DIGITALNA ARHIVA ŠUMARSKOG LISTA
prilagođeno pretraživanje po punom tekstu
ŠUMARSKI LIST 1/1935 str. 8 <-- 8 --> PDF |
nesumnjivo izvršivanje privatnog prava. Ali i pravo izvršivanja lova n a tuđe m imanju , koje se može pribaviti zakupnim ugovorom, pri vatno-pravne je prirode, jer ga zakupac dobija ugovorom od zemljišnih vlasnika, te u pogledu tog ovlašćenja stupa na njihova mesta.14 Naravno ne treba gubiti iz vida, da mnogi propisi lovnog prava u objektivnom smislu, a naročito sam Zakon o lovu, spadaju u područje javnoga prava. Sa gornjim principijelnim shvaćanjima nije u vezi, te stoga nema za našu raspravu naročitog značaja, primedba Randina na strani 126 op cit. po predmetu ograničenja prava svojine. On tamo objašnjava generalno pravilo, da se za štete, koje proizlaze iz takozvanog susednog odnosa (Nachbarrecht, legalni servituti) po pravilu oštećenom zemljišnom vlasniku ne daju prava na naknadu štete. On ističe, da ovo načelno pravilo samo potvrđuju izuzeci po izričitim zakonskim propisima, medu koje pod tač. 4 navodi i slučaj lovne zadruge po Češkom zakonu o lovu, koja je odgovorna za štetu od divljači i štetu od izvršivanja lova sa strane ovlaštenika lova. Još na jednom mestu Randa se u svome delu o svojini dotiče pitanja prava lova, i to na strani 164, napomena 51) cit. op. Onde obrađuje najjače ograničenje prava svojine, koje dovodi do potpunog uništenja toga prava, naime o ekspropriaciji. § 4 Željezničkog ekspropriacionog zakona (Ostr. E. E. G. 18 II 1878, R. Q. BI. No. 30) kaže u drugom stavu: Subjektom ekspropriacije ima se smatrati vlasnik ekspropriisanog predmeta ili lice, kome pripada na tom ekspropriisanom predmetu takvo stvarno pravo (dingliches Recht), koje je spojeno sa vlasništvom drugog kojeg predmeta. U odnosu na taj propis kaže Randa u napomeni 51): Začelo spada i lovno pravo u stvarna realna prava (zu den dinglichen Realrechten) u smislu toga §-a 4 cit. zakona. Po našem mišljenju ova napomena još ne mora da znači, da je i Randa smatrao pravo lova stvarnim realnim pravom, kao »dingliches Realrecht«. Dosledno takvom stanovištu moralo bi se smatrati subjektivno pravo lova jednim posebnim samostalnim pravom. Ali to bi se kosilo načelno sa gore iznetim principijelnim idejama Randinim, koje baš negiraju postojanje posebnog prava lova. Ovom napomenom Randa svakako nije hteo da izloži svoju ideju o jurističkoj konstrukciji prava lova. On njome samo upozorava na to, da se ima u smislu cit. § 4 ekspropriacionog zakona smatrati i pravo lova kao stvarno realno pravo (dingliches Realrecht); dakle ne po njegovom sopstvenom shvaćanju, nego po smislu toga zakona. Ali pošto su slavni pravnici, kao Unger, Krajne, dr. Anders i dr. stali na gledište, da je subjektivno pravo ipak posebna pravna zasada, i upravo stvarno realno pravo, to neka nam bude dopušteno, da se unekoliko osvrnemo i na ova pravna shvaćanja. Pre svega s razloga, jer će nam ta razmatranja biti od pomoći u drugom delu naše rasprave, kad budemo govorili o Randinom shvaćanju prava lova po njegovom radu o državini. Zvučna imena u pravnoj nauci, kao što su gore pobrojana, stoje dakle u suprotnosti sa iznetim shvaćanjima Randinim, da je pravo lova obuhvaćeno pravom svojine, te brane tezu, da je pravo lova samostalno Dr. H. Haertl, oit. op. pag. 17. 6 |