mora da znači, da je i
Randa smatrao pravo lova stvarnim realnim pravom, kao »dingliches
Realrecht«. Dosledno takvom stanovištu moralo bi se smatrati subjektivno
pravo lova jednim posebnim samostalnim pravom. Ali to bi se
kosilo načelno sa gore iznetim principijelnim idejama Randinim, koje baš
negiraju postojanje posebnog prava lova.


Ovom napomenom Randa svakako nije hteo da izloži svoju ideju


o jurističkoj konstrukciji prava lova. On njome samo upozorava na to,
da se ima u smislu cit. § 4 ekspropriacionog zakona smatrati i pravo lova
kao stvarno realno pravo (dingliches Realrecht); dakle ne po njegovom
sopstvenom shvaćanju, nego po smislu toga zakona.
Ali pošto su slavni pravnici, kao Unger, Krajne, dr. Anders i dr.
stali na gledište, da je subjektivno pravo ipak posebna pravna zasada,
i upravo stvarno realno pravo, to neka nam bude dopušteno, da se unekoliko
osvrnemo i na ova pravna shvaćanja. Pre svega s razloga, jer
će nam ta razmatranja biti od pomoći u drugom delu naše rasprave, kad
budemo govorili o Randinom shvaćanju prava lova po njegovom radu


o državini.
Zvučna imena u pravnoj nauci, kao što su gore pobrojana, stoje
dakle u suprotnosti sa iznetim shvaćanjima Randinim, da je pravo lova
obuhvaćeno pravom svojine, te brane tezu, da je pravo lova samostalno


Dr. H. Haertl, oit. op. pag. 17.


6